Marija Pavlović je poznata hrvatska klarinetistica stonskih korijena. Bez obzira na međunarodnu karijeru koja ju je odvela u Belgiju, dubrovački kraj nije zaboravila. Već treću godinu zaredom u Grad dovodi svjetski poznate glazbenike i pruža dubrovačkoj publici vrhunski glazbeni doživljaj. Otkrila nam je kako je započela njezina glazbena karijera, zašto je odabrala upravo taj puhački instrument, kako izgleda suradnja sa suprugom koji je fagotist, ima li razmirica među supružnicima u samoj izvedbi nekoga djela, a kazala je i što očekuje publiku na nadolazećim koncertima.
Možete li nam ukratko prepričati vaš prvi doticaj s klarinetom, zašto baš taj instrument, je li netko iz obitelji već imao afinitete prema glazbi ili?
-Ja sam se kao djevojčica zaljubila u zvuk klarineta, nakon što sam ga čula na radiju. Moji roditelji nisu glazbenici, ali bilo je glazbenih talenata u užoj i široj obitelji i oduvijek se cijenila i voljela glazbu.
Ono što se voli nije teško raditi, tako je bio slučaj i s ovom glazbenicom, nije joj bilo teško putovati iz Stona u Dubrovnik na omiljene sate klarineta.
-Putovala sam u glazbenu školu iz Stona u Dubrovnik dva puta tjedno i obožavala sam ići na satove klarineta i solfeggia. Sjećam se da sam putovala redovnom linijom u Ston-Dubrovnik, a vraćala se autobusom, koji je inače vozio za Sloveniju. U tom slovenskom autobusu, na nagovor konduktera sam često svirala za putnike, pa nisam morala platiti autobusnu kartu.
Ispričala je kako je tekao njezin profesionalni put vezan uz klarinet, koji zasigurno nije bio posut ružama, već je taj put bio trnovit za jednu djevojčicu iz Stona, pun prepreka koje je trebalo preskočiti kako bi se došlo do cilja.
-Ja sam u ratnim godinama otišla u srednju školu u Zagreb i ta prekretnica u životu, dakle osamostaljivanje i odvajanje od obitelji u ranoj dobi je zasigurno igralo vrlo važnu ulogu na mom umjetničkom putu. Svatko ima svoj životni put, a moj je obilježen glazbom. Ta strast prema glazbi, disciplina i želja da se usavršavam me je odvela i izvan granica Hrvatske.
Njen put prelazi granice Hrvatske, te želja za daljnjim razvojem otvaraju put ka međunarodnoj karijeri. Diplomirala je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, potom se usavršavala na salzburškome Mozarteumu gdje je na završnoj godini studija dobila priznanje ‘Würdigenpreiz’ Austrijskog ministarstva za znanost i kulturu u Beču. Na 62. Dubrovačkim ljetnim igrama 2011. godine dodijeljena joj je nagrada “Orlando”.
Koji skladatelji vas inspiriraju, kada biste svirali za svoju dušu, koga bi odabrali?
-Puno me skladatelja inspirira. Među njima su zasigurno Bach, Mozart, Beethoven, Brahms, Mahler, Shostakovich, Wagner…Također volim tradicionalne stare klapske pjesme, koje su me oduvijek inspirirale.
Nastupate nekada i sa suprugom, kako to izgleda, dolazi li do nesuglasica oko izvedbe, po čemu ste slični, a po čemu biste mogli reći kako se razlikujete?
-Moj suprug Pieter Nuytten je fagotista i često nastupamo zajedno. Kada me pitate kako to izgleda, svaki puta imam osjećaj da smo opet nešto novo naučili jedno od drugoga. Nema kočnica u komunikaciji što olakšava rad. Razlikujemo se po mnogo čemu, a istovremeno smo dosta i slični. Razlike se privlače u trenutku kad su životni ideali slični i način života u balansu. Također smo oboje i članovi novoga ansambla u Antwerpenu “DeBewoners”.
Opišite nam malo glazbeni svijet u Europi i šire, ulaže li Hrvatska dovoljno u glazbenu kulturu, jeste li upoznati kakav je kod nas položaj glazbenika, a kakav u „svijetu“?
