Patricija Švaljek, dipl.oec, voditeljica Društva multiple skleroze Dubrovačko -neretvanske županije, ovog vikenda je naša vodička kroz svoj svijet knjiga.
Kada me netko pita da izdvojim top ljestvicu bilo knjiga, bilo filmova, pjesama… doslovno me uhvati neka tjeskoba pa se u sekundi pogubim u godinama, u stoljećima… Krenem prebirati, pa sumnjam, pa tad mi je značilo a sad mi ne znači, pa tisuću i jedna muka. Jer kada bih pokušala o svim knjigama koje su ostavile traga na meni nešto napisati, to bi uzelo zaista ogroman prostor, zato ću samo dotaknuti neke momente od samih početaka, vremena kad mi je tata čitao Junake Pavlove ulice kad sam bila baš mala, pa preko Gimnazijalke i Mi djeca s kolodvora Zoo, koje su mi onako suptilno gurali na stol onda kada je trebalo…
Preskočit ću i doba tinejdžerstva, gdje sam tako lijepo bila vođena kroz klasike (Shakespeare,Dostojevski, Tolstoj, Ibsen, Flaubert, Proust, moj obožavani Kafka, Vojnović i Držić…i mnogi drugi) od strane razrednika profesora hrvatskog, doktora znanosti Nikole Tolje, kojeg bih ovim putem željela pozdraviti, ali i čestitati na Rječniku dubrovačkog govora kojeg je nedavno objavio, jako sam sretna što smo bogatiji za jedno takvo izdanje i nadam se evo, da će se naći u mojim rukama. Pročitala sam da je izdan mali broj primjeraka, ali se toplo nadam da će se to promijeniti.
Ovdje naravno sugeriram prijateljima, ako ne znaju što da mi poklone da bi ovo bio sasvim jedan predivan poklon.
Nabrojene velikane kao što sam rekla neću isticati, oni su za mene korijeni, temelji, pa bit ću slobodna reći…svega kasnije napisanog…smatram da je bez takvih temelja uopće teško nastaviti čitati, jer kako onda postavljati mjeru.
Neću isticati u svojih 10 knjiga, jer bih se pogubila, ni novije književne divove poput Amosa Oza, Orhana Pamuka, Toni Morrison, pa Barrica, Houellebecqa, Franzena, Munro, Marqueza…i moram se zaustaviti…
Razmišljala sam o tome, kako je situacija nekako apsurdna, što se više sugerira ljudima da čitaju strane književnike tako mi se čini da naši pisci sve više i bolje stvaraju, e zato će moja ljestvica biti sastavljena isključivo od hrvatskih književnika:
1. Fališ mi – Mani Gotovac
Uh…gospođu Mani evo iskreno nekako nisam simpatizirala neko vrijeme sve dok nisam pošla na promociju njezine navedene knjige da bih se nakon čitanja Fališ mi (jesen-ljeto i zima -proljeće), doslovno zaljubila u njezinu osobnost. Sjedila bih ponekad pokraj gospođe Mani u autobusu, ja bih je promatrala i razmišljala, kako si se tako otvorila ženo… koliko boli vlastite si mi pokazala, koliko strasti, koliko ljubavi, jednostavno toliko hrabrosti, ali i prkosa je bilo u toj sitnoj ženi. Jednom sam čak sudjelovala s njom u “raspravi” s vozačem “Jedinice” i bila tako ponosna, nas dvije protiv vozača koji nam nije htio otvoriti vrata.
Knjiga koju bih zaista strastveno preporučila, knjiga u kojoj nema kompromisa prema vlastitom ja.
2. Hotel Zagorje – Ivana Simić Bodrožić
Ovo je knjiga ratne tematike. Što se mene tiče mogla se slobodno zvati i hotel Lapad, (hotel u kojem sam ja bila izbjeglica kao dijete devedeset prve godine), velika je tu sličnost u tim našim ratnim odrastanjima, u našim izbjegličkim danima. U jednom momentu kao da se nas dvije ispreplićemo, dvije djevojčice u približnim čak i godinama, prvi mladići, prvi ratni izlasci, osjećaji straha su nam gotovo identični, samo su u pitanju dva različita grada Vukovar i Dubrovnik.
Snažna priča o tome koliko nas životni događaji promijene.
3. Jebo sad hiljadu dinara – Boris Dežulović
Dežulović je netko tko jako dobro zna plesti riječima, pa ubode, pa suočava… on je isto tako netko, tko je napisao ovu knjigu malo “prostog” naslova, ali je jako dobro znao što radi. Iza ove knjige sam plakala… da isto je ratna tematika, a govori o totalnom apsurdu ratovanja. Roman se zbiva tijekom samo jednog dana, od jutra do sumraka i čitav se zaplet bazira na zabuni, koja unosi totalni nered, na slučajnosti koja može usmjeriti ljudsku sudbinu u smjeru u kojem nije izabrana i koji vodi prema tragičnom kraju.
4. Zabranjena knjiga (ili doslovno sve od) – Arsen Dedić
Ovdje sam sad zapela, jer ne znam kako pisati o Njemu…Kao da evo nisam dostojna. U negdje 16 -tim godinama života bila sam opsjednuta poezijom, puno je tu pjesnika bilo, ali Arsenu sam se uvijek vraćala i to radim i dan danas. Znala sam prekidati ukućanima mir dok gledaju film i recitirati Arsena, od tada moji mrze recitacije 🙂 Nitko poput Arsena Dedića nije pronašao plesnu kombinaciju popularnosti, potrošivosti i prokletosti poetskog statusa. Jedan je Arsen.
