Glazbenik, radijski voditelj i urednik, te kvizaš iz Ploča Miroslav Mimo Barbir bio je gost Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2. Komentirao je ocjenu britanskih medija da su Ploče “najružniji grad na Jadranu”, a razgovaralo se i o tome moraju li svi obalni gradovi živjeti od turizma, ili se na Jadranu može živjeti i od industrije.
Kako je Stanković istaknuo na početku emisije, Miroslava Barbira Mimu pozvao je da obrani čast jednog od najmlađih gradova u Hrvatskoj, grada Ploča, koji je nedavno u britanskim medijima proglašen “najružnijim gradom na Jadranu”.
– Najprije kad je to izašlo vani, ljudi su u Pločama bili “iznenađeni i uvrijeđeni”. Međutim, vrlo brzo su shvatili da je na protivnika zapravo najbolje ići njegovim oružjem, a to je ismijavanje i ruganje. Englezi su poznati po ismijavanju i ruganju svemu i svačemu, i onda su Pločani zapravo krenuli se rugati i ismijavati tu, ja ću reći – glupost, rekao je Barbir.
Ljepota je individualna kategorija
“Oronula luka s petrokemijskim terminalom, mjesto na kojem se sigurno ne biste htjeli zaustaviti, a kamoli prenoćiti…” Neke su to ocjene britanskog novinara koje su pokrenule reakcije. Ljepota je, ipak, kategorija koja je individualna:
– Sve je stvar kriterija. Ja sam vidio taj članak u Telegraphu i Ploče ne samo da su opisane kao najružniji grad na Jadranu, nego su i treći najružniji u Europi, prema tom članku. Pa sam malo pogledao koji su bili kriteriji kojima se klasificiralo te priobalne gradove Europe. Znate koji je prvi? Oni su napisali da je to Monte Carlo. Pa da vam budem iskren, ja ne bih imao ništa protiv da imam i jedan stančić u Monte Carlu koji gleda na luku ili još bolje na šikanu nakon tunela… Drugi na toj listi je Ostia u Italiji. Treće su Ploče, onda dolaze u Španjolskoj La Línea de Concepción, imamo u Grčkoj Laganas i imamo u Turskoj Kemer. Od sedam gradova šest je turističkih, ustvrdio je Barbir..
Najljepša riva u Dalmaciji
Jedini grad koji se našao na toj nezavidnoj listi, a da nije turistički, upravo su Ploče.
– Ja mogu vizualizirati tog gospodina koji je došao u Ploče, vjerojatno na proputovanju na trajekt. Sjeo je na pločansku rivu, koja je jedna od najljepših riva u Dalmaciji i bacio pogled lijevo. Lijevo su skladišta, lijevo su dizalice, lijevo su terminali, silosi… Da je barem jedan trenutak bacio pogled desno i ugledao najljepšu rivu u Dalmaciji, ugledao velebnu crkvu Kraljice Neba i Zemlje, ugledao prekrasne parkove koji se odlično održavaju, vidio bi da je to zapravo jedan možda netipičan, ali prekrasan dalmatinski grad, odgovara Barbir.
U Pločama nema klasične mediteranske arhitekture, što mnoge iznenadi kad onamo dođu.
– Ploče su nastale 1945. godine. To je bila luka koju su zapravo Talijani osnovali. Fašistička vojska je 1942. godine, čini mi se, tu montirala par dizalica i koristili je kao luku. Nakon rata 1945. odlučeno je da će se tu graditi luka. I tu zapravo nije bilo ničega osim mora, živog kamena, brda, nigdje ravno, sve brda i apsolutno ničega… Za povjerenika, koji je dobio zadatak da tu pokrene gradnju luke i grada, doveden je iz Desana jedan gospodin koji se zvao Mio Barbir. Sa svojom ženom i četvero djece došao je u jednu baraku. To je bila prva baraka koja se sagradila na području luke. To su bili moj djed i moja baka, moj otac i moja tri strica, rekao je gost emisije Nedjeljom u 2.
Arhitekti rijetko o Pločama govore negativno
Kažu da će se od arhitekta rijetko čuti nešto negativno o Pločama. Arhitekt Maroje Mrduljaš kaže da je ljepota u oku promatrača, ali kad govori o Pločama on kaže da je to vitalan grad i jedno od rijetkih mjesta na hrvatskom Jadranu čija se ekonomija ne temelji na turizmu, nego na industriji, prometu i tranzitu.
