OPG Grgurevićeva škrinja stasa u Dubi konavoskoj na čistoj planinskoj zemlji i vodi

Grgur Grgurević ima 29 godina. Završio je srednju Trgovačku školu, a radio je sve i svašta. Bio je mesar, stolar, konobar, skladištar, prodavač, taksist… Od rođenja živi u Dubi Konavoskoj, gdje je odnedavno s djevojkom Barbarom osnovao OPG Grgurevićeva škrinja. Osim povrća ovaj mladi par uz pomoć cijele obitelji, proizvodi odnedavno i vlastiti sir, a imaju i konje.

-Dok sam bio mali moji su imali krave i druge domaće životinje, bavili su se i poljoprivredom za vlastite potrebe kao svaki drugi seljak. No kako su službeni poslovi stiskali i mi djeca krenuli u srednju više se nije moglo stizati vremenski jer je trebalo daleko putovat u školu i gubilo se dosta u tranzitu, a bilo smo potrebna pomoć da bi to bio lagodan posao za svih pa smo prestali baviti se time. Evo od tad je prošlo 15ak godina, odrasli smo i slobodniji krenuti putem koji nas privlači. Već sam duži niz godina htio se vratiti onom izvornom seoskom životu uz životinje, prirodu u punom smislu, a ne u prolazu i unutarnjem miru, koji takav život donosi, bez velikih svjetovnih smetnji i zabluda ”modernog čovjeka”.  Prvo sam nabavio konje za gust rekreativnog  jahanja, a evo sad i ove godine pokrenuo poljoprivredu i kupio 2 krave za proizvodnju sira uz otvorenje OPG-a Grgurevićeva škrinja u kojem mi je cura Barbara partner i velika podrška.

Duba je selo u Konavoskim brdima, poprilično izolirano, ali Grgur i Barbara tamo su pronašli način života, kakav žele živjeti.

-Život u vjerojatno najizoliranijem selu u našem kraju ima svoje prednosti. Narodna predaja je vrlo jaka. Prenosi smiješne, obične, a i vrlo teške životne situacije predaka kroz stoljeća življenja. Osim toga akumulira i ogromno znanje o područnoj poljoprivredi, gradnji, stočarstvu, društvenim normama zajedništva i običajima koji su duboko ukorijenjeni u nama. Teško je sve to skupit i upamtit  čak i za onog koji živi od rođenja tu, a kamoli nekom došljaku. To vam je jedna velika neiscrpna knjižnica nebrojenih knjiga iskustava koje sam očarani ”čitatelj”.

Tu sam vezan dušom i životom. Tu planiram i ostat. A da ne spominjem da imamo savršeno čisti izvor vode, iznimno  plodne duboke vrtače, čija dubina zemlje je rijetka za standardna krška područja. Živim u planini gdje zimi ima snijega, a ljeti sam na 15 minuta od prve plaže. Bogati pašnjaci ljekovitih trava, veseli ljudi, čisti zrak, prirodna tišina koju remeti samo po koji traktor u vrijeme sadnje. Ma darova od Boga i života koliko hoćeš, a ja ih neću odbit.  Čitavu srednju školu sam više bio u Dubrovniku, nego doma, gdje sam dolazio samo prespavat. Jednu sezonu sam odradio kao konobar u gradu pa sam i živio tamo, ali mislim da se da iščitat iz gore navedenog gdje je moj dom.

Sve što su posadili Barbara i Grgur raste u Ceri, 3 km od sela Dube, na zemlji koja nije bila obrađivana preko 40 godina. Kaže Grgur to je zdrava zemlja, bez nametnika, bogata humusom koji se taložio godinama iz okolne šume. A što sve uzgajaju?

– Uzgajamo sve čega se možemo dohvatit od sjemena, poglavito starih sorti, pa makar i eksperimentalno da vidimo kako se ponaša na našem području.  Bude tu svega. I onog što su stariji tu sadili, prije nas po predaji, pa do novijih stvari na našem području. Od krtole, batata, česna, luka, cikle, pomadora, butter nut tikvica, istarskih paprika roga….poduža bi bila lista da nastavim.

