Obnova ljetnikovca Bunić Kaboga, koja je započela davne 2010. godine, označila je i početak djelovanja zaklade Caboga Stiftung u Dubrovniku. U više od desetljeća sredstvima zaklade, kojima je upravljao gospar Ivo Felner, obnovljena su i udahnut je novi život i u brojna druga zdanja.
Caboga Stiftung je u dubrovačku baštinu uložila preko 10 milijuna eura, što je iznos vrijedan divljenja i poštovanja, budući da je riječ o zakladi i privatnom kapitalu koji se uložio u građevine s primarnom namjerom da one budu u javnoj upotrebi!
Upravo u ljetnikovcu koji je i prvi obnovljen sredstvima zaklade Caboga Stiftung, u organizaciji Hrvatske komore arhitekata Područnog ureda Dubrovnik i Društva arhitekata Dubrovnik u suradnji sa Studentskim centrom Sveučilišta u Dubrovniku i Dubrovačkom baštinom d.o.o. arhitektica Gordana Vetma, održala je danas popodne predavanje “Projekt obnove ljetnikovca Bunić Kaboga”. Predavanju je prisustvovao i sam gospar Ivo Felner u pratnji supruge.
Dodajmo i da su arhitekti, supružnici Gordana i Matko Vetma, tijekom proteklih godina bili najbliži suradnici gospara Felnera i zaklade Caboga Stiftung, te su zapravo na terenu i vodili sve projekte u koje je zaklada bila uključena.
Okupljenima se ispred Hrvatske komore arhitekata obratio arhitekt Romano Dujić. Istaknuo je da danas održano predavanje označava tek prvo u nizu predavanja koja će se baviti temama i pitanjima arhitektonskog djelovanja u prostoru i svim problemima koji iz njega proizlaze i koji ga prate, a koje će se odviti u narednim mjesecima.
“Predavači će biti ugledni hrvatski arhitekti i krajobrazni arhitekti i sociolozi. Ovo predavanje se zbog jedne iznimne prigode događaja ovdje, inače će sva predavanja biti u Studentskom domu u Lapadu”, kazao je Dujić.
“Jedna od temeljenih odrednica arhitektonskog djelovanja bi trebao biti javni angažman. Arhitekturom se bitno utječe na privatni i javni život pojedinca i zajednica jer se arhitektonskim djelovanjem stvara slika prostora u kojem svi zajedno živimo i radimo, provodimo slobodno vrijeme. Upravo stoga mislim da bi arhitekti sami trebali poticati izlazak iz stručnih okvira i ulaziti u interakciju s korisnicima prostora, kako bi s jedne strane educirali javnost, a s druge strane kako bi iz međusobnog dijaloga pokušali druge bolje shvatiti i po potrebi korigirati neke stereotipne stavove. Osobito mi je drago da je upravo današnje predavanje prvo u nizu jer se bavi krucijalnim temama našeg prostora: temama povijesne memorije, identiteta, obnove i revitalizacije prebogate kulturne baštine koju smo naslijedili, a koja često nepovratno propada. Ovo je ujedno i prigoda da pozdravim uvaženog gospara Iva Felnera bez čije plemenite velikodušnosti ne bi bilo novog života ovog ljetnikovca”, istaknuo je Dujić.
Arhitektica Gordana Vetma, koja je od samih početaka bila uključena u projekt obnove i revitalizacije ljetnikovca Bunić Kaboga, a koja je i predstavila zahtjevni i mukotrpni projekt njegove cjelovite obnove istaknula je kako se vidi više kao domaćica, a ne predavačica.
“Kako smo po prvi put prije 13 godina došli u ovu kuću prepali smo se kako je ona bila kompromitirana raznim problemima, poglavito vlagom”, istaknula je, a potom uz pomoć brojnih fotografija prikazala povijest samog ljetnikovca, obitelji Felner, kao i zahtjevni proces obnove nakon kojeg je u ljetnikovac udahnut novi život.
