U popodnevnim satima u svom domu, škotskom dvorcu Balmoral, u dobi od 96 godina preminula je engleska kraljica Elizabeta II.
Kraljica je sa suprugom, princom Filipom, koji je preminuo prošle godine u dobi od 99 godina, boravila u Dubrovniku u listopadu 1972. godine, a kako je do toga došlo, te kako je “svojeglava” kraljica okrenula zrakoplov iznad Titograda prema Dubrovniku te kako je njen suprug želio sjesti za volan praznog autobusa u zračnoj luci te cjelu svitu prevesti do Grada, o opisao je naš suradnik, novinar Luko Brailo u tekstu „Dramatični let: kako je Dubrovnik razbjesnio Titograd“ objavljen izvorno 29. rujna 2013., zahvaljujući pismu koje mu je ustupio nekadašnji direktor Excelsiora, Rafo Rodin.
Iz mnoštva anegdota o posjetima svjetskih uglednika koji su u proteklih sto godina odsjedali u hotelu „Excelsior“ njegov legendarni direktor Rafo Rodin ustupio nam je pismo Titova izaslanika Radovana Komara koji je pratio britansku kraljica Elizabetu II kada je promijenila plan putovanja i odlučila kako će umjesto Titograda prvo posjetiti Dubrovnik.
Dolazak automobilima do hotela Excelsior više nije predstavljao problem, jer je u međuvremenu sve krenulo organiziranije. Direktor tog vrlo renomiranog hotela Rafo Rodin, poznat u Jugoslaviji da spada u red dva tri najsposobnija hotelijera, savršeno je organizirao prijem i nepredviđeni ručak na takvom nivou, pa mu je princ Filip rekao da se takvo nešto ne može na brzinu improvizirati ni na dvoru u Londonu!
Ovo je dio pisma Radovana Komara, nekadašnjeg hrvatskog i jugoslavenskog diplomata i visokog dužnosnika, u kojemu je svoju prijateljicu Phyllis Williams s kojom se upoznao u Londonu tijekom održavanja Svjetskog vijeća mladih 1944., iscrpno obavijestio o posjetu britanske kraljice Elizabete II i njezina supruga princa Filipa Dubrovniku u listopadu 1972. godine.
PISMO KRALJIČINOJ PRIJATELJICI: Naime, gospodin Komar je 1971. godine bio jugoslavenskim ambasadorom u Indiji, godinu poslije postao je podpredsjednik ondašnje savezne Skupštine i čelnik Odbora za vanjsku politiku tog parlamenta. Budući da je kao bivši veleposlanik dobro govorio engleski jezik on i supruga mu Nada bili su određeni da u ime predsjednika Tita budu njegovi „zastupnici“ engleskoj kraljevskoj obitelji tijekom tadašnjeg sedmodnevnog posjeta Jugoslaviji.
To opširno pismo dubrovniknetu ustupio je legendarni direktor Excelsiora Rafael Rafo Rodin, i iz tih dvanaest gusto kucanih stranica izdvajamo najzanimljivije dijelove vezane uz ne(očekivani) posjet Elizabete II Dubrovniku i Excelsioru. Kraljica je silno je željela osim Beograda, Đakova, Zagreba i ostalih gradova predviđenih protokolom, posjetiti Dubrovnik. Nekoliko godina ranije princeza Margaret boravila je na odmoru u Dubrovniku i s oduševljenjem je pričala o ljepoti i znamenitostima grada, pa je zato Dubrovnik bio neizostavni dio programa kraljevskog para tijekom posjeta Jugoslaviji, navodi se u spomenutom pismu.
DRAMATIČNI TREĆI DAN: Nakon Beograda i Đakova uslijedio je treći dan posjeta koji je „za mene bio najdramatičniji“, piše Komar. Planom je bio predviđen posjet Dubrovniku, a poslije podne odlazak u Titograd kako bi se posjetila i Crna Gora. Međutim, ujutro prije polaska iz Beograda plan je promijenjen. Otkazan je posjet Dubrovniku jer je aerodrom u Dubrovniku bio zatvoren za sve letove zbog jake bure. O tome je bio informiran i predsjednik Tito, i on se složio s tim da se kraljevski par ne izvrgava bilo kakvom riziku, ističe Komar dodajući: “Poletjeli smo britanskim specijalnim avionom u Titograd, a kraljevska porodica bila je veoma razočarana što neće vidjeti Dubrovnik“.