– Obično luke nastaju na mjestu gradova. Ploče su imale obrnuti put. Najprije je nastala luka pa je uz luku rastao grad. Luka je uvijek bila centar svih gospodarskih zbivanja, i danas je tako. Sve ostale djelatnosti su manje – više vezane za luku. Jedino u zadnje vrijeme imamo razvoj privatnog poduzetništva i malih poduzeća, ali uglavnom je sve vezano za luku. Imamo i uslužne djelatnosti, nešto malo proizvodnje i poljoprivredu, naravno, objašnjava Barbir.
Zvuci djetinjstva: ravnanje brda, otimanje močvare
Ploče nemaju rodilište pa se pločanske bebe rađaju u Metkoviću, Mostaru, ili kao što je bio slučaj s Miroslavom Mimom Barbirom – u Splitu.
– Ima ljudi koji su rođeni u Pločama, ali to je bilo naravno u privatnim objektima, dakle tu bi došla babica i to bi bilo to. Ja sam rođen u Splitu i to ne bilo gdje, nego u starom splitskom rodilištu preko puta starog Hajdukova placa, ali sam i rođeni Pločanin. Zvuci mojega djetinjstva bili su ravnanje brda, otimanje močvare, kompresor, kobra, mine, sirena koja najavljuje mine… To su zvuci koje pamtim iz djetinjstva, i ne samo ja, nego generacije Pločana, sve tamo do 1990-ih, dok je trajala ta gradnja Ploča, prisjeća se Barbir.
Barbirov otac bio je 35 godina ravnatelj škole i pokrenuo je gradnju nove školske zgrade.
– 1971. godine je otvorena nova zgrada škole. Danas je to Ulica Tina Ujevića. Školu je otvorila i vrpcu presjekla Savka Dabčević Kučar. Pazite, 1971. pozivate Savku Dabčević Kučar da vam otvori školu. Dan danas je to jedina osnovna škola na području samog grada Ploča. Moram pohvaliti i sadašnju ravnateljicu i cijeli kolektiv. Jako to lijepo i dobro izgleda. I novi školski trg je napravljen u samoj ulici. Tu je bilo dosta problema oko prometa kad bi ljudi dolazili po djecu. Šteta što taj novinar nije pogledao i to, dodaje Barbir.
Što mlade može zadržati u Pločama nakon završene srednje škole?
– Ja nisam ostao u Pločama nakon završene srednje škole. Išao sam u Zagreb na fakultet za vanjsku trgovinu. Na drugoj godini sam odustao jer već je glazba napravila svoje. Odlučio sam otići profesionalno u glazbu i ja sam zapravo od svoje 19. godine bio profesionalni glazbenik. I vratio sam se u Ploče, kaže Barbir.
Čari male radiopostaje
Miroslava Mimu Barbira u Pločama je zasigurno zadržala radiopostaja osnovana 1992.
– Ja sam jedan od utemeljitelja te radiopostaje, pa sam otišao poslije i po svijetu svirao. Na kraju, kad sam se vratio 2005. godine, bio sam imenovan direktorom Radiopostaje Ploče i glavnim urednikom. Osam godina sam bio direktor i glavni urednik. Radio je nudio dobru zabavu i informacije. Ja kao kvizaš sam i organizirao radijske kvizove. To je bio unikat po gradu kad bi se ti radijski kvizovi radili. A i kontakt program je uvijek bio zanimljiv. Bilo je svakakvih poziva, bilo je svega i svačega. Nije lako naći dobre ljude za raditi na radiju, ali eto, Ploče su nekako uvijek imale tu sreću da uvijek ima nekih ljudi, ističe Barbir.
Na pločanskom radiju karijere su počeli mnogi danas poznati novinari poput Gordana Malića, Sanje Vištice, Željka Garmaza, Ivane Radaljac-Krušlin, Katje Jelić…
Grad koji je mnogo puta mijenjao ime
Poznato je da je Barbirov grad mnogo puta mijenjao ime:
– Bilo je Aleksandrovo, pa je bilo Ploče, pa je bilo Kardeljevo, pa je bilo opet Ploče, pa Kardeljevo, pa je bilo Ploče… 1950. godine, čini mi se, je prvi put bilo promijenjeno ime u Kardeljevo, prema Edvardu Kardelju, pa je sam Kardelj rekao da to nema smisla, pa je 1954. ako se ne varam, vraćeno na Ploče. Onda kad je Kardelj umro, 1979. godine, opet je preimenovano u Kardeljevo. I nakon toga 1990. opet je vraćeno u Ploče, prisjeća se Barbir.