5.) Upute kako se gradi kula od karata – Luko Paljetak
Iskreno ovo uopće nije lagan zadatak, što bih ja sad ovdje trebala reći osim čitajte, samo čitajte našeg sugrađanina gospara Paljetka. Ili slušajte čak (odabrala sam baš ovu zbirku jer mi je u mobitelu, jer su ove pjesme uvijek sa mnom). Po meni je čak i zanemaren, (ovdje poentiram zanemaren od mene), jer dugo sam ga promatrala kao pjesnika za djecu, a onda, onda kad sam zagrebala dublje, totalni preokret. Ma tako strastven, a tako nježan, kao što voli reći naš Akademik i sam, poput Hortenzije, jednostavno ne možemo ostati imuni na njegove stihove. Rekla bih za gospara Luka, ako smijem, da mu polazi za rukom da od priče o ničemu proizvede remek djelo. Ali kako li samo gospar Luko to opisuje; detaljno zanimljivo,ponekad škakljivo, kako se samo poigrava, evo samo pjesma Kako se gradi kula od karata meni je to nevjerojatno, ili kad priča s Orlandom, ili Kutija koja pokazuje vrijeme predivno, toplo.
Privilegirani smo da živimo s gosparom Lukom u isto vrijeme u istom Gradu
6.) Brdo-Ivica Prtenjača
Svi mi želimo jedno brdo, na koje možemo pobjeći, pa makar čuvali (nadgledali) neke druge nepoznate ljude, neko drugo strano mjesto na plus 40 stupnjeva od požara. To radi Prtenjača, bježi od svog života, od nezadovoljštine, dok mu društvo pravi jedan tovar. Zvuči možda smiješno, ali nije ni najmanje. Brdo je obračun, Brdo je odlazak da bi se vratilo sebi, pa i svijetu, početak je i kraj.
7.) Dora i Minotaur – Slavenka Drakulić
Ovo je knjiga o Pablu Picassu i Dori Maar (njegovoj muzi, inače i našoj zemljakinji). Na osnovi pronađene bilježnice Slavenka Drakulić rekonstruira život Dore njezinu patnju i radost, ali i ljubavni život između njih dvoje. Knjiga će pokazati ružnu stranu Picassa, pokazat će da nije sve kako se čini na prvu loptu, pokazat će Pabla Picassa čovjeka koji je u svemu od odbačene žice do svojih žena i ljubavnica, vidio samo materijal za svoje stvaralaštvo.
8.) Bilješke o piscu-Julijana Matanović
Odmah mi se na prvu svidjelo kako započinje roman rečenicom da glagol zaboraviti ne podnosi infinitiv. Ovo je roman o odlukama, e sad kakve su to odluke, da li su dovele do izgubljenih života, duša… koliko smo sami krivi ili nismo. Julijana također u ovom romanu piše i o teškim temama: ljubavnom trokutu, nasilju u braku, inaćenju, prevari, pa čak i o pobačaju, iako autorica cijelo vrijeme ostaje u toplom, ljudskom načinu pisanja u kojem se svi možemo prepoznati.
Dvije žene, dvije različite odluke: jedna čeka, druga uzima život u svoje ruke.
9.) Otpusno pismo – Marina Vujičić i Ivica Ivanišević
Nisam navikla na ovakav način pisanja i baš sam bila ugodno iznenađena. Znači cijela knjiga je napisana u obliku e-mailova između dvije osobe. Izvrstan rasplet događanja, cijela tema je pogođena. U pitanju je vraćanju ljubavi iz daleke mladosti, u pitanju je koliko nam to traga ostavlja…sva sjećanja, čežnje…ali i nemiri i nesporazumi. Otpusno pismo je knjiga koja poprilično materijalizira krizu srednjih godina, pokušava odijeliti čežnju za ljubavlju od potrebe da se čovjek ne osjeća promašenim, to je i djelo koje hrabro iskoračuje u pravo minsko polje delikatnih osobnih nerealnosti.
10.) Na osami blizu mora – Zoran Ferić
Mediteranska Ferićeva imenovana proza je po meni malo drugačija od njegovih ostalih romana na koje sam navikla. Ne poseže za crnim humorom kao prije, odnosno u tako velikoj količini. Svidjela mi se ova knjiga jer zaista kao da hvata “duh ljeta” i u tome uspijeva, jako dobro opisuje život na otoku, galebarenje, u biti sve ono što se događa nekad ljeti u jednom malom mjestu.
Knjiga se može čitati i kao priča puna neke čudne sjete o tome kako nas život vodi nevjerojatnim putevima na kojima nas čekaju iznenađenja, maleni trenuci zadovoljstva, neočekivani susreti…
Ma kakva bih ja to osoba bila da u posebnu kategoriju ne stavim djela članova Društva multiple skleroze Dnž i knjigu Mi osobe s individualitetom, ovo je knjiga koja zauzima posebno mjesto u mom srcu.
Malo vremena i prostora, a puno knjiga, svetogrđe bi bilo da barem ne spomenem Antu Tomića, Miljenka Jergovića, Olju Savičević, Kristijana Novaka, Tenu Štivčić, itd. itd, divni naši književnici.
S nadom da nisam podbacila, ali da nisam ni pretjerala, želim se zahvaliti uredništvu na pozivu jer ovo mi je zaista najdraža rubrika, uvijek je pratim i bilježim što novo mogu pročitati od preporuka sugrađana.
Nosi stari kaput i kupi novu knjigu. (Austin Phelps)