KRALJICA „OKRENULA“ ZRAKOPLOV: Ali, kad smo već bili blizu Titograda avion je počeo mijenjati rutu i uputio se u pravcu Dubrovnika. Dežurni britanski avijatičar general došao je k meni i rekao da je kraljica promijenila plan leta. Užasno sam se iznenadio i rekao sam generalu neka kaže kraljici, koja je bila u posebnoj kabini, da se ne može mijenjati plan leta. U tom času nalazili smo se u niskom letu nad aerodromom u Titogradu i na moj užas vidio sam postrojenu počasnu četu, crveni tepih i postrojene crnogorske predstavnike. Generalu sam rekao neka Njezino Veličanstvo samo pogleda kroz prozor da se uvjeri da su dolje predstavnici jedne republike u očekivanju njezina posjeta. Neka kaže da je to vrlo delikatno i da može doći do velikog incidenta. Kraljica mi je preko generala odgovorila da ćemo svakako stići u Crnu Goru kasnije, da se ne trebam brinuti, navodi Komar i objašnjava Phyllis Williams zašto je Elizabeta II „okrenula“ zrakoplov.
Avijatičari su slušali vremenski izvještaj a kako su te komunikacije na engleskom jeziku s dubrovačkog aerodroma su javljali da je vjetar pao i da su uvjeti na aerodromu normalni. General je to rekao u kraljevskoj kabini, a kako je cijela posada bila britanska, donijeli su odluku bez moje ili bilo čije naše suglasnosti o promjeni leta, ističe Komar. Priznaje kako ga je „zahvatila prava strava i neizvjesnost“, budući je znao da su pripreme za kraljičin posjet Dubrovniku otkazane i prekinute zbog vremenske nepogode.
PRINCOV AUTOBUS DO GRADA: Kad smo sletjeli u Dubrovnik, mi iz pratnje sledili smo se od užasa, naglašava Komar, jer je dežurna služba na aerodromu bila iznenađena našim dolaskom. Nikoga od predstavnika Dubrovnika ni Republike Hrvatske tamo nije bilo, izvanredno policijsko osiguranje je povučeno i otputovalo je u Zagreb, a na aerodromu su bila samo dva, tri dežurna policajca. No, britanski visoki gosti su bez ikakvog uzbuđenja ušli u aerodromsku čekaonicu, a ja sam ih zamolio da se strpe dok ne poduzmem što mogu za odlazak u Dubrovnik, jer na aerodromu nije bilo nijednog službenog automobila, piše Komar.
Princ Filip je kroz prozor ugledao jedan autobus bez šofera i rekao da idemo tim autobusom. Budući da nema šofera ponudio se da će on voziti. Tada sam izgubio strpljenja i vrlo energičnim glasom rekao da je to nemoguće, da novinari jedva čekaju da vide kako „Jugoslavija nije u stanju prevesti kraljevsku obitelj s aerodroma do grada, već da kraljičin muž mora voziti autobus“. Hvala prinčevskoj i kraljevskoj, odnosno britanskoj hladnokrvnosti i snalažljivosti, ali to je ipak bilo previše, ustvrđuje Komar.
OSIGURANJE S KIŠOBRANOM: Na aerodromu sam saznao da su predsjednik Vlade RH i ostali hrvatski dostojanstvenici napustili Dubrovnik, da je ručak otkazan, posjete dubrovačkim znamenitostima također. Ali najgore: osiguranje kraljevske porodice – specijalna policija je također otputovala, a u Dubrovniku je ostalo desetak lokalnih milicionara. Kad sam to rekao Njezinu Veličanstvu šef kraljevskog osiguranja je pred njom rekao: „Pa, gospodine, ja nemam drugog oružja osim kišobrana. Osim toga, tko će ubiti britansku kraljicu, i zašto bi to učinio u Dubrovniku?“, piše Komar.
Nakon kratkog čekanja na aerodromu su osvanula dva službena Mercedesa, ali moje nevolje nisu nestale, ističe Komar koji se očito jako bojao kako će uz minimalno osiguranje proteći kraljičin posjet Dubrovniku. Stigli smo na Stradun i spazili iznenađujuću sliku: sav prostor do Kneževa dvora bio je prepun svijeta, domaćeg i većinom turista. Moglo je biti 20 000 ljudi, među njima sam spazio nekoliko policajaca, navodi Komar.
