Višegodišnja obnova derutne kuće Špindler u Heritage villu Spindler asocira na priču o ružnom pačiću koji se pretvara u prelijepog bijelog labuda, a u to se može uvjeriti svatko onaj tko pogleda fotografije na kojima se vidi stanje te nekretnine prije i poslije “transformacije” iza koje stoji arhitektica Lea Đurović – Ruso i njen Proto-arch ured.
Njena lokacija, iznad Zagrebačke ulice, s izravnim pogledom na impresivnu Tvrđavu Minčeta, kao i zahtjevi da se poštuju stroge konzervatorske smjernice, osobito u izgradnji bazena, stavile su pred Leu i njen tim veoma zahtjevan proces obnove. No, s rezultatom su jako zadovoljni, jedna derutna, godinama nenastanjena kuća oteta je daljnjem propadanju i pretvorena u arhitektonski biserčić s predivnim vrtom, u kojemu su sobama nadjenuta imena muza, zaštitnica umjetnosti. O tijeku obnove i svim izazovima porazgovarali smo s arhitekticom licenciranom za rad na kulturnom dobru.
Što je bilo najizazovnije kad ste se prihvatili projekta obnove kuće Špindler obzirom na njenu lokaciju?
-Meni i mom timu u arhitektonskom uredu Proto-arch uvijek je izazovno raditi na projektima kulturnih dobara, jer se radi o dugim i složenim procesima izrade projektne dokumentacije koji se u prvom redu sastoje od izrade Konzervatorskog elaborata koji je u ovom slučaju obrađivao rezultate arheoloških i restauratorsko-konzervatorskih radova. Proces izrade konzervatorskog elaborata je trajao sedam mjeseci i na njemu smo radili sa povjesničarem umjetnosti Ivanom Viđenom, Umjetničkom radionicom Šarena jezera i tvrtkom Arheo Plan. Nakon potvrde Konzervatorskog elaborata u prosincu 2022. godine od strane Konzervatorskog zavoda u Dubrovniku, krenuli smo u izradu idejnog, potom glavnog projekta, te smo u svibnju 2023. godine ishodovali potvrde na glavni projekt temeljem kojih se pokrenula izvedba radova na rekonstrukciji kuće. Kuća Špindler sa svojim pripadajućim vrtom je bila u iznimno degradiranom stanju, zahtijevala je konstrukcijsku sanaciju, te strogo poštivanje konzervatorskih smjernica. Izvedbu radova je radila tvrtka Libertas inženjering, a stručni nadzor radova tvrtka Bastion inženjering. Restauratorske radove je izvodio obrt Restauro&Interior Pezzi.
Upravo zbog toga što pripada korpusu kulturnog dobra, je li bilo jako zahtjevno slijediti konzervatorske smjernice i u čemu su one bile najrigoroznije?
-Kuća Špindler (Tominšek) s pripadajućim vrtom zaštićena je kao pojedinačno kulturno dobro Rješenjem o zaštiti, upisanim u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu nepokretnih kulturnih dobara pod oznakom Z-1746.
Kuća Špindler (Tominšek) predstavlja primjer stambene barokne arhitekture XVIII. stoljeća u Dubrovniku, te je ogledni primjer tipa suburbane kuće/vile namijenjene trajnom ili trajnijem stanovanju, a ne ladanju. Ovaj je tip praktički zaštitni znak suburbanog područja oko grada: Ploča, Pila, Konala i Boninova. Ovakav tip sklopa u potpunosti odgovara klasicističkome idealu redukcije elemenata u arhitekturi, ali novom standardu udobnosti tog vremena koji u interijerima napušta velike prostorije i preferira manje, intimnije prostore te naglasak daje na ugodnom vrtnom ambijentu koji je izravnije prožet sa stambenim prostorom.
Prostorna postojeća dispozicija prizemlja sastojala se od središnje prostorije (saloče) u koju se pristupalo izravno kroz glavni portal. Ta je prostorija istodobno i najreprezentativnija prostorija prizemne etaže jer je bila raščlanjena dvama lučno zaključenima drvenim portalima na svome istočnom kraju. Restauratorska istraživanja pokazala su kako su drveni portali izvorno bili kvalitetno oslikani u „marmorino“ stilu s nekoliko naknadnih slojeva. U prizemlju su se sjeverno i južno od središnje saloče nalazile prostorije. Kroz drveni lučni portal saloče pristupalo se jednokrakom drvenom stubištu koje se u zasebnom prostoru protezalo duž istočnoga zida kuće. Stubištem se pristupalo na prostor prvoga kata koje je drvenim lučnim otvorom rastvoreno prema hodniku. Pristupajući na središnji hodnik kata iz njega su se otvarala vrata prema prostorijama od kojih je ona južna najreprezentativnija. Stubišni krak dalje je vodio prema potkrovlju gdje su se nalazile dodatne stambene prostorije.