“Možemo pričati o raznim problemima, da recimo magistrala koja je ovim područjem prošla 1963. godine nije bila zavedena u zemljišnim knjigama, zbog čega smo imali problema s ishođenjem potrebnih dozvola za početak obnove, puno samo toga morali odraditi. No, večeras bi vam ovdje htjela pričati o povjerenju i spoju između investitora i arhitekta. Mi smo sasvim slučajno dobili priliku da ovo radimo. U našem arhitektonskom uredu izradili smo i prvi idejni projekt, a koji je prezentiran obitelji Felner Kaboga i njih smo uspjeli senzibilizirati prema svim našim, domaćim problemima vezano uz prostorno-planiranje, ishođenje dozvola. Točno prije deset godina, 26. travnja 2013. godine smo prvi put otvorili Kabogu za obitelj. I upravo iz tog razloga gospar Felner je večeras s nama”, naglasila je Vetma.
“Prizemni dio je trebao biti radni prostor Hrvatskog restauratorskog zavoda, tako je bilo dogovoreno. Prva etaža je trebala biti javni prostor, za predavanja i događanja. Što se tiče međukata, feldmaršal Kaboga, koji je i sahranjen u kapelici pored, donio je u taj prostor estetiku mramora. Potkrovlje je isto interesantno, htjeli sam da se u tom prostoru nalaze smještajni kapaciteti za recimo osobe koje u ljetnikovcu održavaju koncert. Morali smo zadržati sve originalne elemente, recimo visine krovnih kanala. Profesor Lokošek je pomoću izuzetne konstrukcije krovišta, zapravo oslobodio taj prostor. Prvotna ideja idejnog projekta je da se cesta pokuša izmjestiti, no naravno to nam nije uspjelo, a to je opet tipično za projekte, jer ne uspijeva sve kako smo i zamislili”, kazala je te dodala da je čitav tim ljudi radio na projektu obnove ljetnikovca.
Vetma je istaknula kako su izvršeni brojni radovi u kamenu tijekom obnove, a da su problemi s kojima su se susreli bili brojni.
“Zapravo, kad god radimo neki projekt i kad su u tom projektu prisutne emocije, onda su veće šanse i da se obavi dobar posao”, naglasila je Vetma te dodala da se uz kapelicu ljetnikovca Bunić Kaboga veže legenda.
“Gospar Felner kazao nam je da nije dobro dirati grob feldmaršala, stoga smo mi odlučili zamijeniti dotrajali skalin i unutra su pohranjeni ostaci članova obitelji. U kapelici se na dan titulara, svetog Bernarda svako godine održava sveta misa”, kazala je.
“Osim projektantskog dijela, jako je bitno da su projektanti svakodnevno prisutni na terenu, na gradilištu i da mogu pratiti sve što se događa. Radovi na krovištu su bili iznimno opasni, sve je trebalo demontirati, vratiti na postojeće visine i sve ojačati. Tu nam je pokojni profesor Lokošek bio i učitelj i kolega i suradnik”, kazala je Vetma.
“Kod projekata u kojim se radi na postojećim objektima, a kakav je bio ovaj, nekad je jako dobro osloboditi prostor i tako dobiti dodatnu kvalitetu. Rekonstruirali su se i dimnjaci, dio starih kupa smo uspjeli sačuvati, odnosno ponovno upotrijebiti materijal. Koristili smo i zatege kojim smo pričvršćivali zidove. Imali smo jako malo prostora, kako bi ojačali svodove i kako bi mogli ugraditi podno grijanje. Htjeli smo da ova kuća, a koja je okrenuta prema sjeveru, jer je u naravi bila ljetnikovac, a ovdje je zimi jako hladne, imala podno grijanje, koje je jako dobro i za korisnike prostora i za kuću kako ne bi propadali zidovi, žbuka i ostali materijali. Radovi su se odvijali i na zidnim oslicima. Naišli smo na trag, koji na govori da je feldmaršal Kaboga, dodajući aneks na ljetnikovac, izmjestio originalno stubište”, kazala je Vetma te dodala kako je uz kuću nekad prolazio i potok, a što su ustanovili tijekom izvođenja radova.
