Dirljivim statusom koji izaziva brojna pitanja Dubrovčana, lokalpatriota naša sugrađanka Mirna Palčok je izvijestila kako je sinoć glazbenicima Kvarteta Sorkočević stigla obavijest da iznesu sve svoje stvari iz Crkve sv. Spasa gdje su godinama muzicirali na ponos svog Grada, ali i umjetnosti koju žive. U tom prelijepom sakralnom objektu smještenom na samom ulazu u Grad, muzicirali su uz njih i glazbenici Dubrovačkog gudačkog kvarteta, učenici i studenti na kojima sve i ostaje, ostali njihovi glazbenici kolege…
No, iseliti moraju. I ne znaju gdje će. To je tužni epilog lani započete priče kada su doznali da gube “bitku” s poljskim glazbenikom Pjoter Adamom Nowakom koji je za najam Crkve ponudio don Ivici Pervanu, rektoru Crkve sv. Vlaha značajan novac, puno veći od onoga koji su godinama plaćali renomirani dubrovački glazbenici. Dubrovačka se javnost digla na noge nakon što je obznanjeno da se pod nazivom Imperial Chamber Orchestra nalaze imena stranih državljana i glazbenika koji nisu ni imali radnu dozvolu u našoj zemlji. Kako bi se, vjerojatno, izbjegao skandal većih razmjera, dogovoreno je da naši umjetnici nastupaju ovog ljeta tri puta tjedno, a glazbenici poljskog menadžera dan više, odnosno 4 puta tjedno. O svemu se tome očitovao tada kroz medije i rektor Pervan, koji je, pak, ovim svojim zadnjim potezom jasno dao do znanja da onaj tko na kraju pobjeđuje je onaj tko Crkvi ponudi više novaca. Jer, da nije tako, ishod bi bio drukčiji, budući se kvaliteta muziciranja i izbor repertoara ne mogu ni po čemu usporediti.
Tužna je ovo činjenica i za Grad i za Crkvu i za “instituciju” rektora Crkve sv. Vlaha. Poraz je ovo svih nas. Soldi ne bi smjeli dirigirati svemu!
Status Mirne Palčok prenosimo u cijelosti:
Familja profesora, gospara Iva Brangjolice obratila mi se prije 11 godina nakon njegove iznenadne smrti. Željeli su školi regalat polukoncertni klavir na kojemu je svirao i podučavao brojne generacije. Nije mi se to činilo najbolje rješenje. Nisam znala na prvu što ću predložiti.
Slike dragog dunda Braca, susjeda, prijatelja i uvaženog mi kolege još su bile freške. Konačno, ćakulali smo opušteno samo dva dana prije nego je partio.
Nena mu je čitala nekrolog u ime škole.
Njegova Nena, talentirana mala iz Lovorne koju je doveo do mature i pripremio za akademiju. Nena, koja ga je naslijedila na mjestu profesura klavira kad je pošo u penziju i zatim skupa s kolegama osnovala kvartet Sorkočević. Ime im je dao njezin profesur Ivo.
Samo par dana prije gospara Iva, partila je Nenina mama. Pismo sućuti Neni pronašla je familja na njegovom pianu. Nije joj ga stigao poslati.
Nena još i danas to pismo svakodnevno nosi sa sobom.
Sve me ovo potaklo da familji predložim prijenos njegovog klavira u Crkvu sv. Spasa gdje je Kvartet već godinama svirao.
Malo iza, oko nebeskog rođendana dunda Braca, upriličen je koncerat njemu u spomen. Sanja je posvetila priču o tome u Du vjesniku.
I piano je živio dalje, a Kvartet je posebnom pločicom označio kome je pripadao.
Ali….
Jučer su članovi Kvarteta obavijestili i mene i familju dunda Braca, da će morati premjestiti piano.
Dobili su nalog da isprazne prostor crkve od svih svojih stvari. Neće im, nakon 35 godina, biti produžen najam. U prostor useljavaju neki drugi koji imaju više solada.
Familja gospara Braca ufa se kako će se naći neki drugi crkveni prostor unutar zidina za Kvartet, Nenu i piano. Familja ne živi u Gradu. Ni u Hrvatskoj.