Konzervatorske smjernice su bile najrigoroznije u pogledu čuvanja prostorne organizacije, te rekonstrukciji svih arhitektonskih elemenata prema utvrđenim izvornim gabaritima. Pročelja su se trebala sanirati u izvornoj povijesnoj oblikovnosti i završnoj obradi (kamena za zapadno i južno, žbukana za sjeverno i istočno) uz pažljivo oblikovane minimalne sljubnice od žbuke. Na pročeljima građevina nije bilo dozvoljeno postavljati vidljive elemente instalacija te se shodno tome trebao predvidjeti sustav klimatizacije koji će u najmanjoj mogućoj mjeri narušiti izgled i autentičnost prostora.
Sve nove instalacije (u interijeru i eksterijeru) projektirane su na način da se u što manjoj mjeri oštećuju izvorne strukture. Konstrukcije nosivih zidova potrebno je bilo konstruktivno učvrstiti (stabilizirati) sukladno procjeni statičke nosivosti. Kao vezivno sredstvo kod izvođenja radova zidanja, fugiranja ili injektiranja trebala se koristiti receptura strukture i sastava izvorne recepture. Prilikom projektiranja i izvedbe krova (krovne konstrukcije i pokrova) trebalo ga je oblikovno i u vizurama u potpunosti izvesti prema zatečenom obliku, tj. proporcijama.
Pokrov je trebao biti izveden dubrovačkom kupom kanalicom vodeći računa o čuvanju kolorističke i oblikovne autentičnosti uz primjenu svih tradicijskih detalja izvedbe krovišta od drva i keramičkog pokrova. Žbukani strop južne prostorije kata potrebno je bilo sačuvati, budući da predstavlja vrijednu raniju fazu oblikovanja.
Vanjska stolarija se morala izvesti uz poštivanje izvornih stolarskih i bravarskih detalja izvedbe i izgleda po uzoru na povijesnu stolariju dubrovačkog područja i sačuvane primjere na kući. Kod unutrašnje stolarije se trebao primijeniti isti princip kao i kod vanjske stolarije, tj. izvesti je po uzoru na tradicionalnu stolariju dubrovačkog područja u detaljima, profilacijama i okovu. Drvene secesijske vratnice glavnoga portala u prizemlju potrebno je bilo sačuvati i restaurirati, jednako tako sačuvati i očistiti vratnice zidnoga ormara u predsoblju na katu, te također sve izvorne kovane rešetke (inferiate) na prozorima u prizemlju. Sve drvene lučne portale stubišta (u prizemlju i na katu) te drvenu ogradu stubišta (parestatu) na završnome podestu stubišta (u potkrovlju) trebalo je sačuvati, te pažljivo očistiti od naknadnog naliča uz prezentaciju najvrednijeg (klasicističkog) oslikanog sloja sukladno provedenim istraživanjima.
Vrtni prostor je trebalo čuvati u zatečenim gabaritima te ga primjereno hortikulturno urediti s obzirom na srodne dubrovačke vrtove. Urediti glavni portal i prilaznu šetnicu koji su bili u degradiranome stanju. Nad središnjom šetnicom je dopuštena odrina, ali ona je morala biti u zatečenim linijama i proporcijama u odnosu na odrinu pred kućom i kuću. Nedostajuću vrtnu opremu (stupove, odrine, itd) je trebalo izvesti u autentičnim ili suvremenim materijalima.
Koliko Vam je poznata povijest kuće?
-Kuća Špindler (Tominšek ) ima kronološki tri dominantne faze:
Prva faza – XVIII. stoljeće
Prema provedenim arheološkim, restauratorsko-konzervatorskim i arhivskim istraživanjima može se, načelno utvrditi kako kuća Špindler (Tominšek) nastaje u razdoblju nakon Velike trešnje 1667. u stilu baroka, te se tu dataciju može dodatno suziti na drugu polovicu XVIII. ili sam početak XIX. stoljeća, odnosno u barokni klasicizam. Arhivski dokumenti koji bi nedvojbeno datirali i utvrdili nastanak posjeda nisu pronađeni, te stoga zasad najraniji pouzdani podaci o njemu potječu iz tzv. franciskanskog ili austrijskog katastra, odnosno iz 1837. godine. Može se reći kako je to prva ili prva pouzdano utvrdiva faza razvoja kuće.
