Zlatna braća Sinković koji su na Olimpijskim igrama u Parizu osvojili svoje treće olimpijsko zlato, ukupno četvrtu medalju, naši su gosti u rubrici Od a do ž. Veslači Valentin i Martin okušali su se kao vaterpolisti zaigravši u revijalnoj utakmici Divlje lige, dio godišnjeg proveli u Dubrovniku, a sve najbolje poste znaju zahvaljujući Dubrovkinji Kiti Iveti koja je godina dio njihovog PR tima.
Je li sjelo zlato s Olimpijade, kad su se slegnuli dojmovi i euforija, kakav je osjećaj?
V: Slegli su se lagano dojmovi, ali još uvijek je neka euforija. Lijepo je razmisliti o utrci, stvarno je prekrasan osjećaj. Možda zbog finiša i toga da nismo bili favoriti, ali nas sada ljudi više prepoznaju, svi se žele slikati i super je osjećaj.
M: Nisam mogao ni sanjati kada sam se krenuo baviti sportom da ću imati četiri olimpijske medalje i od toga tri zlata. Još uvijek mi nestvarno zvuči, ali trenirali smo za to i stvarno je predivan osjećaj.
Jeste li pogledali snimku utrke?
V:Pogledao sam puno puta snimku utrke i dobro je pogledati kad je sve dobro završilo!
M: Pogledao sam više puta, uvijek mi je gušt, pogotovo kada slušam engleske komentatore koji su bili uvjereni da ćemo izgubiti. Uživam svaki put u toj utrci.
Nakon što se završi jedno natjecanje, prebacujete li se mentalno odmah na sljedeće ili?
V: U principu da, prebacujemo se dalje. Kada završi odmor, dogovorit ćemo se za nadolazeću sezonu i tada će nam se sve misli prebaciti na sljedeći olimpijski ciklus i sljedeću godinu.
M: Trenutno se mentalno nisam prebacio na drugo natjecanje jer se hoću odmoriti, ali definitivno uvijek pokušavamo gledati unaprijed, a ne unazad i nekako nas je to guralo da budemo bolji.
Kako ste proveli godišnji odmor?
V: Još uvijek traje, prvo je krenulo s nekoliko proslava s prijateljima, a zatim s obitelji na moru, puno kupanja, veselja i baš uživamo.
M: Traje još uvijek, zaslužili smo ove godine malo duži godišnji. Dubrovnik je bio jedna od stanica i baš smo uživali!
Koje sportove vi najviše pratite?
V: Tenis, nogomet, biciklizam i Moto GP.
M: Američki nogomet. To mi je strast, za 10 dana počinje nova sezona i ove godine ću ići na utakmicu ponovno u Green Bay gledati Packerse.
Po čemu ste klasični sportaši?
V: Po tome što volimo sport, što se puno žrtvujemo za sport i što puno dajemo u sport.
M: Po tome što nam je sport život i živimo to svaki dan.
A po čemu neuobičajeni?
V: Po tome što smo već 20 godina motivirani, volimo to i radimo vrhunske rezultate.
M: Možda po tome što nemamo nijedan slobodan dan u tjednu. Treniramo svaki dan 2-3 puta dnevno, osim četvrtka i nedjelje kada imamo samo jedan trening. Slobodni dani su nam Božić, Uskrs i Nova godina, a malo dužu pauzu uzmemo kada završi veslačka sezona pa nam trener da tri tjedna slobodno. Ove godine smo ipak zaslužili malo duži odmor.
U čemu ste nedisciplinirani?
V: Ja bih za sebe rekao najviše u hrani, mislim da bi se mogao puno kvalitetnije hraniti, ali tu nemam preveliku disciplinu.
M: Meni je hrana najveća nedisciplina, sladoled obožavam i ne možete ni zamisliti koliko ih mogu pojesti. Čak se dobro i kontroliram.
Najbolji dio Divlje lige na kojoj ste nedavno zaigrali?
V: Definitivno euforija, navijanje i atmosfera!