PRISTOJNO MNOŠTVO POZDRAVILO KRALJICU: Nakon obilaska Franjevačkog samostana Komar se prepao okupljena mnoštva pa je, kako ističe, izgubio kontrolu nad sobom. Osjetio sam da me čeka iznenadni momentalni srčani udar ili kap, naglašava, pa sam „spontano raširio ruke kao krila i stupao pred kraljicom kao refleks tobožnje zaštite Njezina Veličanstva“. Nakon par časaka došao sam sebi vidjevši mnoštvo koje je bez policije „napravilo pristojan prolaz kao akt poštovanja visokih gostiju i uvažavanja historijskog doživljaja te same publike da izbliza vidi britansku kraljevsku obitelj“, napominje Komar, dodajući kako je od tog trenutka do kraja posjeta u Dubrovniku bilo sve savršeno.
Elizabeta II, njezin suprug princ Filip i princeza Ana posjetili su Franjevački samostan, prošetali Stradunom, obišli Knežev dvor, dio gradskih zidina iznad ulaza s Pila u Grad, i tvrđavu svetog Ivana, gdje je tadašnji predsjednik Skupštine općine Dubrovnik Ante Vetma britanskoj kraljici poklonio model dubrovačkog galijuna. O spomenicima kulture i dubrovačkoj povijesti britanskoj kraljevskoj obitelji govorili su prof. Milica Portolan, Ljubica Bube Marinović i prof. Ivo Kastrapeli, u to doba najviđeniji vodiči ondašnjeg turističkog Dubrovnika.
Jedinstveni Stradun, zidine, Knežev dvor, palača Sponza…, piše oduševljeni Komar sabirući dojmove o posjetu „ biseru Jadrana koji je ušao u riznicu svjetskih znamenitosti UNESCO-a“. Nije čudo, zaključuje, što su visoki gosti insistirali da posjete Dubrovnik i odlukom kraljice izmijenili plan puta, koji je inače u takvim situacijama strogo kontroliran, i ne mijenja se nego samo u slučaju „vis major“, napominje Radovan Komar u svom pismu Phyllis Williams koja je u dobrim odnosima s britanskom kraljevskom obitelji.
DRUGI OBJED U ISTOM DANU: Kada me g. Komar nazvao telefonom i kazao kako će britanska kraljica ipak posjetiti Dubrovnik i doći na svečani objed u Excelsior, malo sam protrnuo. Ali, rekao sam mojim najbližim suradnicima, kuharima i konobarima: “Nema doma, idemo iz početka, i neka bude još bolje“, prisjeća se gospar Rafo dana iz listopada ’72 i „frke“ s kraljičinim posjetom. Jer, čekajući Elizabetu II u dogovoreno vrijeme hrvatska i dubrovačka delegacija te pripadnici osiguranja su u trenucima otkazivanja njezina posjeta, a ne znajući za promjenu plana, izjeli predviđeni ručak namijenjen britanskim uglednicima. Neki su taj dan i dva puta dobro objedovali, smijući se priča gospar Rafo.
UVRIJEĐENI CRNOGORSKI DRŽAVNI VRH: Dodaje kako su zbog posjeta Dubrovniku koji je prošao sjajno, unatoč okolnostima koje su britansku kraljicu dovele na Stradun, ondašnji crnogorski političari „žestoko oprali“ Radovana Komara. Držali su ga glavnim krivcem što je Titograd, kao glavni grad „jedne od šest republika“ kasnije dobio nemjerljivo malu pozornost spram Dubrovnika. O tome Komar u spomenutom pismu, među ostalim, navodi kako su mu tadašnji predsjednik Republike Crne Gore Vidoje Žarković i predsjednik Izvršnog vijeća Veselin Đuranović kazali da su vrlo ljuti i uvrijeđeni.
Oni su smatrali da sam ih „ponizio i skrenuo svojom odlukom kraljičin avion u Dubrovnik. I da sam to učinio namjerno zbog hrvatske propagande turizma u Dubrovniku, što mi oni neće zaboraviti“. O tome će se još čuti, poručili su mi Žarković i Đuranović u Titogradu. Nakon moga povratka u Beograd „saznao sam da se stvorila velika afera, da se traže najstrože mjere protiv mene, i da je to još jedna dokaz hrvatskog nacionalizma“, piše Radovan Komar u spomenutom pismu
