Načelnik općine Janjina, HDZ-ovac Vlatko Mratović, smatra da nema potrebe da Općinsko vijeće raspravlja o problemu i otvorenom pismu koje je tamošnjim vijećnicima uputila njihova sumještanka Maja Dežulović iako joj je to, na njihovom zadnjem sastanku obećao. Maja Dežulović je u kući svog oca, Pelješčanina, koju je sa svojim suprugom potpuno obnovila i udahnula joj nov život, otvorila Galeriju 120 koja radi tijekom cijele godine. Tu živi i stvara. Jer je odlučila svoju adresu u Južnoafričkoj Republici zamijeniti adresom u Hrvatskoj, na Pelješcu gdje je rođen njezin otac. No, brojne su poteškoće s kojima se mora nositi otkad je doselila u Janjinu koje osjeća svojim domom i djedovinom.
Zbog čega se Maja Dežulović nedavno odlučila pisati otvoreno pismo i uputiti ga općinskim vijećnicima, sa zamolbom da bude i nazočna na sjednici s tom točkom dnevnog reda, ponajbolje je sama opisala kroz svoj fb status. Kako nam nije znala reći kad je sjednica i hoće li se na njoj raspravljati o problemu koji je muči, nazvali smo načelnika.
-Na ovoj sjednici koja bi se trebala održati 6. rujna o tome se neće raspravljati – kazao nam je, a na upit hoće li na nekoj sljedećoj, odgovorio je da neće jer za tim nema potrebe. Prema njegovim riječima, o tome se nema što ni raspravljati niti odlučivati, jer ni on kao načelnik ni Općinsko vijeće nemaju ingerenciju nad tim. O tom – potom. Za početak, prenosimo fb status Maje Dežulović koja pojašnjava razloge zbog kojih je pisala vijećnicima. No, kako se čini, otvoreno pismo je načelnik zatvorio i prije svake mogućnosti da se o njemu raspravlja.
Ovo je Otvoreno pismo Općinskom vijeću Janjine
Dragi vijećnici i susjedi,
Nakon mog zadnjeg razgovora s načelnikom općine 30.08.2024., predložio je da se ovaj predmet rješava na sljedećem sastanku općinskog vijeća. Molila sam da mi dopustite prisustvo na tom sastanku kako bih vam mogla predstaviti svoj stav i iznijeti svoju stranu. Nadam se da ćete me pozvati.
Pokušavam riješiti ovaj problem od 15.03.2024. uz minimalnu suradnju i povratne informacije od naše općine i općinskog načelnika. Tražila sam (i platila) pravne i stručne savjete na svakom koraku. Nema praktičnog razloga zašto bi cesta okomita na Krajev put, gdje se nalazi moja parcela, trebala biti šira od 4,68 m, posebno jer se značajno sužava kada dođe do zidova niz ulicu.
Razumijem da su ljudima potrebne ceste i pristupila sam susjedima kako bih im rekla da mi nije namjera ometati promet, već samo postići kompromis koji bi omogućio dovoljno zemlje za cestu (čak i za ulazak kamiona), ali uz minimalan gubitak moje imovine.
Ovo nije bio neki suludi čin, već moja namjera da zaštitim svoju imovinu. Ako me poznajete, znate da također neću ostaviti nered iza sebe. Posao će biti uredno dovršen, a asfalt će se premjestiti i iskoristiti za popravak nerazvrstanih cesta.
Ljudi su mi govorili: “Zašto se uopće baviš s tim? Imaš dovoljno zemlje, koga briga za nekoliko kvadratnih metara?”
Pa, dopustite mi da vas pitam ovo: ako biste imali, recimo, 1.000 eura u novčaniku i netko vam uzeo 200 eura i rekao vam da se ne žalite jer vam je ostalo dovoljno, bi li to bilo u redu? Biste li to jednostavno prihvatili i nastavili dalje?
Za javno sam dobro i za napredak našeg sela, ali ne do te mjere da nepotrebno štetimo ili financijski oštetimo naše građane. Da, ovo je situacija specifična za mene, ali znam da nisam jedina u ovome. Postoji više primjera poput ovog, pa čak i onih koji su mnogo ekstremniji.
Nisam nerazumna, neću iskopati svaki dio ceste samo zato što je to moje privatno vlasništvo od Janjine do Drača i Sresera. Tamo gdje je potrebno, prihvaćam da je potrebno i za javno dobro. Ali uzimati samo zato što možete i koliko god želite? Zar bih to jednostavno trebala prihvatiti?
Naslijedila sam ovu zemlju od svojih predaka, koji su je pošteno zaradili, i moja je odgovornost prema njima i mojoj obitelji da je zaštitim i iskoristim za napredak naše obitelji. Bila bi im uvreda, a ja ne bih zaslužila ništa od ovoga ako bih samo dopustila bilo kome, bilo državnoj instituciji ili pojedincu, da nepravedno oduzme imovinu bez naknade.
Moj otac je otišao odavde zbog komunizma – oduzimali su mu imovinu na sve strane, a mi smo vjerovali da su imovinska prava temelj Republike Hrvatske. Ako ne možemo zaštititi svoju imovinu, što smo onda postali?
Jasni su mi zakoni o cestama i komunalnom gospodarstvu, ali vi, kao predstavnici lokalne samouprave, birate kako i do koje mjere iskoristiti te zakone. Nije me briga za politiku, bez obzira na ideologiju, mislim da je vaš posao staviti Janjinu i vaše građane na prvo mjestu.
Prva fotografija je skica mog prijedloga općini – omogućuje dovoljno prostora za cestu, ali meni ostavlja 100 m² od moje originalne parcele, što je minimalan uvjet za garažu prema prostornom planu (članak 40.a.).
Ostale fotografije prikazuje cestu – bijele crte su granice moje originalne parcele i crvena linija (do koje se počelo kopati) označava točku do koje bi se asfalt uklonio kako bi se to postiglo. Koga bih time realno uvrijedila ili oštetila? (Važno je napomenuti da ispod tog dijela gdje bi se asfalt iskopao nema nikakvih kablova za struju niti cijevi za vodu.)
Je li stvarno bitnije da je cesta nepotrebno široka uz oduzimanje vrijednosti od moje parcele, ili bi bilo bolje da je cesta dovoljno široka i da ostaje površina parcele na kojoj bi se jednog dana moglo nešto izgraditi i doprinijeti razvoju sela, a s time dolazi i uložak u materijal i radnu snagu od kojih bi više ljudi imalo korist?
Evo, rekla sam svoje. Nadam se da će mi vijeće izaći u susret u ovoj situaciji. Na ad hominem komentare (tj. one koji vrijeđaju mene osobno, a ne bave se samim slučajem) neću odgovarati – napisala je Maja Dežulović.
Životnu priču Maje Dežulović i želju za povratkom na djedovinu svog oca pročitajte OVDJE!
