Dobila sam božure pa mislim da će sve krenut u tom jednom rozom tonu – tako nam je najavila ovogodišnju uskrsnu dekoraciju na svom stolu Ana Volarević, naša sugrađanka koja preko društvenih mreža svojom minimalističkom estetikom dekoracija mami uzdahe sebi sličnih, ali i onih koji blagdanskom vremenu vole dati malo “kiča”, boja, prekobrojnih detalja.
Ana smatra da o tome nema potrebe puno govoriti ili, da nema baš što puno reći. Još manje objasniti. Ili “docirati”. Dobije ideju i – provede je. Zvuči zbilja jednostavno, ali da je to baš tako jednostavno i svakome urođeno, svačiji bi blagdanski stolovi i dekoracije izgledali poput Aninih. A, bome, ne izgledaju.
Kad pokušavate iz Ane “izvući” kako joj uspjeva osmisliti i izdekorirati stolove s tako dojmljivim aranžmanima, ona će pričat o svemu, ali uglavnom držeći taj svoj dar nečim čime se nema potrebe posebno hvaliti niti o tome pričati. Kaže da ne zna zašto, ali da je privlači različito, drukčije, da ne može odoljeti lijepom pjatu, pozati, čaši, stolnjaci joj nisu imperativ, dapače, izbor cvijeća je nasumičan…a najdraže joj je kada, kaže, mora svoje granice kreativnosti pomaknuti i nešto osmisliti s onim što u tom trenutku ima.
Možda su joj, priča, na osjećaj za lijepo značajno utjecale godine provedene u Milanu, gdje je “sve lijepo”, možda joj je dom postao bijeg od kiča i nesklada koje susrećemo oko sebe i utočište za profinjeni esteticizam koji živi negdje u njoj i “eruptira” osobito u blagdansko vrijeme, Uskrs i Božić naročito.
Možda. Ana često i puno koristi tu riječ. Ali jedno je sigurno: ne postoji nikakve mogućnosti upotrijebiti je kada se kaže da je ono što Ana napravi i fotografira na svom blagdanskom stolu čisto – savršenstvo. Jer, svi mi na stolu imamo u ove dane isto – pinicu, jaja, šunku, sir, rotkvice, luk … ali to kako ih Ana “posloži” na staklene, bijele ili crne pjate poprima neku posve drukčiju dimenziju.
Da je to tako uvjerit ćete se i sami ukoliko pogledate seriju Aninih dekoracija od ove pa do 2016. godine.
