Nakon stupanja novoga Zakona o turizmu, Mato Franković nastavlja sa napadima na obitelji i građane Dubrovnika koji se bave djelatnosti privatnoga smještaja te građane koji zarađuju od turista smještenih u privatnom smještaju. Nakon najava o ukidanju pet tisuća postelja u privatnome smještaju, ponovno se najavljuju nove mjere kao što su potpuna zabrana obavljanja djelatnosti iznajmljivanja turistima u višestambenim zgradama, te zabrana novih apartmana u povijesnoj jezgri.
Ni Mato Franković, ni koalicijski partneri , kao ni Turistička zajednica nisu objavili, a kamoli napravili analizu kako bi izgledao dubrovački turizam bez velikoga dijela privatnoga smještaja, te kakva bi bila demografska, socijalna i gospodarska slika grada Dubrovnika.
Dok brojni šute zbog neznanja ili straha za svoje pozicije dajem jasnu sliku Grada, koji bi imao dvanaest tisuća postelja u hotelima, te oko pet tisuća ležajeva privatnoga smještaja u odabranim objektima, prema posebnim standardima Mata Frankovića .
Hotelski smještaj ostvarivao bi godišnje dva milijuna noćenja , sa oko šesto tisuća dolazaka turista. Osamdeset posto hotelskih gostiju došlo bi avionom ili pola milijuna turista, dok bi ostali doputovali automobilima i brodovima. Većinu zaposlenih u hotelima činili bi strani radnici, kojima bi smještaj bio omogućen po povoljnim cijenama u povijesnoj jezgri i višestambenim zgradama. Zahvaljujuċi monopolu , cijene smještaja u hotelima odletjele bi u nebo, kao i zarada stranih vlasnika, defacto jedinih vlasnika dubrovačkih hotela.
Idealni turizam po Matu Frankoviću: Strani vlasnici hotela, zapošljavaju strane radnike, te ugošćuju strane goste. Dobit odnose u strane zemlje.
Dubrovčani vlasnici stanova, apartmana, soba i kuća koja nisu na “kvalitetnoj” razini, ostaju bez jedinoga dodatnoga prihoda. Svoje stanove ako žele mogu prodati strancima ili iznajmiti stranim radnicima za bagatelu. U višestambenim zgradama, stanovima u povijesnoj jezgri grada, “garažama i šupama” više se ne čuje engleski, hrvatski, švedski, francuski i njemački jezik stranih i domaćih turista, nego babilonska kombinacija svjetskih jezika stranih radnika.
Zabava se dodatno ograničava u povijesnoj jezgri i na otvorenim prostorima grada zbog čega I hotelski gosti ostaju navečer u svojim hotelima, koji se organiziraju po modelu kruzera. Sva potrošnja gostiju treba biti ostvarena u hotelu, kako bi se povećala dobit stranih vlasnika. Osim doručka i večere, gostima se daje “Lunch paket” za besplatno šetanje Stradunom, obilazak crkava, gradskoga porta, Porporele.
Zračna luka Dubrovnik godišnje ċe imati maksimalno dva milijuna putnika, milijun u dolasku , te milijun u odlasku. Značajno povećanje bilježi jedino u odlascima mladih dubrovačkih obitelji koji napuštaju svoj grad i državu u kojoj su do jučer imali svoj stan i posao, mogućnost dodatne zarade na svojoj imovini, te imovini svojih prijatelja i susjeda. Zarada u svome gradu, na svojojoj imovini i od svoga rada više nije dozvoljena. Srećom nekolicina preostalih Ryanirovih linija nudi jeftine karte za Irsku ili Njemačku.
Jadranskom magistralom promet se povećava od Pelješca do Prevlake, jer turisti koji su do jučer dolazili u dubrovački privatni smještaj, sada odlaze u Albaniju i Crnu Goru, koje plaćaju oglase po svjetskim medijima u kojim veličaju dubrovački originalni koncept. Kada ne možete boraviti u Dubrovniku dodjite kod nas, a mi ċemo Vas autobusima odvesti na jednodnevni izlet u Dubrovnik, te iskrcati na Pilama.
Adaptacija starih kuća i stanova, te izgradnja novih u potpunosti prestaje. Gase se ionako rijetke gradjevinske tvrtke. Na Gradskome vijeću usvaja se zabrana gradjevinskih radova kroz šest ljetnih mjeseci, sa ciljem da se uskoro proširi na cijelu godinu. Jednim udarcem dvije muhe, nema privatnoga smještaja, ni novih stanova.
U povijesnoj jezgri potpuno prestaje obnova starih kuća u privatnome vlasništvu, kao i protupotresna sanacija. Novaca za kupovinu stanova od strane grada nema, jer se gradski proračun prestao puniti kao ranijih godina.
