U suradnji s časopisom Maslinar donosimo tekst o vrstama gljiva koje se pojavljuju u proljeće na našem području, iz knjige Gljive priobalja autorice pok. Marija Španje.
Evo zvučnijih imena proljetnih vrsta gljiva s priobalja, južnjačke su, mediteranske i/ili submediteranske, iako je većini lokacija i šira, duboko u kopno kontinenta i na višim visinama.
U proljeće ima zanimljivih Ascomyceta, raznih pločnjača općenito i zdjeličarki u širem smislu. Na pjeskovitom tlu je žilasta tavica, na raznim staništima smrčci i najbliži im srodnici, “monaški” i još nekoliko Hrčaka. Judino uho se isto zna odužiti, ono je više zimsko. Od gljiva koje podno klobuka imaju listiće, raste jurjevka ili đurđevača, jablanovača, rana livadarka, velika i druge gnojištarke, šljivovače i neke druge rudoliske, panjevčice, lipika, rudnjača i još koji agaricus.
Od otrovnih i/ili smrtnih gljiva se u prirodi u ovo vrijeme može naći sumporaču, proljetnu moždanicu i proljetnu pupavku.
Na slici je prikazana jurjevka ili đurđevača, Calocybe gambosa. Zna biti i zdepastija i okerastije boje, a ima i više varijeteta. Čvrsto meso miriše na brašno. Bez gljivarskog znanja može se s kojom i pobrkati, ovi podaci nisu dostatni za određenje, kao ni slika.
Smrčci (rod Morchella) su posebna priča. Svi su iznutra šuplji od dna stručka do vrha klobuka. Stručak je žilaviji, a klobuk s rebrima i jamicama koje u nekih teku bar dijelom paralelno kao u Rebrastog smrčka.
Raznih su boja, u većine neživih, sivkastih, maslinastih, smeđih ili oker kao u okruglog smrčka. Rastu pod topolama, u pijesku, na šljunku, na građevinskom materijalu, u vrtovima, na raspadajućoj celulozi i drugdje. Meso je voštano-hrskavičavo. Cijenjeni su, odlični su pečeni i nadjeveni, a rado se suše za juhe i druga jela.
IZVOR: Maslinar.com
