Služba za praćenje atmosfere Copernicus pomno prati područje Antarktika kako bi pratila razvoj ovogodišnje ozonske rupe nad Južnim polom, koja je sada dosegla površinu veću od Antarktika. Nakon prilično standardnog početka, ozonska rupa iz 2021. značajno je narasla u posljednjih tjedan dana i sada je veća od 75 % ozonskih rupa u toj fazi sezone od 1979. godine.
Znanstvenici iz Službe za praćenje atmosfere Copernicus (CAMS) pomno su motrili razvoj ovogodišnje ozonske rupe iznad Antartika. Na Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača CAMS je dao prvo ažuriranje statusa stratosferske rupe koja se pojavljuje svake godine tijekom australnog proljeća te ozonskog omotača koji štiti Zemlju od štetnih svojstava sunčevih zraka. CAMS-om upravlja Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze u ime Europske komisije uz financiranje iz EU-a.
Tijekom proljetne sezone južne hemisfere od kolovoza do listopada, ozonska rupa se svake godine stvara iznad Antarktika, dostižući maksimum između sredine rujna i sredine listopada. Kada temperature u stratosferi počnu rasti tijekom kasnog proljeće južne hemisfere, osipanje ozona se usporava, polarni vrtlog slabi i konačno se raspada, a do prosinca razina ozona obično se vraća u normalu.
Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača uspostavljen je od strane Ujedinjenih naroda kako bi se obilježilo potpisivanje Montrealskog protokola 1987. od strane 196 država i EU-a, kojim su glavne kemikalije koje oštećuju ozon bile zabranjene.
Od zabrane halokarbona, ozonski omotač pokazivao je znakove oporavka, no to je spor proces i bit će potrebno do 2060-ih ili 2070-ih da se vidi potpuno postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozon. Bitno je zadržati aktivnosti praćenja kako bi se osiguralo provođenje Montrealskog protokola.
Vincent-Henri Peuch, direktor Službe za praćenje atmosfere Copernicus, komentira:
“Ove se godine ozonska rupa razvila kako se očekivalo na početku sezone. Čini se prilično slično prošlogodišnjoj, koja također nije bila iznimna u rujnu, no kasnije se tijekom sezone pretvorila u jednu od najdugovječnijih ozonskih rupa u našem zapisu podataka. Sada naše prognoze pokazuju da je ovogodišnja rupa evoluirala u bitno veću od uobičajene. Vrtlog je dosta stabilan, a temperature u stratosferi su čak niže nego prošle godine. Gledamo u prilično veliku i potencijalno duboku ozonsku rupu.”
