”Koordinate Monike Herceg: predstavljanje zadnjih pjesničkih knjiga” bio je naslov večeri koja se održala u organizaciji Dubrovačkih knjižnica, 26. srpnja u ljetnikovcu Skočibuha, u kojoj je sudjelovala pjesnikinja, prozaistica i dramaturginja Monika Herceg. Program je vodila knjižničarka Katarina Palinić.
Herceg je s publikom razgovarala o zadnje dvije knjige pjesama, prošlogodišnjem ”Vremenu prije jezika” i reizdanju ”Početnih koordinata”, njenoj prvoj zbirci pjesama koja je osvojila pet pjesničkih nagrada, uključujući i Gorana za mlade pjesnike 2017.
Osvrnula se na čitateljsku publiku u Hrvatskoj i ‘Godinu čitanja’.
– Po meni svaka godina bi trebala biti ‘godina čitanja’, a ne samo ova pandemijska kad se misli da će se ljudi više okrenuti knjizi. Što se tiče čitateljske publike u Hrvatskoj, mi sustavno griješimo u obrazovanju. Ne revidiramo te lektire koje djeca čitaju, nerijetko se događa da knjige koje su zanimljivije ne dođu do kurikuluma. Naše obrazovanje bi moglo napraviti veliki skok prema čitateljskoj publici. Po pričama koje znam, kad pojedinci pokušaju napraviti nešto izvan okvira, sustav to kazni. Što se tiče poezije u Hrvatskoj, dosta je reći kako su to izdanja do 500 primjeraka, to je maksimalan broj – rekla je Herceg.
Osim poezijom i prozom, Herceg se bavi matematikom i fizikom, a ovu posljednju i studira. Također, zalaže se za feministički aktivizam, što je posebno istaknuto u njenoj drugoj zbirci ”Lovostaj” gdje ‘gradi spomenike’ poznatim fizičarkama, pjesnikinjama i spominje žene iz crnih kronika, uglavnom one koje su u nekom podređenom položaju.
– Svijet fizike je toliko kompleksan i sveobuhvatan da čovjek može shvatiti koliko su neke stvari veće od bilo čega što mi proizvedemo unutar svojih knjiga, svoja četiri zida, i koliko je sve usustavljeno nekakvim zakonima koji s jedne strane upravljaju nama, a s druge strane cijeli kozmos ima svoje zakone. Matematika i ta univerzalnost …drugačije se čovjek ophodi prema jeziku i pisanju. ‘Koordinate’ su isplivale nakon nekog vremena, već sam dugo studirala i radila, to je onaj iscrpljujući proces u kojem sam išla prema depresiji, s to me natjeralo da pišem. Tako su počele neke druge priče, poznanstva, čitanje, vraćanje tom svijetu i nastale su ”Početne koordinate”, knjiga posvećena djetinjstvu, pisana u četiri ciklusa kroz jednu godinu – obrazložila je.
O ‘Vremenu prije jezika’ rekla je kako je to vrijeme koje je ‘predjezično, posvećeno emocijama’.
– Mi prije nego bilo što kažemo, osjećamo, i najveći dio naše komunikacije je uvijek bez jezika i čini mi se da zaborav toga može biti dubinski razlog puno nesporazuma. Tom zbirkom sam pokušala objasniti koncept ljubavi i što je svijet u kojem postoji ljubav i što je u odnosu prema tom svijetu. Mi smo svi određeni tom početnom koordinatom iz koje se kasnije razvije cijeli naš koordinatni sustav. Naša početna koordinata može biti fino napravljena, a može biti mjesto koje vuče veliki mrak. Bitno je da se vraćamo tamo i razrješavamo te stvari jer nerazriješene traume mogu odvesti do velikih komunikacijskih problema, a kasnije i u odnosu s cijelim svijetom. Druga bitna točka je ta borba, o kojoj progovaram iz ženske pozicije. Za mene feminizam jest način života. Povijest koja je uzimala ženama cijelo vrijeme mora biti ispričana i nužno je govoriti o tome koliko i dan danas ima nasilja – istaknula je Herceg.
Večer su svojim pjesmama uveličali i dvije mlade pjesničke nade, učenici Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića, Lara Koprivec i Antun Pendo.