OPG su otvorili i njime se bave Grgur i Barbara, ali im cijela obitelj, Grgurovi roditelji i sestra “uskoče” kad se zagužva. No dijele s njima i znanja, pa tako sir rade po receptu Grgurove majke, a poljoprivredu po očevoj tradiciji. Prije dva mjeseca nabavili su i dvije krave.

– Uzeli smo dvije krave engleske buše, poznatije pod imenom Jersey. Pasmina je prirodno selektirana na otoku Jersey po kojem je i dobila ime i vrlo je stara što donosi sa sobom predivne karakteristike. Po prirodi su vrlo umiljate i znatiželjne, svugdje žele ”zabit nos” što je zabavno promatrat.

Jedne su od manjih pasmina što odgovara ovom krškom terenu i jako su spretne. Otporne su na vremenske uvjete i ne podliježu lako bolestima, kao umjetno selektirane pasmine kao holstein ili simental, čime su izbjegnute česte upotrebe lijekova i dobivate čisto i zdravo mlijeko.

Ono što Jersey pasminu  čini jedinstvenom i korisnom za nas je njihovo mlijeko koje zbog jačine njihovog želudca uspiju preraditi viši postotak trave koju pojedu i izdvajaju više bitnih tvari u mlijeko od ostalih pasmina. Dakle pojedu manje hrane od drugih pasmina, a dobijete više zdravih masnoća u mlijeku, duplo više proteina, značajno povišene razine fosfora, seleni, kalcija, kalija, čitav niz B vitamina i još puno drugih tvari koje su također povišeni za usporedbu s mlijekom drugih pasmina krava.

Sve to ljudima donosi zdraviju hranu, a nama u OPG-u veću ekonomičnost i konkurentnost. Početni ulog s Jersey pasminom je velik, ali vjerujem da će biti isplativ. Naše krave, kad nije kiša, su cijeli dan na brdskim pašnjacima koji se odlikuju ljekovitim travama, koje i mi ljudi koristimo u čajevima. Kad je kiša stoje u štali i jedu naše sijeno, koje ubiremo na ljeto i spremamo uz dokupljenu livadsku djetelinu. Također koristimo i mix žitarica koje su pod certifikatom da nisu GMO (genetski modificirani). Za sada od njihovog mlijeka radimo mladi svježi sir, maslo i grudicu (netko ih pozna pod drugim imenima kao puina, rikota ili skuta).

Osim krava, mladi par ima i konje, koje često jašu po Konavoskim brdima.

-Konje sam nabavio prije 4 godine, o njima se brinemo cura i ja. Posao oko njih nije zahtjevan s obzirom da nisu sportski konji već rekreativni. Barbara je profesionalni trener konja, inače je iz Osijeka, pa možda jednom, nekad dođe kod nas i neki sportski konj, iako je to na našem području županije novina. Konji su mješanci, baš ono što nama treba, otporni, prilagodljivi i snažni. Idealni za naš teren. Došli su tu za naše gušte, ali s otvorenjem OPG-a otvorila su se i vrata za terenske ture s gostima, krugove na rođendanima i manifestacijama, kao što je Konavoska Roštiljada i slično.

Je li Vi uopće idete u butigu? Čini mi se da sve što Vam treba za prehranu imate na svom OPG-u.

-U velikom smo postotku neovisni, ali ne potpuno pa i dalje idemo u butigu jer neke stvari ne možemo proizvest kao sol, cukar, ulja, meso. Ima i drugih područja života koje treba pokriti, osim prehrane. Svake godine imamo na umu dio po dio stvarati neovisnim jer nam je jedna od želja ostvariti što manju brigu o događanjima u svijetu koji utječu na svakodnevni život u pogledu ovisnosti kao inflacija i slično. 