M: Finale je bilo fantastično, sjajna atmosfera! Ali moram priznati da mi je najbolje bilo zaigrati revijalnu utakmicu, zanimljivo i baš sam uživao u cijelom doživljaju.
Što ne propuštate napraviti kad ste u Dubrovniku?
V: Uvijek odemo do starog grada prošetati i trčati oko Babinog kuka.
M: Uživati u Dubrovniku, ne nužno u starom gradu jer nisam ljubitelj gužve.
Koliko vam znači naša Kiti Iveta?
V: Već je vrijeme da je promijenimo (smijeh). Puno nam znači i velika nam je podrška, ne bismo mogli bez nje biti u miru. Odrađuje puno toga za nas što se tiče, medija, sponzora, društvenih mreža i mi onda možemo biti fokusirani na trening i natjecanja.
M: Zajedno smo u timu već 10 godina i Kiti nam puno znači, kada nam bilo što treba uvijek nju zovemo. Teško bi mogli sve ovo postići bez nje jer preuzme sve obaveze, a mi se možemo posvetiti veslanju.
Jeste li se okupali na njenim Dančama?
V: Nažalost nismo, meni su djeca još mala i treba im plićak. Ali to nam duguje i veselimo se!
M: Kratko smo bili u Dubrovniku pa zbog obaveza ovaj put nismo stigli, ali to moramo jer nam puno priča o Dančama i sigurno ćemo doći.
Kakvi ste kao roditelji?
V: Uloga oca je zasigurno najvažnija uloga u mom životu! Volim se igrati s djecom, volim biti s njima, veseli me to, opušta me, ali i motivira. Taj osjećaj kada mi supruga pošalje fotografije kako me gledaju na televiziji dok veslam je neprocjenjiv.
Je li se vaš najstariji brat Matija bavio veslanjem?
M: Naš najstariji brat Matija je prvi počeo veslati 1999. godine., vidio je na televiziji i poželio probati. Točnije, on je na televiziji vidio kajak i zamolio mamu da ga odvede u klub, ali na svu sreću mama je pogriješila i odvela ga u veslački klub. Tu se pokazalo da ništa u životu nije slučajno. Uskoro nakon njega sam krenuo i ja, a Valent se pridružio 2000. godine.
Kome je pala na pamet ideja da u trenutku dok su Marija Miholjek i Saša Kopljar odjavljivali Dnevnik na Novoj TV, uletite u kadar i snimite selfie?
V: Martinu! I super je ispalo!
M: Dogovorili smo se prije da ćemo pričekati kada završe da se slikamo zajedno i rekli su nam da se moramo pomaknuti iz kadra dok rade odjavu i meni je palo na pamet da upadnemo, bilo mi je to smiješno i na kraju je super ispalo.
Anegdota s natjecanja koju često prepričavate?
V: Na putu za Olimpijske igre u Rio de Janeiro zagubio sam putovnicu u avionu do Züricha. Tijekom presjedanja u Zürichu shvatio sam da je nemam, valjda sam je ostavio u avionu pa sam propustio let za Rio i odvojio se od ostatka ekipe. Moram priznati da mi nije bilo lako u tim trenucima, ali morao sam se pribrati da ne stvaram dodatnu nervozu. S bratom i trenerom dogovorio sam se da oni slože čamac i pripreme sve za treninge, a ja sam put za Rio nastavio sutradan kada su mi donijeli putovnicu.
M: Ali evo sada jedna aktualna, vozač koji nas je vozio na polufinale iz Olimpijskog sela na regatnu stazu je pogriješio smjer. Trener je to shvatio u jednom trenutku, pa je bila panika hoćemo li stići uopće na vrijeme jer ima puno vožnje, a veliki je grad. Trener je preuzeo navigaciju pa smo ipak uspjeli stići.
Jelo koje nikad nećete odbiti?
V: Sushi.
M: Sladoled.
Vanilija ili čokolada?
V: Vanilija.
M: Vanilija.
Što slušate kad ste dobre volje?
V: Našu domaću glazbu!
M: Imam širok raspon, slušam svašta i nije da mi je neka muzika za dobru volju, nego što mi u tom danu padne na pamet.
