Naša sugrađanka Valentina Tomašević, koja se već dulje vrijeme zalaže za pomoć osobama u potrebi i najranjivijim skupinama naših sugrađana, obratila se Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, otvorenim pismom. Njezino pismo vijećnicima prenosimo u cijelosti.
PREDMET: OTVORENO OBRAĆANJE I ZAMOLBA ZA POMOĆ – Valentina Tomašević
Poštovani,
obraćam se s temom koja se odnosi na socijalne programe Grada Dubrovnika, s naglaskom na one koji štite najranjivije skupina naših sugrađana, zbog čega molim za vašu pomoć!
Na sreću našeg Grada ove ranjive skupine oslanjaju se, velikim dijelom, na dragocjenu imovinu Opere pije, stoljećima stvaranu kao štit i sigurnost svima onima koji će biti potrebiti pomoći, a kojom je čast i priliku dobila upravljati naša Zaklada Blaga djela (Opera Pia)- dalje u tekstu Zaklada.
2016. godine, nakon gubitka posljednjeg člana obitelji, i sama teško oboljela, u uvjerenju da sam ostavljena odumrijeti i naučivši da se prehraniti može udisanjem mirisa iz kuhinja usidrenih kruzera, sasvim slučajno, saznala sam za postojanje Zaklade. Saznanje o njihovoj suradnji s tadašnjim CZSS (danas HZSR-om), za mene je značilo pristup pomoći koja život znači!
Od tog dana moja vjera u moć Zaklade postala je neupitna, a moja osobna povezanost s istom još i veća nakon što sam, niti dvije godine kasnije, odlučila oporučno namijeniti svu svoju imovinu upravo Zakladi, s posebnim naglaskom na zaštitu i buduću životnu sigurnost djece našeg Doma Maslina.
Iz svega navedenog proizašlo je i moje nastojanje da promijenim stav i razmišljanje njenih upravnih tijela, te preusmjerim potencijal ove dragocjene imovine k potrebama SVIH ranjivih skupina naših sugrađana. Nažalost u tome nisam naišla na očekivano razumijevanje.
Upravo zbog toga, a u nastojanju da razumijem način odlučivanja i izbor njezinih prioriteta, odlučila sam istražiti njenu povijest u nadi da ću tamo naći opravdanje i odgovor. No, oni do kojih sam došla nisu bili ohrabrujući.
Preispitivanje osnovnih informacija preraslo je u istraživanje materijala iznimno velikog opsega i Rada nazvanog : „Od milosrdnih djela do Zaklade Blaga djela“ (nadalje Rad),u kojem sam obradila organizaciju i način djelovanja zaklada iz vremena Dubrovačka Republike, djelovanje zbira zaklada Zakladnog zavoda Blago djelo, te nastanak i rad nove zaklade (Blaga djela).
Od samog početka istraživanja, a posebno nakon donesenih zaključaka, pokušala sam kontaktirati Zakladu, no uz potpuno ignoriranje svih upućenih upita, jedini odgovor kojeg sam dobila kreiranje je nove internet stranice, s novim sloganom koji je, valjda, odgovor ove Zaklade na gore navedeni Rad.
Zašto je i on neprimjeren objasniti će navodi Otvorenog pisma, upućenog gradonačelniku, Frankoviću kojeg, uz njegov odgovor, dostavljam na uvid.
Uz isti sam priložila sažetak osnovnih stavki bilance Zaklade, kako bih i ovim načinom ukazala na potencijal od dragocjene imovine.
Zaklada je ,u međuvremenu, na novoj internet stranici modificirala i povijesne činjenice. Koliko ispravno, a koliko pogrešno, može se prosuditi ne samo prema navodima Rada,već i prema ranijim navodima, pisanih upravo od strane same Zaklade.
ZAŠTO inzistiram na povijesti? Zato što je jedini način na koji se može procijeniti sadašnjost, u smislu ispravnog rada ove Zaklade, poznavanje njene povijesti, kako bi se donijele ispravne odluke o njenoj budućnosti, za dobrobit naših najranjivijih sugrađana! I, ovo je osnovni razlog zbog kojeg vam se obraćam i tražim vašu pomoć!
To je i razlog zbog kojeg sam Grad Dubrovnik zatražila informaciju o sastavu Povjerenstva (dalje u tekstu Radne skupine) i pristup Izvješću iste, koje mi je nažalost uskraćeno, zbog čega sam pokrenula i žalbeni postupak Povjereniku za informiranje RH– sve komunikacije u privitcima.
Ono što se nikada ne smije zaboraviti je da su Zaklada legati u čijim riječima su utkane duše dobronamjernih ljudi, plemenitih nakana, koje u sebi nose DUG ČASTI i POŠTOVANJA!
Poštivanje legata prvenstveno znači ODSUSTVO SVAKOG VIDA DISKRIMINACIJE(!) jer je činjenica da je većina legata Zakladnog zavoda Blago djelo i stoljećima ranije njegova prednika državne institucije Dubrovačke Republike Opera pija, nalagala POMOĆ SVIM POTREBITIM, BOLESNIM I NEMOĆNIMA! Današnja Zaklada Blaga djela sebe naziva legalistima i pravnim sljednicima tog istog Zavoda. ZAŠTO onda ne poštuje osnovne temelje na kojima je počivalo njegovo djelovanje?
1993.g., Radna skupina Grada Dubrovnika, čije osnivanje je naložio tadašnji gradonačelnik, g.Nikola Obuljen, u sastavu: Ivo Golušić, Maja Dabrović, Pero Marinović, Maja Vetma, Antun Kisić i predstavnik Historijskog arhiva u Dubrovniku, dobila je zadaću da ispita stvarno i pravno stanje svih zaklada, te da o tome izvijesti Gradonačelnika, uz prijedlog načina i uvjeta raspodjele njihove imovine.