Druga faza – XIX. Stoljeće
Ova se faza može potvrditi iščitavanjem podataka iz tzv. austrijskoga katastra. U tome je katastru iz 1837. kuća upisana kao čestica zgrade 607 i opisana kao jednokatnica namijenjena stanovanju s kuhinjom i vanjskim stubištem, komadom zemlje i dvama dvorištima (casa d’abitazione ad un piano con cucina e scala esterna, terrone e due cortili) i imala je površinu od 41 kvadratnoga klaftera (147 m2). “Kuhinja i vanjsko stubište“ odnose se na aneks s istočne strane na zemljišnoj čestici, a uz sami aneks nalazio se i vanjski nužnik (incolto con latrina adjacente alla casa).
Treća faza – XX. stoljeće
Treća važna faza u razvoju građevine nastupila je 1926. godine adaptacijom koju je proveo novi vlasnik, ljubljanski pravnik dr. Fran Tominšek (1868.-1943.). Tom su prilikom nastale najveće intervencije na posjedu: u potpunosti je uklonjen istočni aneks, zatvoren pristup slijepom ulicom sa zapada i formiran postojeći zapadni ogradni zid terase pred kućom, uz istodobno zazidavanje sjevernih vrata zapadnog pročelja (pretvorena su u prozor), na mjestu ranijega je oblikovan novi ulaz prema općinskoj ulici uz Posat (današnja Zagrebačka ulica), otvoren je istočni (desni) prozor južnog pročelja u prizemlju, te je temeljito uređen interijer, ponajviše prizemlje. Time je kuća zadobila oblikovne karakteristike koje je, uz manje izmjene nakon Drugoga svjetskog rata (provizorno zatvaranje stubišta, dodavanje betonskog vanjskog stubišta, aneks za zahod), zadržala uglavnom sve do danas čineći njezinu dominantnu fazu.
U kakvom je stanju kuća bila kada ste krenuli s obnovom i kakve je preinake u interijeru doživjela?
-Kuća Špindler (Tominšek) je bila u iznimno degradiranom stanju, te je shodno izradi složene projektne dokumentacije uz poštivanje svih konzervatorskih smjernica te izvedbi radova, paralelno sa arheološkim i restauratorskim radovima zadržala svoju prostornu organizaciju uz prilagodbu suvremenoj namjeni objekta. Investitor je kuću predvidio kao heritage vilu za iznajmljivanje sa osam soba. U planiranom stanju se zadržala prostorna organizacija prizemlja, te se u centralnom dijelu prizemlja smjestio recepcijski pult sa sjedećom garniturom za goste. Drvene secesijske vratnice glavnoga portala u prizemlju su restaurirane i prezentirane u „marmorino“ stilu. Bočne prostorije u prizemlju su uređene kao spavaće sobe sa pripadajućim kupaonicama. U aneksu s istočne strane prizemlja je smješten cjelovit prostor manje kuhinje. Na prvom katu se također zadržala prostorna organizacija; iz hodnika se ulazi u tri spavaće sobe sa pripadajućim kupaonicama, s time da je južna soba kao najreprezentativnija soba sačuvana sa stropnim i zidnim oslicima utvrđenim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima. Vratnice zidnoga ormara u hodniku na katu su sačuvane i restaurirane. U potkrovlju se zadržala prostorna organizacija uz planirane tri spavaće sobe sa pripadajućim kupaonicama, te uz zadržavanje postojeće karakteristične drvene balustrade u hodniku koja se sanirala.
Prilikom izrade izvedbenog projekta inspiraciju za unutarnje uređenje smo pronašli u sačuvanim zidnim i stropnim oslicima (kao ostacima umjetnosti) te odlučili svaku od osam soba imenovati prema jednoj od muza (kao zaštitnica umjetnosti). Slijedom toga, imamo osam soba: Euterpe, Thalia, Clio, Calliope, Melpomene, Erato, Terpsichore i Urania. Boje u interijeru su izvedene iz sačuvanih zidnih i stropnih oslika, ali i iz općih podataka o svakoj od muza. Većina namještaja je izrađena po mjeri dok se oprema sjedećih garnitura te rasvjetnih tijela odabrala od strane talijanskih dizajnerskih brendova.
Uslijed prilagodbe prostora novim potrebama uredile su se pripadajuće vrtne površine sukladno suvremenim potrebama, uz poštivanje konzervatorskih smjernica. U istočnom vrtnom polju se smjestila pomoćna građevina – bazen koji je sukladno odredbama Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika, smješten u gradivom dijelu čestice te odmaknut 3,00 m od susjedne čestice. Smještaj pomoćne građevine – bazena na ovom dijelu istočnog vrtnog polja te odabir nenametljive obrade, bitno utječu na neisticanje predmetne pomoćne građevine, te se istim ne narušavaju vizure sa zidina, tj. kule Minčete ni sa Zagrebačke ulice.
