Na platformi za predstavljanje, bolje medijsko uočavanje, dalje poticanje na stvaralaštvo i umrežavanje mlađih autora, fb stranici Festival Prvi prozak na vrh jezika, objavljeni su stihovi dubrovačke pjesnikinje Barbare Klepić. Kao znak podrške, prenosimo s društvenih mreža:
Barbara Klepić bi Na vrh jezika 2024!
Barbara Klepić (Zagreb, 1991.) odrasla je u Dubrovniku, a studij kroatistike završila u Zadru. Poeziju je počela objavljivati kao sedamnaestogodišnjakinja u časopisu Dubrovnik. 2013. godine izdala je svoju prvu samostalnu pjesničku zbirku Džepovi od marcipana u izdanju Društva dubrovačkih pisaca. Poezija joj je objavljivana u književnim časopisima i zbornicima: Dubrovnik, Literat, Poezija, Rukopisi 44, Tema, Hod se nastavlja, Slovo, Zadarski književni ljetopis Nova Istra, Libartes, Bludni stih kao i na književnim stranicama: Odvalimo se poezijom, Čovjek-časopis, Strane, Astronaut i Nomad. Živi između Dubrovnika i Brisela.
Okrutnosti aprila
Iz prsiju ti o blagdanima
nikne vijenac i pokoja plastična ruža
proljeće te nije zaboravilo
samo se predomislilo
Mr. Matthews
Svaki dan bi sjeo za crni stakleni stol i dugo govorio
spominjao je vrt u Engleskoj, kuću,
ženu koja dolazi jednom tjedno i pegla mu košulje
Zamišljala sam cvjetove purpurnih boja
kuću koja miriše na čaj od lipe i limunske trave
košulje s ukočenim kragnama
Pogled mi je opet odletio prema stolu
otiscima prstiju i laktova
ljudi sjedaju i traže čudo
Tanjure bez dna u kojima lepeću hobotnice i sipe
strši komorač i padaju cvjetovi naranče
glad je težak kofer ovih gostiju
osoblje ga nosi predano s hinjenim strpljenjem
Kad sam ga u maniri proročice pitala što želi
posramljeno mi je odgovorio:
Oh, prestar sam za želje
Od čega je naša kuća?
Od stabla naranče
mačjeg krzna
pruća
Iznad trećeg balkona
nebo je posebno plavo
mliječna se zavjesa raširi
pa uvuče u njen uzburkan krvotok
Tu dolaze ljudi
jedno ili dvoje
djevojka sasušene ruke
moreplovac s obala Aljaske
ponekad uđe neki pas
Čekam zimu
da svi napuste kuću i ulicu
da mi se dokotrljaju dvije naranče
tople i mirisne
kao majčine grudi
Dubrovnik
U predvorju crkve
mačke s urokljivim očima
S prozora padaju
hortenzije, glave starih matrona
