U moru poprilično bljedunjavih zahvala dobitnika Nagrada hrvatskog glumišta koje su se mogle čuti sinoć na svečanosti u zagrebačkom HNK, govor Zrinke Cvitešić odjekuje još i danas… a bilo bi jako dobro da njihova jeka ostane trajno u ušima ljudi iz glavne kazališne lože koji su sinoć pratiti tijek ove manifestacije kulture.
Zrinka Cvitešić izvanredno glumi i iz njenih usta nimalo prepotentno nije zazvučalo kad je sebe stavila u kategoriju “glumičina” skupa s ostalim dvjema nominiranim kolegicama za glavnu žensku ulogu, Bojanom Gregorić Vejzović i Nives Ivanković. To je bila lijepa javna pohvala dviju velikih glumica hrvatskog glumišta koje su ostale bez nagrade, a ne tek puki paravan za vlastitu samohvalu.
Sjajno glumi, ali i njeni govori kojim se obraća javnosti uvijek imaju pravu dozu emocije, nisu patetični, fokusirani su i duboko promišljeni. Dubrovčani su se u to uvjerili na ovoljetnoj dodjeli “Orlanda” za njenu Jelu u Palači Sponza.
Zrinka Cvitešić je svojom izvedbom Vojnovićeve Jele proteklog festivalskog ljeta začarala svu dubrovačku publiku, uostalom, kao i cijeli ansambl i team ljudi koji je ostvario predstavu Ekvinocijo, predstavu za kakvom Igre i Dubrovnik žude već dugo.
Zrinka Cvitešić je na lijepi način sinoć spomenula veliku Milku Podrug Kokotović i Doris Šarić Kukuljicu, dvije dubrovačke glumice koje su prije nje, svaka u širokom rasponu svojih glumačkih habitusa, otkrile svo bogatstvo lika Vojnovićeve Jele. Spomenula je i kolegu Višnjića jednostavno – vratio se Šime!, redatelja Dolenčića čiji joj se povratak u njegov redateljski zagrljaj čini povratkom – doma. Spomenula je Senku Bulić i Martinu Filjak kao pravi i odabir “za pamćenje” za vođenje Dubrovačkih ljetnih igara, spomenula se četvoro mladih hrvatskih glumaca koje je upoznala u Dubrovniku i koji jamče budućnost hrvatskog glumišta.
A onda je došla na red i Božićna želja.
Zrinka ju je povezala uz Igre, iako, iako zna da tu baš “deda Mraz” ne može puno.
-Moja je želja da Dubrovačke ljetne igre koje su najstariji hrvatski festival ponovno, kao nekad imaju budžet koji će im omogućiti da zaposle u produkciji onoliko ljudi koliko im treba, te da ponude glumcima uvjete u kojima neće trebati razmišljati mogu li prihvatiti angažman u Dubrovniku – istaknula je Zrinka aludirajući na skupi život u našem gradu.
O tome je javno progovorila po prvi put ovog ljeta u medijskim istupima kada je rekla da Goran Višnjić i ona sebi mogu priuštiti biti i raditi u Dubrovniku, te da je mlađim kolegama to puno teže. Aludirala je na njihove međunarodne uspješne karijere i veću financijsku neovisnost od glumaca koji rade u hrvatskim okvirima i uvjetima.
A, upravo zbog ogromnog talenta kojim “pokorava” i međunarodne pozornice i osvaja nagrade, te mogućnosti usporedbe s možda isto taleniranim kolegama koji rade samo u Hrvatskoj, njene riječi imaju posebnu težinu.
No, zbog svega toga, Zrinka Cvitešić je sebi i mogla dozvoliti da javno progovori o problemima koji tište hrvatsku kulturu i da se “založi” za Dubrovačke ljetne igre.
Uostalom, od hrvatske glumačke elite, ne bi trebalo ni očekivati ništa manje. Elita se mora povezivati uz dozu društveno angažirane odgovornosti i hrabrosti.
Iako smo se puno, puno, i previše puta od onih koji bi u svojim branšama trebali biti elita, uvjerili da se ponašaju kao pravi – kokošari.