Što se Vama kao arhitektici, licenciranoj za rad na kulturnim dobrima čini najtežim u ovako opsežnim projektima pa i u pregovorima i dogovorima sa željama investitora, odnosno, vlasnika?
-Konkretno kod kuće Špindler je bio slučaj da je investitor prvi put kupio zaštićeno kulturno dobro, te ga je tijekom procesa trebalo educirati o svim aspektima složenosti izrade projektne dokumentacije, te poštivanja konzervatorskih smjernica tijekom izvedbe radova. Ja u ulozi projektanta puno vremena i truda ulažem u taj dio posla, kako bi se projekt izveo kako treba, a u konačnici i investitor na kraju profitira jer dobije vrhunski proizvod koji ima svoju visoku tržišnu vrijednost nakon obnove prema pravilima struke.
Koliko je trajao proces obnove, koliko vas je taj pogled prema Minčeti i s Minčete, dodatno “opterećivao”, riječ je o kontaktnoj zoni koja postavlja brojne zahtjeve pred svakoga tko u njoj nešto radi ili rekonstruira?
-Proces izrade Konzervatorskog elaborata sa istražnim arheološkim i restauratorskim radovima, te projektnom dokumentacijom idejnog i glavnog projekta je trajao godinu dana, a izvedba radova godinu i dva mjeseca. Kuća Špindler ima centralan pogled na tvrđavu Minčetu, te je konzervatore najviše zabrinjavao utjecaj bazena na okolinu. Međutim, pažljivim projektiranjem i odabirom mimikričnog materijala obrade površina, našli smo zajedničko rješenje koje je pomirilo investitorove želje i konzervatorske zahtjeve.
Po čemu ćete zapamtiti ovaj projekt, koliko vam je bilo teško naći prave izvođače, pretpostavljam da ipak vi bdijete nad svakim potezom na gradilištu…
-Tvrtka Libertas Inženjering je izvedbu radova vodila temeljito i organizirano, pazeći na svaki aspekt poštivanja rada na kulturnom dobru. Imali su odličnog voditelja gradilišta koji je zajedno sa stručnim nadzorom, te sa našim uredom u ulozi projektantskog nadzora, od početka do kraja vodio brigu o tome da se projekt izvede kako je projektiran.
Koliko često imaš priliku raditi na ovakvim projektima i obnovama u zaštićenim zonama.
-Naš arhitektonski ured često radi na projektima obnove kulturnih dobara s obzirom da već dugi niz godina posjedujemo licencu za rad na kulturnim dobrima. U pojasu Zagrebačke ulice trenutno radimo na projektu obnove nekoliko stambenih građevina, nedavno smo završili projekt rekonstrukcije kapelice svetog Križa na Posatu. U staroj gradskoj jezgri smo obnovili povijesnu Ribarnicu, snimili arhitektonski snimak Jezuitskih skala, nedavno smo završili projektni zadatak za energetsku obnovu palače Sponze, projektnu dokumentaciju za javni gradski wc, radimo glavni projekt obnove palače Stay, te smo u izradi projektne dokumentacije za rekonstrukciju i obnovu zgrade Biskupskog sjemeništa i Klasične gimnazije Ruđera Boškovića nekadašnje zgrade Isusovačkog kolegija. Na natječaju za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja prostora Ponte i Ribarnice u gradskoj luci dobili smo drugu nagradu. Radili smo u kontaktnoj zoni starog grada na Pločama projekt nove pretovarne zone. U suradnji sa studiom Landa smo realizirali projekt hortikulturalne revitalizacije platoa Gradac i projekt dječjeg igrališta „Voaz“ u zaštićenoj povijesnoj cjelini Cavtata te smo nedavno predali izvedbeni projekt uređenja parka Pila i parka Platana. U zaštićenoj zoni povijesne cjeline Cavtat radimo na projektu uređenju trga Vlaha Bukovca, uređenja groblja sveti Rok, pretovarne zone Cavtat, te rekonstrukciji više stambenih građevina. Posebno drag mi je EU projekt energetske obnove restorana Konavoski dvori kao zaštićenog kulturnog sklopa mlinica na rijeci Ljutoj u Konavlima, koji se obnovio nakon 50 godina i za koji smo uspjeli dobiti sufinaciranje iz EU fondova.
