PRIVATNI IZNAJMLJIVAČI NA NOGAMA 2 tisuće potpisa u peticiji protiv zabrane apartmana u zgradama

Građanska inicijativa “Spasimo male obiteljske iznajmljivače”, koja zastupa interese malih iznajmljivača i članova njihovih obitelji diljem Hrvatske prikupila je gotovo 2.000 potpisa u peticiji pod nazivom „Peticija protiv zabrane apartmana u zgradama – za slobodu privatnog vlasništva!“

Danas je inicijativa uputila podnesak u kojem poziva sve državne institucije, a posebice Vladu i Hrvatski Sabor da uvaži njihove argumentirane zahtjeve i izbriše članak 31. iz prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada koji uvodi obveznu pisanu suglasnost kvalificirane većine suvlasnika (80%) za kratkoročni najam apartmana. Takva odredba, iako zasad s vremenskom odgodom, faktički onemogućava rad malim obiteljskim iznajmljivačima u zgradama, jer je u praksi gotovo nemoguće prikupiti potrebnu suglasnost suvlasnika. Taj članak je u Zakon ubačen naknadno kao “kukavičje jaje“ bez prethodno provedene javne rasprave, što smatramo nepromišljenim i nepravednim.

Inicijativa se zalaže protiv donošenja ovakvog i drugih sličnih zakona koji za cilj imaju „deapartmanizaciju“ odnosno smanjenje udjela obiteljskog smještaja u korist izgradnje hotela u kojima rade stranci za minimalac i u kojima vlasnici stranci uzimaju svu zaradu i iznose je iz Hrvatske.

 Pozivamo sve institucije da postave interese hrvatskih građana – malih obiteljskih iznajmljivača ispred interesa stranih hotelijerskih lobija. Tko uporno iznosi tezu da je struktura turističkog smještaja loša i za koga je konkretno ona loša? Za male obiteljske iznajmljivače i njihove goste koji takav smještaj ocjenjuju jednim od najboljih u Europskoj uniji zasigurno nije.

POVEZNICA: LINK NA PETICIJU

Ovaj prijedlog ne samo da ozbiljno ugrožava egzistenciju tisuća malih iznajmljivača, već predstavlja i diskriminaciju u odnosu na vlasnike stanova u kojim se nalaze poslovni prostori koji za obavljanje bilo koje druge djelatnosti u zgradi ne trebaju sličnu suglasnost vlasnika ostalih stanova.

Ovdje navodimo pet ključnih argumenata, koje smo uputili i prema Markovom trgu, u kojim objašnjavamo zašto je takva odredba neprikladna i neodrživa:

Antisocijalnost – Zakon ne pravi razliku između malih iznajmljivača koji iznajmljuju jedan stan za dopunu obiteljskog budžeta i bogatih investitora i na taj način ugrožava egzistenciju malih obiteljskih iznajmljivača (dapače on odgovara onima koji imaju cijele zgrade apartmana). Kako objasniti samohranoj majci iz Crikvenice koja je stan u kojem živi kategorizirala kao apartman i u dva mjeseca, za vrijeme školskih praznika, odlazi s dvojicom sinova živjeti kod svojih roditelja kako bi iznajmljivanjem popunila kućni budžet da je to nešto što ova država ne želi i da nam takav turizam ne treba. Primjer iznajmljivača o kakvim se ne govori je i stopostotna invalitkinja iz Splita koji je dio stana u kojem živi preuredila u studio apartman i to joj predstavlja jedini prihod od kojeg živi uz 79,63 eura mjesečno „pomoći za kućnu njegu“.

Protuustavnost i diskriminatornost – Prijedlog te odredbe Zakona grubo narušava pravo vlasništva zaštićeno Ustavom bez postojanja iti jednog Ustavom propisanog opravdanog razloga za njegovo ograničenje. Nesporno je da se u ovom slučaju ne radi o zaštiti interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Diskriminatoran je jer predloženi zakon nije jednak za sve zato što se takva suglasnost ne traži za vlasnike poslovnih prostora u zgradama. Dakle, ako vlasnik stana misli svoj stan dati u najam za bilo kakvu vrstu ureda, ordinacije ili neke druge djelatnosti koja neupitno predstavlja poslovnu, a ne stambenu namjenu on to može učiniti bez ikakve suglasnosti ili pristanka suvlasnika zgrade. U takvom poslovnom prostoru se mogu koristiti potencijalno štetni strojevi (poput uređaja za rendgensko snimanje) a kroz zajedničke prostore zgrade svakodnevno prolaze desetci nepoznatih, i za razliku od onih nekoliko iz apartmana, neregistriranih ljudi, ali se za takvo korištenje od suvlasnika stanova u zgradi ne mora dobiti nikakva suglasnost ili prethodni pristanak. Mi svako nismo za nerazumna ograničenja usmjerena prema bilo kome, ali ne možemo ne primijetiti vrlo različit tretman.

Turizmofobija – Zakon nepravedno stigmatizira turiste i radnike, iako poštivanje kućnog reda mora biti obveza svih osoba koji borave u zgradi, bez obzira na svrhu i trajanje njihovog boravka. Svaki iznajmljivač i svaki turist je čovjek za sebe koji ima individualnu odgovornost za svoje postupke. Zakon ne može i ne smije kao obrazloženje ograničenja kratkoročnog iznajmljivanja isticati pretpostavku kolektivne krivnje turista i iznajmljivača za kršenje kućnog reda. Mi se zalažemo za najstrože poštivanje kućnog reda i drakonske kazne svima onima koji ga ne poštuju kao i zakonsko reguliranje načina kontrole i sankcioniranja u slučaju njegovog kršenja.

Neefikasnost prijedloga – Broj takvih stanova u kratkoročnom najmu je zanemariv u odnosu na 600.000 praznih nekretnina koji se ne iznajmljuju nikome, pa ni turistima. Apartmani u zgradama u Hrvatskoj ne čine niti 5 posto praznog stambenog fonda i predstavljaju doslovno „kap u moru“ stambenog fonda Hrvatske, ali njihovim vlasnicima predstavljaju ostanak na svojoj djedovini. Zakon neće značajno povećati stambeni fond za dugoročni najam koji prvo treba postati zakonski uređen i siguran za obje strane, ali će svakako potaknuti prodaju uređenih stanova na turistički atraktivnim lokacijama bogatim stranim kupcima koji to mogu priuštiti, što će dodatno ugroziti naše građane u borbi za ostanak i opstanak u svojim gradovima i mjestima. Posljedica ovakve zabrane će biti povećanje prekomjernog i nekontroliranog turizma, ali ne onog legalnog i legitimnog kakvim se mi bavimo, već onog ilegalnog i neformalnog tzv. “nekomercijalnog smještaja” u kojem stranci koriste naše resurse i zarađuju iznajmljujući nekretnine u svom vlasništvu (posjeti „rodbine i prijatelja“), a da za to ne plate ni centa u proračun za domicilno stanovništvo.

Pravna nesigurnost – Ovaj zakon dovodi u pitanje pravnu sigurnost i ugrožava stečena prava postojećih iznajmljivača. Također uvodi i opasan presedan koji pod znak upitnika stavlja sva postojeće Rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Ako se jednima mogu rekategorizacijom ukinuti zakonito izdana rješenja za iznajmljivanje apartmana u zgradama tko ostalima jamči da se to nekom drugom odlukom neće dogoditi bilo kojem apartmanu ili kući za odmor?