Kad nazovete Vida Bogdanovića da nešto iskomentira ili kaže, nikad, ali baš nikad ne znate na kakvu ćete “minu” naletjeti… pa što bi ovoga puta bilo drukčije?
Dakle, jučer se pri kraju zadnje sjednice Gradskog vijeća, a prije odlaska broda za Lopud, HSS-ov vijećnik i bivši gradonačelnik Vido Bogdanović oprostio od vijećnika s kojima je proveo 4 zadnje godine u vijećničkoj klupi. I njegove su riječi izazvale pljesak kolega s kojima je ispraćen iz Vijećnice, ali… i što je još bitnije, bio je to svojevrsni Vidov oproštaj od aktivne politike. Na lokalne izbore neće, o HSS-u je posljednjih mjeseci bio iznenađujuće suzdržan, ali je ostavkom na mjesto prvoga u Gradu, jasno dao do znanja što misli i o stranci i HSS-ovu predsjedniku. Kad ga prijatelji i poznanici opisuju ili komentiraju neki njegov istup i političko djelovanje to rade vrlo sažeto: Vido k’o Vido! No, jedna činjenica ostaje, Vido je kao gradonačelnik ostao u percepciji dubrovačke javnosti zabilježen kao izuzetno pozitivna politička figura, “lucidan” i drukčiji, provokativan, bez dlake na jezike…
Vido, jeste li bili dirnuti jučerašnjim pljeskom na Gradskom vijeću kada ste odlazili?
-Pa, prvo sam mislio da se zafrkavaju (ovo je, naravno, eufemizam, op.a). Jesam li bio dirnut? Ne znam što bih rekao, mislim da je to bilo iz pristojnosti više nego kao izraz potvrđivanja vrijednosti. Znam ja nas…
To je bio i Vaš oproštaj od politike?
-Ja sam iz politike izašao prije 4 mjeseca i sad sam bivši političar i potplaćeni umirovljenik…
Stvarno mislite da ćete se moći riješiti te politike “u sebi”, da nećete više komentirati društvena događanja oko sebe, onako kako znate, žestoko, bez zadrške?
-Mogao bih se ja riješiti komentiranja da živim u savršenom društvu, u zemlji u koju se vraćaju ili dolaze živjeti mladi ljudi, u zemlji u kojoj migranti ostaju, u zemlji koja bi bila poželjna za život… tada bih i ja pljeskao, a ne bih se bavio politikom.
U politici ste od 1993….
-Da, ušao sam u Gradsko poglavarstvo s liste branitelja, tako je krenulo…pa zamjenik gradonačelnika Nikole Obuljena…
Kad se okrenete iza sebe, što držite najvećim uspjehom, a što neuspjehom?
-Najvećim uspjehom, materijalno gledajući, držim što sam uspio neke nekretnine, poput dijela zidina, Gradske kavane, i sl. vratiti u vlasništvo Grada. Najvećim političkim uspjehom držim što sam uz pomoć stranačkih kolega 1997. uspio osvojit vlast kao prvi i jedini HSS-ovac i nekom od središta svih županija u Hrvatskoj.
Najvećim političkim neuspjehom držim što 2001. nismo uspjeli formirat vlast i što je HDZ preuzeo Grad Dubrovnik u kojemu se potom počela događat katastrofa, a posebno u prostornom planu, odnosno, betonizaciji. Najvećim sentimentalnim neuspjehom držim što nismo uspjeli spasit ratnog heroja, Pekaru Orlando iz kandža lokalnih i nacionalnih izdajnika.
Pogledajte na link na videu (od 4:28) Vidov oproštaj od politike i pljesak kolega u Vijeću.
