Naš gost u ovotjednoj rubrici Od A do Ž je Vedran Kosović. Pročitajte sve što možda niste znali o predsjedniku Društva prijatelja dubrovačke starine.
DPDS je dobitnik prestižne nagrade šampiona baštine, jesu li se slegnuli dojmovi? Kako se sad osjećate?
Dojmovi su se slegnuli. Osjećaj je divan, ali nema spavanja na lovorikama. Idemo dalje, novi projekti, izazovi i radosti čekaju.
Najdraža čestitka?
Teško je izdvojiti. Ono što je za naglasiti je da je za sve čestitke zaslužno Društvo sa svojim članstvom, od doba osnivača do današnjih dana. Mene je posebno obradovao komentar jednog visoko pozicioniranog člana Europe Nostre koji je komentirao da sam u Bukureštu, uz laureatkinju zemlje domaćina, bio najveseliji čovjek na pozornici. Rado se toga sjetim.
Koji je vaš fokus u drugom mandatu?
Fokus je uvijek na kontinuiranom radu na obnovi i prezentaciji baštine i upravo je to velika snaga Društva. Od Ponte Oštro do Orebića, svaki projekt je jedinstven i svaki projekt priča svoje priče.
Lete li vam godine?
Lete, lete ko lude i čini mi se da sve brže i brže lete. Ponekad se pitam kad će prikočiti malo.
Djeluje li na vas pomicanje sata?
Djeluje svakako. Dosta nasilan i neprirodan događaj kojega bi bilo lijepo izbjeći. Trudim se prebaciti se što prije na novo vrijeme i ne misliti o tome.
Što ste željeli biti kao dijete?
Uvijek sam govorio da ću graditi mostove. Sjećam se jednog lijepog grednog mosta koji sam kao dijete napravio od matuna ispred kuće, a jedva sam podizao matune.
Koje svoje osobine prepoznajte u svojoj djeci?
Starija, Lucija, je naslijedila moju ljubav prema matematici i uvijek traži logičnost i posloženost u svemu. Šimun je prvašić i često me zatekne s nekim pitanjima iz kojih vidim da razmišlja o istim stvarima kao i ja kad sam bio njegovih godina. Ekstrovert je kao i ja.
Da ponovno upisujete fakultet, biste li odabrali isto?
Bez razmišljanja.
Kako se osjećate na moru?
More je sve, uvijek ga poštujem.
Osim jedrenja, koji sport još volite?
Zahvaljujući Du Motionu i njihovoj zaraznoj energiji počeo sam trčkarati. Izaziva jako lijepe osjećaje i djeluje dobro na tijelo i duh. Povremeno volim nabijati loptu između malih barica. SUP me osvojio, poći na Pelješcu u butigu po kruh sa SUPom – neprocjenjivo. Svladao sam i osnove windsurfa, skroz druga filozofija nego jedrenje. Definitivno nešto čemu bih želio više vremena posvetiti u budućnosti i imati što više sati na moru. Skijanje mi je bilo veliko iznenađenje, proskijao sam prije desetak godina. Nisam nikad mislio da će me toliko fascinirati. Kad sam došao do nivoa da se mogu svugdje spustit bez umaranja, to je bilo to. Ljubav velika.
U kojim situacijama se osjećate kao potpuni outsider?
Nisam niti malo muzikalan, a volim pjesmu i sve što pjevanje nosi. Ponekad samo otvaram usta da ne pokvarim atmosferu.
Koja je vaša najveća mana?
Teško za reći, imam ih kao i svi ljudi. Ne treba bježati od njih nego ih pokušati umanjiti i kontrolirati. Često kasnim. Ne volim nigdje doći prerano, a ako se omakne kašnjenje, netko to može protumačiti kao nepoštovanje. Jednostavno imam osjećaj da umjesto čekanja mogu toliko toga još napraviti.
A vrlina?
Nezahvalno je isticati svoje vrline, to prepuštam drugima iako ne volim kad me netko previše hvali. Podrška i lijepa riječ uvijek dobro dođe kao poticaj, ali ne treba pretjerivati. Volim što sam staložen, to je osobina za koju smatram da mi donosi puno dobroga, pogotovo u ovom brzom načinu života.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Dva moja najveća životna uspjeha su već gore spomenuta. Jedan je divna petašica koja otkriva svijet otvorenim srcem, a drugi je radoznali razigrani prvašić. Nema veće radosti i odgovornosti nego ta dva bića pripremati za život u ovom, nimalo jednostavnom svijetu. Naravno da u tome nisam sam, kad podvučemo crtu vidljivo je da netko drugi radi na tome vremenski više nego ja – moja divna žena, najveća mi životna sreća i radost.
Veliko ili malo društvo?
U principu mi je svejedno, volim ljude i volim se družiti. Svugdje se ugodno osjećam i brzo ostvarujem komunikaciju. U zadnje vrijeme primjećujem da ljude dijelim na dvije kategorije, one koji mi uzimaju energiju i one koji me pune energijom. Za druženje s ovima drugima se uvijek isplati naći vremena.
Imate li i koliko prijatelja od starina?
Ako mislite na Društvo, jedna od njegovih najljepših karakteristika mi je povezivanje ljudi različitih generacija, struka i pogleda na život, a koji imaju zajedničku ljubav – ljubav prema baštini. Mogu reći da sam radom u Društvu stekao prijatelje koji me oplemenjuju.
Na što vam nikad nije žao potrošiti novac?
Novac mi nije žao potrošiti na nešto što ću puno koristiti i u čemu ću uživati. To je onaj racionalni dio u meni. Postoji i onaj drugi dio, emocionalni, koji me može odvesti u trošak kad me nešto dirne. Ovisi naravno o trenutku.
Kojoj se pjesmi razveselite kad je čujete na radiju?
Ovisi o raspoloženju. Ne znam zašto, ali grupa Viva od mene izvuče sve decibele, pogotovo u automobilu. Đani Stipaničev me uvijek pogodi, pogotovo sa interpretacijama Bodulske balade, Kartoline ili Bokeljske noći.
Facebook ili instagram?
Instagram nemam, Facebook koristim iako nisam previše aktivan. Drago mi je da mogu ostati u kontaktu sa starim prijateljima i poznanicima.
Kad slučajno zaboravite ponijeti mobitel, kako se osjećate?
Fenomenalno, nema boljeg osjećaja. Previše smo postali robovi mobitela. Treba se truditi pronaći vrijeme za sebe pa makar čupati travu u đardinu. Dobro dođe za punjenje baterija.
Posljednje što napravite u danu?
Napijem se vode.