Problem industrijskog onečišćenja
Problem kojeg su svjesni u luci Ploče i od kojeg se ne može pobjeći je onečišćenje, posebno s terminala za ugljen.
– Luka Ploče radi to što radi, a i taj sam prirodni položaj Ploča je takav da se zna ponekad dogoditi da se uskovitla zrak, nevera ili reful, neki jaki vjetar dođe i zna se dogoditi da se jednostavno digne prašina i to nije lijepo za vidjeti, ali koliko znam, ljudi u luci Ploče rade na tome, trude se da toga bude što manje, komentirao je Barbir.
Premalo zelenila
Neki tvrde da Pločama nedostaje zelenila.
– Od polovine Ulice Vladimira Nazora je jedan veliki, dugi park na rivi. Imate jedan prekrasan park preko puta autobusnog kolodvora. Moglo bi biti parkova više, naravno. Jedna od prvih ulica u Pločama zove se Rogotinska ulica. Ona je puna zelenila. Ja ne znam tko ne bi volio živjeti u takvoj ulici koja je tako lijepa, odgovara Barbir.
Treba spomenuti i osobit zemljopisni položaj Ploča – između mora, rijeka i jezera.
– Ne znam ima li gdje u svijetu primjera da vi na par kilometara imate Jadransko more, ušće Neretve, a isto tako i sedam Baćinskih jezera. Naravno, ljudi su se u posljednje vrijeme počeli i baviti turizmom, rade apartmane. Ne samo na Baćinskim jezerima, imate i Rogotin koji se prilično izdignuo u turizmu s tim apartmanima, dodaje Barbir.
Turizam – budućnost Ploča?
Treba li se u Pločama inzistirati na razvitku turizma, jer danas je turizam dominantna djelatnost na obali, ili treba i dalje zadržavati one prednosti koje ima, a to je ipak industrija?
– Ploče su 1970-ih i 1980-ih godina bile grad u kojem je bilo više zaposlenih nego stanovnika. To je bilo uglavnom zbog luke. Stvari su se naravno promijenile, ljudi se sve više okreću turizmu. Mora biti suživota, luka se ne može zatvoriti, previše je ljudi i poduzeća, koji su usko vezani za luku. No, sve više ljudi se okreće turizmu, a imaju i zašto, imaju što i ponuditi. Tako da mora se naći taj nekakav balans između svega toga, smatra Barbir.
Dodaje da se ljudi kad dođu u same Ploče šokiraju što ondje ima takvih ljepota.
Pobjednik The Voice Kids osvjetlao obraz Pločama
Poznato je da je pobjednik prve sezone The Voice Kids Marino Vrgoč iz Ploča.
– Marino je sjajan dečko, poznajem njegovu mamu. Mene je najviše oduševilo njegovo uživanje. Na njemu se vidjelo da on uživa pjevati. Pored onoga što se vidi, mislim da netko i radi s njim. Možda je to moj prijatelj Zlatko Volarević Dilajla kojeg sam vidio na nekoliko fotografija s njim, jer se točno čuje i lagana školovanost u glasu, naravno prirodna boja glasa i onaj urođeni vibrato. Mnogi pjevači, zvijezde, dali bi ne znam što da imaju taj urođeni vibrato koji ima mali Marino, i svi smo s njim oduševljeni i s cijelom pričom, rekao je Barbir.
Svako mjesto ima svoju pjesmu
Ploče i okolica su vjerojatno jedan od rijetkih gradova gdje svako mjesto ima svoju pjesmu.
– Denis Batinović Pekma, pločanski kompozitor koji je i za Olivera pisao neke pjesme, koji je autor i pjesme, slavne hajdučke pjesme “Kad umrem umotan u bilo”, zatim Mijo Medak i pjesma “Bili su bili vrhovi planina” je Kominjanin… Ali svako mjesto u gradu Pločama ima svoju pjesmu. Tako da ne znam baš koliko gradova u Hrvatskoj se može time podičiti, zaključio je Miroslav Mimo Barbir na kraju gostovanja u Nedjeljom u 2.
IZVOR: HRT
