Jagnjilo je zaseok sela Stravče smješten u sjeverozapadnom dijelu Konavoskih brda tik do granice s Bosnom i Hercegovinom. U selu danas žive svega tri obitelji, no kroz materijalne ostatke svjedočimo bogatoj povijesti naseljavanja ovog dijela Konavala.
Najraniji nalazi u okolici sela datiraju u brončano i željezno doba. Prema dosadašnjim istraživanjima općenito u Konavlima, ovo razdoblje je zastupljeno cetinskom kulturom i ilirskim plemenima. Raniji nalazi nisu utvrđeni, ali ne zato što ih nema već zbog toga što nije bilo sustavnih arheoloških istraživanja.
Na području Stravče i Jagnjila pronađen je veći broj gradina i dvadesetak gomila. Gradine su sva utvrđena mjesta trajnog boravka prapovijesnih zajednica koja su pružala zaštitu od iznenadnog napada, dok su gomile grobni humci, najčešće tih istih zajednica. Prema do sada pronađenim arheološkim ostatcima, naseljavanje u Jagnjilu prestaje dolaskom Rimskog Carstva, no nastavlja se ponovno u srednjem vijeku kada se u neposrednoj blizini današnjeg zaseoka smješta selo Crnoglav.
Prvi spomen sela Crnoglav je 1419. godine i vrijeme prije dolaska Dubrovačke Republike. Posljednji spomen sela je nedugo nakon, točnije 1441. godine kad se đonta Jasenice i Crnoglav razdvaja tako da sjeverni dio Crnoglava bude pripojen Stravči. Nakon 15. stoljeća više nema spomena sela, a stanovnici se raseljavaju po okolnim selima: Stravča, Jasenice, Velji Do i Šilješci.
Konavle su do dolaska Republike bile izuzetno stočarski predio, no Republika nije bila zainteresirana za stočarstvo budući da je svoje potrebe za vunom rješavala uvozom. Nedugo nakon kupnje Konavala Republika zabranjuje prelazak nomadskih stočara preko granice, što izaziva veliko nezadovoljstvo među stočarima trebinjske župe koji se nisu mogli odreći dotadašnje zimske ispaše. Njihov revolt eskalirao je razbojstvima koje je trpjelo stanovništvo uz granicu. Dubrovačka Republika revidirala je granicu zbog koje je nekadašnja lokva sela Crnoglav ostala u hercegovačkom dijelu.
Godine 2016. započela su arheološka istraživanja koja su iznjedrila nove podatke o selu Crnoglav i Dubrovačkoj Republici u Konavlima. Istraživana su dva područja u Jagnjilu udaljena stotinjak metara jedna od drugog: srednjovjekovno groblje sa stećcima i suhozidnom crkvicom te obrambeno vojni građevinski kompleks.
Srednjovjekovno groblje sa stećcima pripadalo je nekadašnjem selu, dok je suhozidna crkva nosila ime titulara sv. Ilije. Na grobljanskom dijelu pronađene su i tri prapovijesne gomile koje su u srednjem vijeku ponovno korištene za ukapanje.
Grobljanska crkva podignuta je na prapovijesnoj gomili oko koje se razvilo kasnosrednjovjekovno groblje. Zahvaljujući C14 analizi utvrđeno je da groblje ima kontinuitet ukapanja od 11. do 15. stoljeća. Budući da je groblje kao i selo napušteno u 15. stoljeću, crkva nije prolazila kroz preinake kao i ostale konavoske crkve, stoga danas imamo jedinstven primjer suhozidne crkvene gradnje toga vremena.
Prilikom arheoloških istraživanja obrađeno je 50-ak grobova od njih 90 te je utvrđeno da je od 128 pokojnika 70 djece, a od muškaraca i žena sveukupno ih je samo 4 starije od 50 godina, što potvrđuje težak život uz granicu. Antropološka je analiza pokazala da je većina djece umrla od zajedničke zarazne bolesti. Također je utvrđeno da odrasle osobe od 18 do 59 godina imaju znakove na kostima koje upućuju da su tijekom života bili podložni povećanoj fizičkoj aktivnosti i vrlo teškim životnim uvjetima.
150 metara istočno od groblja sa stećcima nalaze se ostatci vojne građevine/straže datirane u početak 16. do druge polovice 17. stoljeća. Riječ je o građevini kojom je Dubrovačka Republika vjerojatno nadzirala sigurnost trgovine i prometa prema unutrašnjosti. Straža je nastala neposredno nakon nestanka naselja Crnoglav, za vrijeme uspostave dubrovačke vlasti u Konavlima.
Straža se sastoji od glavne građevine s predulazima te pomoćne građevine s ograđenim prostorom. Sjeverni je dio građevine bio stambeni, na što upućuju pronalasci popločenja, vatrišta i većeg broja ulomaka keramike. Južni se dio koristio kao prostor za čuvanje životinja na što upućuju pronalasci čavala za potkivanje i ostruga. Jugozapadno se nalazila pomoćna građevina koja se također najvjerojatnije koristila za čuvanje životinja. Cjelovita slika sklopa nije moguća budući da je djelomično devastiran s dva poprečna suhozida i recentno izgrađenim putem.
Jagnjilo se ponovno naseljava u 18. stoljeću, a njegovi stanovnici žive pretežito od stočarstva, pčelarstva i uzgoja žita. Tako su u današnjem dijelu zaselka Jagnjilo očuvani vrijedni spomenici tradicijskog života Konavala: gospodarski sklop s tri gumna, pojatom i pripadajućim suhozidom te monumentalni konavoski janik.
Gospodarski sklop u Jagnjilu koji se sastoji od tri gumna, pojata i pripadajućih suhozidina vrijedan je spomenik tradicijskom životu Konavala, a detaljnije ga možete pogledati na videu koji se nalazi pod linkom ovdje.
Fotografije: Arheo plan
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
