Predsjednica Županijske gospodarske komore, Nikolina Trojić u komentaru najavljene porezne reforme analizira pozitivne i limitirajuće učinke koje bi mogla proizvesti, te otkriva zašto je skeptična prema porezu na imovinu i zašto misli da su mali iznajmljivači oštećeni novim mjerama.
Rasterećenje troška rada i povećanje praga za sustav PDV-a
-Ova porezna reforma je dobra jer rasterećuje trošak rada, pa će se podići neto plaće građanima. Tim više što naši poslodavci nisu više u mogućnosti povećavati plaće zbog naraslih troškova. Reforma je dobra u onom segmentu koji je povećao prag ulaska u sustav PDV-a, s 40 000 na 50 000 eura, što se dugo zahtijevalo i tražilo. To je značajno za mala poduzeća. Ono o čemu se malo govorilo u javnosti je da će to podizanje praga za PDV puno značiti u privatnom smještaju, pogotovo ovdje na našem prostoru, jer znamo kako su unutar obitelji bile česte pojave mijenjanja registracije privatnog smještaja s jedne osobe na drugu kako bi se izbjegao ulazak u sustav PDV-a. Posebno je to izraženo kod onih s većim brojem smještajnih jedinica. Rekla bih da je povećanje ovog praga njima donijelo puno veću korist nego brigu zbog iznosa poreza koji će kroz prihode lako nadoknaditi. Ostaje za vidjeti koliko će podizanje paušala temeljeno na zonama razvijenosti utjecati na tržište.
Žao mi je samo da se propustila prilika da se porezno napravi razlika između privatnog smještaja, koji je dodatak kućnom budžetu, u odnosu na rentijerstvo, koje je kod nas model porezne evazije ili oplemenjivanja vrijednosti novca nekretninama.
Decentralizirani sustav obračuna i zamka lokalnih izbora
-Još jedna dobra strana ove reforme je što će decentralizirati sustav obračuna, odnosno što se ovlasti prenose s državne na lokalnu razinu, što će omogućiti uvažavanje posebnosti na terenu, jer nisu sve regije u državi jednako razvijene. No, u toj odluci postoji i jedna zamka. Lokalni gradonačelnici i načelnici su u kampanji i dogodine kada reforma kreće predstoje im lokalni izbori, pa se može dogoditi da više podilaze svojim biračima, pa da te odluke budu politički motivirane, a ne u službi strateškog razvoja destinacije.
Porez na imovinu – više politička nego ekonomska mjera
-Oko poreza na imovinu sam dosta skeptična i nisam sigurna koliko će biti učinkovit u ostvarenju spominjanih ciljeva, kao što je povećanje stambenog fonda i uravnoteženje sustava i prilika za mlade obitelji. To je više politička nego ekonomska mjera. Hrvatska je još 2023. dobila preporuku OECD-a, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, koja je uvidjela da postoji veliki nesrazmjer između stambenog fonda i nastanjenih stanova, a u isto vrijeme se bilježe velika iseljavanja iz zemlje, da se uvede porez na imovinu kako bi se stvorio stambeni prostor za mlade ljude koji bi ostajali u zemlji. To je, ponavljam, bila strateška politička odluka, jer, što se tiče ekonomskih učinaka, oni su dosta limitirani. Kad vidite raspon poreza na nekretnine od 60 centi do 8 eura po metru kvadratnom i napravite računicu, za primjerice, stan od 50 kvadrata, čisto sumnjam da će netko tko dosad nije iznajmljivao jer mu nije trebalo, zbog tih 400 eura poreza godišnje, ako pričamo o najvećoj stopi koja bi mogla biti na našem prostoru, promijeniti svoj stav i dati stan u dugotrajni najam.
S druge strane imate ljude koji ni dosad nisu imali novac kojim bi uredili te svoje stanove i stavili ih na tržište, a sad će još za njih morati i plaćati određene iznose. Skeptična sam i zbog toga što mi jako slabo poznajemo strukturu našeg stambenog fonda, neki nisu imovinsko pravno riješeni, katastar i zemljišne knjige nisu usklađene. Osim toga, novac koji se ostvari od poreza na imovinu neće biti namjenski utrošen nego će ići u neki opći fond i mi ne znamo u što će se trošiti. Bilo bi dobro kad bi se taj novac od poreza na imovinu ulagao u izgradnju stambenog fonda, koji bi bio priuštiv običnim ljudima i to bi onda imalo puno opravdanje i računicu. Ako se ovom mjerom htjelo postići smanjenje rasta broja apartmana ja mislim da će taj efekt izostati. Po meni će puno veći učinak imati zabrana iznajmljivanja stanova u stambenim zgradama u kojima treba dobiti podršku 80 posto sustanara.
Lokalne samouprave dobivaju alate za upravljanje prostorom
-Stambene zone se definiraju urbanističkim planovima koje donosi lokalna uprava i samouprava, koja ima pravo odrediti da će neke zone biti isključivo stambene namjene, pa nam ostaje za vidjeti kako će se koristiti tim alatima. Dakle, lokalne samouprave će imati sve u svojim rukama kako bi mogli upravljati svojim razvojem i prostorom.
Reforma je u globalu, prema mom mišljenju, dobra, ali ima limitirajuće efekte vezane za privatni smještaj. Po meni se taj problem trebao rješavati drukčije, sveobuhvatnije i poštenije, ovako mi se čini da se primijenio model prema svima isti, kako ne bi ispalo da je to „atak” na privatne iznajmljivače. Puno mjera, ali ograničenog dosega za promjenu trenda rasta kratkoročnog najma.
No, sve u svemu, dobro je da se krenulo i da se netko odvažio uzeti te vruće krumpire u ruke. Uz stanovite nadopune i izmjene kojih može biti, vjerujem da ćemo polučit i pozitivne ekonomske efekte.
Tko je toliko pametan da svoju nekretninu prodaje za manje novaca. Povećat će se ponuda a stranci su u još boljoj poziciji zbog platežne moći,…. stoga će uvijek ponuditi više. To je jedna ludost. Drugo u Dubrovniku je m2 4-5000 eura i potražnja ne pada. U Slavoniji se prodaju nekretnine ispod građevinske vrijednosti. Nitko neće fa ih kupi a u Dubrovniku građani ne mogu zbog skupoće. Prikupljeni porez od nekretnina i povećani paušal završit će nenamjenskim sredstvima za krpanje rupa i financiranje uhljeba. Treba vidjeti kako drugi u Evropi to rade. Svi hoće u grad, umjesto da se gradovi otvore prema periferiji. Samo treba izgraditi a/c.
Trebalo je to sve skupa postepeno radit jer je kumulativno gledano visoka oporezovanost. Isto tako nismo napravili analizu stambenog fonda i nismo obradili učinke porezne reforme. Sve je rađeno bez mozga.