“U ovom cijelom projektu najljepše je to što smo sve radove uspjeli završiti, a da nismo potrošili sva sredstava koja su nam bila na raspolaganju. Onda smo rekli gosparu Ivu da bi bilo dobro da nastavi sa svojim ulaganjima u Dubrovnik, jer da njima u Švicarskoj sigurno novac ne treba. Bili smo uvjerljivi. Lijepo je što se u ovakvim dugim i kompliciranim projektima ne stvara samo prijateljstvo između suradnika i kolega, nego i između investitora. Uvijek je dobro imati emotivan ulog, jer bez toga ne možete izdržati sve ove probleme koji nas svih u projektima čekaju sa svih strana. Kaboga je zapravo po želji obitelji trebala postati nova kulturna adresa Dubrovnika. U ovim prostorima smo zapravo htjeli odgajati mladu publiku. I škola koja je završena u Gradu je dio te priče. Jedino pravo ulaganje ja zapravo ulaganje u ljude, sve drugo je zapravo relativno “, poručila je Vetma.
Po završetku predavanja projektu obnove ljetnikovac Bunić Kaboga okupljenima se obratio gospar Ivo Felner voditelj zaklade Caboga Stiftung, te se osvrnuo upravo na odnos između investitora i projektanta kojega se tijekom predavanja dotaknula i Gordana Vetma.
“Gordana je tijekom predavanja dva puta upotrijebila riječ emocija, a emocija je nešto bez čega nema uspjeha. To je nešto što sam naučio tijekom karijere, a naročito me to pogodilo kad smo započeli s projektom. Ljetnikovac je bio zatrpan smećem, ovuda su trčali štakori. Jedan od radnika koji je radio na čišćenju, me uhvatio za ruku i rekao da je ponosan što može raditi to što radi. To nikad neću zaboraviti. Susreo sam ga nekoliko godina nakon, u jednoj grupi, pričao sam tad upravo taj moj doživljaj, a on nasmijao i rekao da je to bio upravo on”, prisjetio se Felner te dodao kako je iznimno bitno pokazati, kao investitor odnosno voditelj projektima ostalima u tim što želite projektom postići.
“Kao vođa projekta morate imati cilj i znati taj cilj prezentirati suradnicima. Tako sam vodio svoj grupu i imali smo poprilično uspjeha”, istaknuo je, a potom je okupljenim pojasnio kako je upravo on kao kemičar postao voditelj zaklade.
“Jednog dana, nazvala me jedna gospođa i rekla da je želja njenog pokojnog muža koji je bio iz Dubrovnika, bila da se obnovi i revitalizira ova kuća. Uvjet je bio da donator ostane anoniman, da ja vodim projekt i da ne tražimo nikakvu protuuslugu od Grad Dubrovnika, kako bi ovo stvarno bio dar gradu. Tad sam već bio u mirovini, planirao sam se skrasimo na Šipanu, no počeo sam se baviti ovim projektom što je bilo veliko zadovoljstvo za mene. Jedan prvih mojih koraka je bio da nađem nekoga tko bi mene prezentirao Dubrovniku i tko bi kontrolirao radove. Susreo sam se s Matkom Vetmom, objasnio mu o čemu se radi i upravo sam u tom razgovoru spomenuo emociju. Matko je pristao i razvila se fantastična suradnja i prijateljstvo”, kazao je Felner se kratko osvrnuo na projekte koji su uslijedili nakon obnove ljetnikovca Bunić Kaboga, a koji su uključivali obnovu palače braće Andrijića u kojoj danas žive četiri obitelji i čak desetero djece i sudjelovanje u obnovi Biskupijske palače.
“Važno je biti svjestan da svaki čovjek ima emocije i te emocije nas vode, a većina nije svjesna toga. Iznimno je važno međusobno povjerenje i poštovanje prema suradnicima”, poručio je Ivo Felner.
