Adio moj mladiću, nisi se trebao gurat’, nije ti još vrijeme bilo. In memorium Mladen Beš – oprostio se od prijatelja Mladena Beša, Neno Kera preko društvenih mreža.
Karoca gre, gre, gre… I kad zbrojiš te kamenčiće od Grada, što ih učinješe tom vividnom kucavicom satkanom od škerca, vica, kozerije, satire i ponešto ljute ironije iz kunduravijeh kikarica od liđere kafe dođeš do kraja storije zvane “Bilo nas je ma smo se pogubili”. Te Dubrovačke kronike jednog vremena i ćirenja kroz buže i kanočale od špicavanja i impicavanja do istinskog sotavanja u pasađu svijem onim koji su to i zaslužili. Pa i onog valcera đe je Piculu doveo umalo do vrata gradonačelnika. A znam ga od malijeh noga.. Još dok je umalo pa bos na noge iz Grada pohogio Lapad u vijeranju, pa do svih njegovih bezvremenski otkačenih barmenskih majstorija i tog veselog gega i miga ispod bistroga mu oka. Znam ga od svih karusela, tijeh posebnih maškarata i Veljuna. Od Udruge Porporela i Nazbilj i poneka vesela baluna. Znao sam ga. Znao. Baš dobro znao. Zadnji put smo se inkontrali gori na Medarevu. Možda me je častio time da se uvijek čudio kako umijem i sa kraljem i nekom ekstra facom, doturom i pošćerom i pametnim i onim bez nje u glavi puno i arlekinom i fakinom uvijek biti na istoj ljudskoj ‘frekvenciji’. Mislim da je baš puno i o sebi tad kazao. I foto selfić smo opalili na Širokoj đe sam ga našo kako na onom srednjem od trikokota kamenu promatra Grad iz svog “snimateljskog” kantuna. Đe si Mlađo, kenova, što ima od novitadi, rekla kazala… Kundurava gradska scena mu se vazda tu oko srca movila i prezentavala. Knez od Porporele i topla humorna duša više vam neće rijet što je to nova i ko ga komu đe i kako inkartava. Neće. Mladen Mlađo Beš “Bešoni” ko’ da je izašo iz pera jednog Smoje i ovog Grada od maloga nam mista. U sjećanje na dobrog duha Grada. La storia e finita i zastor je pao do konca – oprostio se s prijateljem Neno Kera.
Mladen Beš je bio jedan od onih starinskih zaljubljenika u Grad, uvijek spreman na škerac i humor, jedan od knezova izabranih u Republici Porporela, pokretač fb stranice Rekla Kazala Dubrovačke kronike koji je svojim objavama i nostalgijom nasmijavao i rastuživao, a ponekad i ljutio svoje sugrađane.
-Pa vidiš sama, oko moje, kakvi su sve pacijenti na društvenim mrežama, od partijaša do pojedinaca. Iskreno, ja niđe ne vidjeh toliko lažova, mantriota, lažnih domoljuba, kontroverznih lokal patriota na jednom mjestu kao na Fejsu! Tu sam da im izliječim komplekse smijehom i monadama, a ponekad i pecetama, samo tko zasluži – pojasnio je svoju potrebu da pokrene ovu stranicu kolegici u lokalnom tjedniku Dubrovački vjesnik.
Starije generacije pamte ga iz brojnih dubrovačkih kafića u kojima je radio, najviše iz nekad kultnog “Talira”, a svakodnevno ga se moglo vidjeti u nekom điru Gradom. Takvih ljudi gotovo da više u Gradu i nema, stoga će faliti…
