Na današnji dan obilježavamo 29. godina od genocida u Srebrenici, koji je od ove godine i međunarodno priznat izlasavanjem Opće rezolucije Ujedinjenih naroda. Kao i svake godine Dubrovčani se okupljaju u mimohodu preko Straduna do Porta u čast žrtvama. Predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije Orhan Zubčević ističe kako je sjećanje na ovaj strašni zločin opomena iz koje svi trebamo naučiti lekciju za budućnost.
-Današnji dan obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici i to nakon Rezolucije UN-a, koja je izglasana 24. svibnja ove godine, 29. godina iza zločina. To je jedna moralna satisfakcija Bošnjacima, ali i opomena cijelome svijetu da se ovakvo nešto nikad više na ponovi i ne dogodi nikome. Međutim, svi moramo biti svjesni odgovornosti međunarodne zajednice 1995. koja je u zaštićenoj zoni Srebrenica, ljude prepustila na milost i nemilost srpskoj vojsci.
Međunarodna zajednica trebala je štititi ljude, koji su se tamo zatekli, a to su Bošnjaci koji su prognani iz istočne Bosne. To su bili ljudi iz Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Foče, Goražda, Višegrada, Rogatice… Nizozemski bataljun, koji je trebao čuvati zaštićenu zonu nije reagirao i to je sramota Međunarodne zajednice na čelu s Jasušijem Akašijem, tadašnjim posebnim izaslanikom UN-a za BiH, kaže Župčević.
Naglašava kako UN tada nije vjerovao da zaštićena zona može pasti u ruke bosnskih Srba i dasetakav zločin može dogoditi na europskom tlu. No zločin se dogodio.
Smatrate li da je istina o genocidu u Srebrenici, nakon svih ovih suđenja, istraga i konačno Rezolucije UN-a potvrđena i svima jasna?
-Nama je od početka jasna i zato svake godine moramo opominjati domaću i međunarodnu javnost na ovaj zločin, kako se on nikad više nigdje ne bi dogodio. Međutim, danas smo svjedoci rata u Ukrajini i Palestini. Očito ta lekcija iz bliže povijesti nije naučena. U svakom slučaju možemo biti zadovoljni izglasavanjem rezolucije, iako je nisu podržale sve europske zemlje. Mađarska je bila protiv, a suzdržane su bile Grčka, Slovačka i Cipar. Civilizirani svijet je, s dosta zakašnjenja, stao iza ove rezolucije i smatramo je ipak jednom moralnom pobjedom.
Što mislite o Rezoluciji o genocidu u Jasenovcu, koju je nedavno izglasala Crnogorska narodna skupština?
-Ma bespredmetno je uspoređivati te dvije rezolucije. Mi svi znamo da je Hrvatska utemeljena na antifašizmu i da svi normalni ljudi u Hrvatskoj kao i politički vrh obilježavaju tragediju u Jasenovcu. Znamo odakle ta rezolucija dolazi, gdje su problemi u cijeloj regiji. Znamo da je to Srbija na čelu s gospodinom Vučićem, koji stalno rovari po cijeloj regiji u BiH, Crnoj Gori, na Kosovu.
Smatrate li da će Milorad Dodig uistinu promijeniti ime Srebrenice, kako to najavljuje?
-Nadam se da neće uspjeti, ali sve je moguće. Nitko nije mislio da se genocid može dogoditi u Bosni 1995. pa se dogodio. Tko zna što se sve može dogoditi. Život u Srebrenici za povratnika Bošnjake je težak. Treba znati da je na popisu stanovništva iz 1991. u Srebrenici bilo 75 posto Bošnjaka, a 25 posto Srba. Dosta Bošnjaka se vratilo, ali mnogi su ubijeni, a mnogi su odselili iz BiH. Smatramo da bi i vlasti BiH i Međunarodna zajednica terebali napraviti više za bolji suživot na tom području. Mi se nadamo da će vrijeme učiniti svoje i da će se tamo bolje živjeti.
Genocid u Srebrenici
U razdoblju od 13. do 19. srpnja 1995. Vojska Republike Srpske i posebna srbijanska vojna postrojba Škorpioni ubili su najmanje 8372 bošnjačkih muškaraca i dječaka s područja enklave Srebrenica u dobi od 13 do 77 godina. Zbog genocida u Srebrenici tadašnji vojno-politički vrh Republike Srpske osuđen pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Osuđeno ukupno 47 ljudi na više od 700 godina zatvora. Doživotne kazne zatvora izrečene su Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Zdravku Tolimiru, Ljubiši Bearu i Vujadinu Popoviću. Bivši general Vojske Republike Srpske Radislav Krstić osuđen je na 35 godina zatvora, kao i oficir Drago Nikolić. Dragan Obrenović na 17 godina, Momir Nikolić na 20 godina i Radivoje Miletić na 18 godina zatvora.
U Hagu je osuđen i pripadnik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, prvi čovjek koji je pred tim sudom priznao krivicu za ubojstva zarobljenih Bošnjaka. On je još 1996. uhićen u Srbiji i iste godine je u Hagu osuđen na pet godina zatvora, a njegovo svjedočenje kasnije je doprinijelo osuđujućoj presudi protiv Ratka Mladića.