-Europa je kolijevka kulture, pa tako i glazbene kulture i kao takva je oduvijek bila uzor ostalim dijelovima svijeta. Kao društvo općenito se moramo boriti za kulturu, jer je ona ono po čemu se razlikujemo od drugih. Položaj glazbenika i ostalih umjetnika uveliko zavisi o ulozi kulture i umjetnosti u društvu i koliko se u kulturu ulaže. Političari i lideri, koji su kroz povijest bili uspješni, su se borili za kulturu, jer nas jedino ona može spasiti onda kada svi ostali segmenti i aktivnosti života zataje. Sam primjer je recimo Corona kriza, lockdown…U vrijeme lockdown-a je preko noći sve stalo. Zdravlje i obitelj su bili na prvom mjestu, svi su bili doma, slušali glazbu, gledali filmove, čitali dobre knjige, te pokušavali biti kreativni i pozitivni. Na kraju ispada da je kultura prevažna i da se na njoj ne smije štedjeti. Ona mora biti balans i ogledalo društva. Kada me pitate da li Hrvatska ulaže dovoljno u kulturu, onda je moj odgovor da ćemo to uskoro vidjeti kroz ovu krizu, kroz koju cijeli svijet prolazi. Ovo je vrijeme velikih izazova i iskušenja i najveći propusti će se dogoditi ako se ne ulaže dovoljno u kulturu, jer time gubimo tlo pod nogama, time gubimo vlastiti identitet.
Često dolazite u Dubrovnik nastupati, što voli dubrovačka publika čuti, koje su to skladbe i skladatelji?
-Mislim da dubrovačka publika voli dobru glazbu. Dobra glazba je ona koju ljudi osjete bez obzira na glazbeni ukus. Tu se sigurno ubrajaju brojni skladatelji, koji su napisali tu prelijepu glazbu. Također su i interpreti bitni, jer oni tu glazbu svaki puta iznova oživljavaju i daju joj svoj osobni šarm.
Jesu li vas onda takvi nastupi možda potaknuli na osnivanje festivala Stradun Classic?
-Dubrovnik je grad kulture i meni je zasigurno inspiracija i poticaj za osnivanje festivala Stradun Classic, kao i čarobni Knežev Dvor.
Što je prethodilo takvoj ideji, i po čemu je on jedinstven?
-Vizija i ideja su bile napraviti vrhunski festival komorne glazbe, koji će uključiti i lokalne kulturne institucije kao što je Dubrovački simfonijski orkestar. Originalnost koncepta festivala je da vrhunski glazbenici međunarodnog ugleda gostuju na festivalu, sviraju koncerte komorne glazbe, istodobno nastupe i kao solisti s dubrovačkim simfonijskim orkestrom, te također uključe i glazbenike orkestra u koncertima komorne glazbe. Festival je od početka pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika, a ime je dobio po najljepšoj ulici na svijetu.
Stradun Classic se održava već treću godinu i ove godine smo program prilagodili situaciji s Covid-19. Ove godine su dva koncerta na programu: 29. rujna i 2. listopada i jedna kino projekcija koncerta od prošle godine, koja će biti 3. listopada.
Kakve su dosadašnje reakcije publike, kako birate repertoar?
-Na pitanje kakve su reakcije publike pomislim na energiju za vrijeme i poslije koncerta te mogu reći vrlo pozitivne reakcije. Također redovno dobivam upite od publike izvan granica Hrvatske, koja želi planirati svoj godišnji odmor u funkciji festivala Stradun Classic. Repertoar biram u funkciji koncepta i teme koncerta.
Tko će nastupiti na ovogodišnjim koncertima, i gdje će se oni održavati s obzirom na epidemiološke mjere?
-Nadolazeća dva koncerta na festivalu su: 29. rujna – “Heavenly Light ” i 2. listopada – “With Dance, Romance and Passion”. Svaki koncert ima svoju temu i po tome je složen i program. Gosti umjetnici ove godine su Gordan Nikolich, violinista međunarodne reputacije i jedan od legendarnih koncert majstora London Symphony Orchestra, renomirana francuska cellistica Celine Flamen i ja. Također su tu i gudači iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra, koji zajedno s nama nastupaju u festivalskom gudačkom orkestru. Koncert će se održati u Kneževom Dvoru sukladno epidemiološkim mjerama. Ovom prilikom hvala svima koji su zaslužni za realizaciju festivala: Gradu Dubrovniku, Hotelu Rixos, Turističkoj zajednici i Dubrovačko – neretvanskoj županiji.
Marija je zaljubljenica komorne glazbe i član je ansambla DeBewoners, vrhunskog komornog ansambla iz Antwerpena. Uz komorni ansambl “Focus” je 2018 snimila album “Hidden Facts” sa skladbama flamanskih skladatelja. Od 2018. je “Artist in Residence” Dubrovačkog simfonijskog orkestra. A gdje je trenutno?
-Trenutno sam kod svojih roditelja u Stonu, koje nisam godinu dana vidjela zbog situacije s Covid-19. Provesti ću s njima dva dana prije nego počnu probe za Stradun Classic. Planiram se okupati, jesti mamine specijalitete i pripremiti se za nadolazeće koncerte.
FOTO: Privatni album
