Početak civilnoga zračnog prometa na krajnjem jugu Hrvatske veže se za travnatu poletno-sletnu stazu koja se “poravnala” u blizini Grude u Konavlima. Zabilježen je i datum kada je na tadašnji aerodrom, udaljen tridesetak kilometara od Dubrovnika, sletio prvi zrakoplov. Bio je to 1. lipanj 1936. godine.
Na početke zračnoga prometa u Konavlima osvrnuli su se autoru Samoniklih priča iz Muzeja i galerija Konavala. Na blogu čitamo:
Čovječanstvo se oduvijek divilo stvorenjima čije osobine nije moglo oponašati. Tako su ptice bile jedne od najvažnijih i najučestalijih simbola u grboslovlju. Njihova gordost u letu i promatranje ostalih stvorenja s visine budili su u ljudima zainteresiranost. Prvi pokušaji letjelica sežu još u srednji vijek, ali pravu revoluciju pokrenulo je otkriće motora s unutarnjim izgaranjem. Jedan takav benzinski motor iskoristila su braća Wright 1903. godine kada je zabilježeno prvo uzlijetanje i slijetanje letjelice koja će kasnije postati poznata kao zrakoplov ili po naški avijon.
Prvi zrakoplovi koje su Konavljani vidjeli nadlijetali su Boku Kotorsku za vrijeme Prvog svjetskog rata. To su bili hidroavioni koje je koristila Kraljevska i carska mornarica u zaštiti obale. U početku je takvih zrakoplova bilo malo, da bi njihov broj do kraja rata višestruko porastao. Za razliku od vojnih zrakoplova, zrakoplovi za civilnu upotrebu sporije su se razvijali i tek će 30-ih godina prvi civilni zrakoplovi nadlijetati Konavle.
Za razvoj zračnoga prometa u Konavlima najzaslužnija su dva elementa, a to su pozicioniranje Dubrovnika i okolice na karte važnih turističkih središta te općenita slaba prometna povezanost ovoga kraja s ostatkom države i svijeta. Nedostatak željezničke i cestovne mreže potaknuo je na izgradnju zračne luke preko koje bi gosti iz udaljenih dijelova inozemstva i tuzemstva mogli brže i jednostavnije posjetiti Dubrovnik.
Čini se da su pripreme ovoga projekta počele 1935. godine na kongresu astronautičke navigacije u Dubrovniku. Iste je godine održan i prvi aeromiting u Konavoskom polju. To su bile manje letjelice uglavnom sportske naravi. Prostor na kojemu je odlučeno da će se izgraditi zračna luka često se različito naziva. Tako su toponimi Kamenbrod, Bajevine ili Ispod Kjaića kuća, u stvari sinonimi. Radi se o prostoru ispod današnje magistrale na kojemu je prije bio vinograd pogođen peronosporom i filokserom. Zato je loza izvađena, a teren je poravnat. Ustvari, prvi je erodrum bio dobro održavana ledina dužine 1100 metara i širine 60 metara.
Prvo probno slijetanje na pistu zabilježeno je 31. svibnja 1936. godine, a prva linija Dubrovnik – Sarajevo – Beograd uvedena je 1. lipnja iste godine. Linija je prometovala u ljetnim mjesecima do 6. listopada, svaki dan u oba pravca. Kasnije su uvedene druge linije sa Zagrebom, Splitom te u inozemstvo s Bečom, Brnom i Pragom. Prve godine je preko grudskog aerodroma prošlo 810 putnika. Već 1939. godine broj putnika se povećao na 2385.
Problemi nove zračne luke bili su u čestim poplavama Konavoskoga polja, što je gotovo u potpunosti onemogućilo zimski promet. Uz to treba naglasiti kako je Gruda tada imala električnu struju, ali zračna luka se za signalizaciju služila vatrom, odnosno kad bi avijon prelećeo Vojski Do, upalili bi oganj i bakjama pokaživali đe treba slećet. Problem kojeg se mnogi kazivači prisjećaju neograđenost je piste, pa se često događalo da je stoka pasla na pisti. Neki od putnika se prisjećaju: Nismo mogli sletjet. Trebalo je pričekat da se otjera stoka, nezaboravno. Drugi se sjećaju kako su vodili stoku na Bajevine pa su ih ćerali s ajrodroma kad je trebo slećet avijon. Uprava zračne luke često je znala ratovat s konavoskom djecom pa je tako jedan manjak fjumbom razbio prozor avijona.
Prijevoz autobusima i autima prema Gradu i Cavtatu bio je organiziran čitavo vrijeme, ali su ceste bile prilično loše, zbog čega je put trajao gotovo sat i pol. Jedini asfaltirani dio puta išao je od Močića do Dubrovnika. Uz problem prijevoza, problem je bio u samoj pisti jer je travnata pista mogla izdržati samo 7 tona tereta po nosivom kotaču zrakoplova. Slaba drenaža na grudskoj pisti uvjetovala je prebacivanje zračne luke nedugo nakon Drugog svjetskog rata na novu lokaciju Carine u blizini današnjeg reciklažnog dvorišta, odnosno nekadašnje mljekare.
Ipak, zbog povećanog broja putnika i sve veće upotrebe mlaznih zrakoplova koji su znatno teži, 1960. godine odlučeno je da se izgradi suvremena zračna luka na području Močića i zapadnog dijela Čilipa. Godinu dana kasnije Zračna luka na Grudi prestaje s radom nakon punih 25 godina postojanja.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
