U sklopu programa Feste svetoga Vlaha i Dana Grada Dubrovnika, Dubrovački muzeji i Društvo prijatelja dubrovačke starine u ponedjeljak, 22. siječnja 2024. u Kneževu dvoru organizirali su predavanje povjesničarke umjetnosti Maje Nodari „Festa svetoga Vlaha: 15 godina u UNESCO-ovoj obitelji“.
Obilježavanje 15. obljetnice uvrštenja Feste svetoga Vlaha na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kao jedna od tri značajne okosnice proglašenja 2024. „Godine UNESCO-ove svjetske baštine“ u Gradu Dubrovniku, bio je glavni povod predavanju povjesničarke umjetnosti Maje Nodari.
Kao tadašnja viša stručna savjetnica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, sastavnog dijela Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2007. godine je najprije izradila dokumentaciju zaštite Feste svetoga Vlaha kao kulturnog dobra na nacionalnoj razini, da bi potom kao članica Stručnog savjeta za nematerijalnu baštinu dala značajan doprinos upisu Feste na UNESCO-ovu Listu 2009. godine, a kojom je već razvijena svijest o njenom značaju na lokalnoj i nacionalnoj, podignuta i na međunarodnu razinu.
„Kada sam prije pet godina sudjelovala na obilježavanjima dubrovačkih kulturnih toposa zaštićenih po UNESCO-u (održana je Konferencija u povodu svečanosti 40 godina upisa Grada Dubrovnika na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine i 10 godina zaštite Feste sv. Vlaha), imali smo dvostruku zaštitu ove specijalizirane institucije Ujedinjenih naroda, a ove, 2024. godine Dubrovnik se treći put upisao na UNESCO-ovu Listu Pamćenje svijeta.“ istaknula je Nodari te se osvrnula na svaki od ovih upisa, jer kako je istaknula, „značajem zavrjeđuje, jer je iza njih stajao i stoji ljudski trud i znanje.
„UNESCO je bio znak zaštitnik i kotač zamašnjak pri obnovi Dubrovnika i od potresa 1979. godine, ali i teških ratnih razaranja baštine nakon Domovinskog rata. Njegova se djelatnost postepeno, ali pouzdano usklađivala s promjenama svjetskih prilika, stručnih metodologija i svih ostalih parametara u postupku obnove i zbrinjavanju materijalne kulturne baštine. Protokom vremena rasla je svijest o stanju svjetske nepokretne baštine, ali i neraskidivoj povezanosti materijalnosti i duhovnosti, njihovu suodnosu u kreiranju identitetske slike pojedinog ambijenta ili cjeline gdje ljudi žive. Rastući je globalizam sve brže ukidao razlike, gutajući sve pred sobom. Odatle izvire potreba za spašavanjem baštine, onoga što se još može spasiti, na što upućuje i nastojanje UNESCO-a, najveće međunarodne agencije Ujedinjenih naroda, ističući fundamentalnu ulogu lokalne, mikro-zajednice, njen kulturni i društveni identitet kao osnovnu karakteristiku i vrijednost tradicijskih kultura. Dakako, da je pri tome uzeta u obzir i sugestija UNESCO-a da se kandidiraju nematerijalna dobra koja su sastavni dio ambijenata već upisanih na Listu svjetske kulturne baštine, kao što je to bio Dubrovnik, nagovješćujući tezu kako je čuvanje i održavanje nematerijalnog u materijalnome zalog opstanka živoga Grada. U takav se okvir idealno „uklopio“ najjači dubrovački simbol i adut: Sveti Vlaho. Nakon sveobuhvatnih priprema i provedenih postupaka – Festa sv. Vlaha 2009. godine upisana je na Reprezentativnu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.“, dodala je povjesničarka umjetnosti.
Brojni posjetitelji u Kneževu dvoru imali su prilike čuti izlaganje koje je znalački i s ljubavlju priredila Maja Nodari, uz sustavni prikaz procesa i smjernica zaštite i očuvanja Feste svetoga Vlaha, osvrnuvši se uz to i na fenomen nematerijalne kulturne baštine, doprinosu Dubrovačkih muzeja ovoj temi, te o načinima interpretacije baštine za sadašnje i buduće naraštaje.
Kroz široko prihvaćenu misao i svojevrsni moto: “I dok drugi gradovi imaju svojega sveca zaštitnika – u Dubrovniku Svetac ima svoj Grad“, a koji je Maja Nodari osmislila 2012. godine, kada su Dubrovački muzeji upriličili prvu ikad organiziranu izložbu o svetome Vlahu, uz koju je izdan i vrlo opsežni katalog „Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti“, može se zaključiti kako je Festa svetoga Vlaha i dalje kamen temeljac na kojemu je sazdan identitet Dubrovnika i Dubrovčana, ljudi koji čine i poštuju Grad.