Je li zemlja na „planini“ drugačija, možda plodnija, od one u Konavoskom polju? Što Vam najbolje uspijeva?

-Kao što sam već naveo kod nas su neobično duboke vrtače (reljefne udubine ispunjene zemljom), čak idu i do 6 metara debljine čiste zemlje na nekim mjestima. Baš u selu Dubi prevladava bogata crvenica, dok u okolnim područjima, koje pripadaju selu, dolazi i do mješavine sa crnicom i humusom koja je još plodnija (Cera). Definitivno je kvalitetnija i plodnija zemlja od bilo kojeg nizinskog polja zbog svog sastava. Na Dubi imamo dodatnu vrijednost jer se mješa primorska i kontinentalna klima, zbog oštrijih zima imamo malo ili nimalo nametnika koji obitavaju u toplijim krajevima koji uspiju preživiti zimu. Također nam bogatije rastu voća kao kruške, kriješve, jabuke…, prati ih povrće koje bolje raste na višim nadmorskim visinama kao krtola, cikla, kupusnjače itd..

Enormna je otpornost cikle na ovom području. Ova je godina bila rekordno sušna i prava kiša nije pala 5 mjeseci cikla je to podjela stoički i dala je prinos skoro kao da je bila normala godina sa padalinama. Za boljih godina u jednoj cikli rekorderki bilo je 1,200 grama, ove godine rekorderka je bila 890 g što je jako pristojno s obzirom na ovogodišnje uvjete.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan ljeti, a kako zimi?

-Glavnina posla nosi proljeće, tu spada priprema zemlje za sadnju, pravljenje rasada, sadnja, pa zatim košnja i skupljanje sijena i održavanje posađenog kao što je okopavanje, malčiranje itd. Pa se svaki dan prilogođava potrebama na terenu i vremenu. Osim seoskih poslova inaće sam i taksist pa treba i to odradit.

Zimi je lakše, sezona je prošla pa se ne taksira, većina posla spada na krave, održavanje pašnjaka, međa, ograda, objekata i završavanje poslova ako se nije što stiglo ljeti a toga uvijek bude.

Kako napreduju radovi na obnovi sela Cera?

-Na jesen smo krenuli sa nastavkom čišćenja, dosta kiše nas je omelo, sad je u planu počet prvu kučicu obnovit da se može prespavati tamo, ali kako ovisimo o vlastitim financijskim sredstvima to sve ide sporo jer je to ipak izdašan projekat. Kad skupimo dovoljno nastavit ćemo je radit, a do tad radimo na okolišu. Na proljeće ćemo zasaditi pristojan nasad voćaka da stasavaju pomalo.

Imate li li uz sve ovo što radite vremena za neki hobi, putovanja?

-Kad imate životinje koje ovise o vama putovanja nisu moguća, tu trebate biti na raspolaganju 0/24. A hobi mi je trenutno stolarija i sitni drveni suveniri sa lokalnim motivima, trenutno izrađujem rustikalne satove.

Može li se živjeti isključivo od poljoprivrede?

-Novi smo u ovome na ovolikoj razini i upravo smo u tranziciji prema tome i eksperimentiramo što ide, a što ne, znati ću vam točnije o tome reći za koju godinu. Tu svakako moram pohvaliti naše kupce, koji cijene naš rad, trud i kvalitetu kojoj su odani što nam govori da smo na dobrom putu.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

-Uh..planova je uvijek puno. Ono što bi najviše htio je vidjeti Ceru u punom sjaju, s obnovljenim selcem, bogatom šumom voćaka za ekipu, koja dolazi radit, vidjet tamo razne korisne radionice kako za mlade tako i starije i da bude primjer što zajedništvo običnih ljudi može postić pa možda nekad i probudi u nekom promatraču taj osjećaj i želju za djelovanjem, to bi bio pravi uspjeh. A od ovih bližih u planu je napraviti veću štalu da mogu dovest još 2-3 krave i povećati proizvodnju u poljoprivredi u sljedećoj sezoni.