Izvješće koje će ova skupina donijeti, 1997.godine omogućit će stvaranje nove zaklade i preuzimanja prava vlasništva nad cjelokupnom imovinom zbira zaklada Zakladnog zavoda Blago djelo, kao i pravo IZBORA što s njom učiniti. To pravo će za svega par ljudi, koji će o tome odlučivati, potvrditi nadležno Ministarstvo, nakon donošenja prvog Statuta.
350 stambeno poslovnih zgrada, cca. 750 stanova, 120 poslovnih prostora, te između 150 do 200 zemljišnih parcela, na području grada Dubrovnika, popisuje se kao imovina kojom je upravljao navedeni Zavod u vrijeme stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji 1958.g. Što je preostalo od ove impozantne imovine i koliki je bio iznos novčanih pologa u inozemstvu, unesenih u RH, sukladno Zakonu o zakladama i fundacijama, (NN 36/1995, čl.16), podaci su Izvješća ove Radne skupine.
Osobno sam spremna odustati od traženja istog, a time i bilo kakvih daljnjih odgovora jer tijek povijesti ne možemo promijeniti, ali ono što možemo promijeniti je BUDUĆNOST u smislu pružanja pomoći svim potrebitim sugrađanima! Postojeće zakonske odrednice RH, Zakon o zakladama (NN 106/18, 98/19, 151/22), čl.3, st.2 definiraju da je dobrotvorna svrha, ona ispunjenjem koje se pruža potpora osobama kojima je potrebna pomoć; a potvrđuje to i naš Ustav, čl.65. Dakle, mjesta diskriminaciji i isključivosti nema!
TKO JE TAJ TKO IMA PRAVO PROCIJENITI ILI UMANJITI VRIJEDNOST JEDNOG LJUDSKOG ŽIVOTA, NAUŠTRB DRUGOG? Tko je taj tko ima pravo izabrati kome će se pomoći, a koga ostaviti od-umrijeti? Hoćemo li reći oboljeloj, samohranoj majci reći da joj nećemo pomoći prizdraviti kako bi mogla podići svoje dijete samo zato što njeno oboljenje ne odgovara odredbama nekog Pravilnika? Hoćemo li to isto odgovoriti i majci unesrećenog djeteta ili onog iznenada oboljelog? Hoćemo li reći jednoj mladoj osobi, čiji život je presjekla bolest, da joj nećemo pomoći kako bi nastavila život i jednom sutra stvorila vlastiti dom i obitelj, samo zato što ne odgovara određenoj dobnoj skupini?! Hoćemo li, iz istog razloga, osobu s teškim invaliditetom ostaviti u patnji i boli i okrenuti joj leđa?!
Sve ovo kaže novi Pravilnik Zaklade! I zato njegove kriterije TREBA MIJENJATI!
Bolest ne čine samo njena zdravstvena ograničenja, već i životne okolnosti u kojima se s istom nosi! Hoćemo li NEČINJENJEM odgovarati za jedan ugasli ljudski život?!
Upravitelj Zaklade g.Branko Bazdan 2017.g.,za Glas Koncila izjavio, citiram: „Sama invalidnost kao stanje zahtijeva stalnu brigu i ulaganje”. Ako je uistinu takvog mišljenja, zašto onda ne vodi Zakladu u tom smjeru? Je li termin koji Zaklada koristi u svojim izvješćima „in-validni“ = bezvrijedni, samo lapsus ili je ovo njeno poimanje ove ranjive skupine?
U skoro vrijeme upravna tijela Zaklade odlučivat će o njenom poslovanju za narednu godinu,a Grad Dubrovnik o njegovu proračunu. Stoga je upravo ovo vrijeme kada se ova tema mora otvoriti!
Svjesna sam da je savjesno gospodarenje uvjet očuvanja svake imovine,pa tako i ove (posebno ove!), ali to ne smije značiti diskriminaciju i zanemarivanje onih koji su potrebiti pomoći! Jasno je da takva pomoć NE smije biti „stihijska“, već DOBRO organizirana, prema STROGO zadanim socio-ekonomskim i zdravstvenim kriterijima, ali ona MORA biti dostupna svim potrebitim sugrađanima i to MORA biti jedini i neupitan kriterij!
U privitcima ovog podneska dala sam detaljna pojašnjenja ove tvrdnje, uz prijedloge izmjena, i molim da se ista razmotre i podrže, te da se Zakladu pozove na preispitivanje i promjenu načina djelovanja i žurnu promjenu Pravilnika.
Ono što je neophodno učiniti je pozvati i sve (druge) uključene u ostvarivanje osnovne svrhe Zaklade, s naglaskom na Grad Dubrovnik, Zakladu Blaga djela, ovdje i DNŽ, te Hrvatski zavod za socijalni rad, da sjednu za isti stol i konstruktivno odrazgovaraju. Pritom treba dati prostor i građanima Grada Dubrovnika da iznesu svoja pitanja i sugestije jer oni su bilo(!) Grada i potrebno ih je saslušati! Kada je u pitanju ova dragocjena ostavština, NEMA mjesta svojatanju iste, superiornosti, aroganciji ili bahatosti, ma otkud ona dolazila.
Stoga vas ovdje, javno, pozivam da reagirate i ovu temu uključi u svoju raspravu, a upravitelja Zaklade g.Branka Bazdana da u najkraćem mogućem roku sazove sastanak Upravnog odbora, na kojem će se razmotriti predmetni podnesak, uz iznesene prijedloge i otvorena pitanja.
Unaprijed zahvaljujem svima onima koji će razumjeti važnost ovog Apela i prema njemu ispravno postupiti!
S poštovanjem,
Valentina Tomašević
