Marka Vukića obožavali smo gledati i slušati u glazbenom showu The Voice. Što se nakon showa događa u životu ovog magistra geodezije i geoinformatike, otkrijte u našoj rubirici Od a do ž.
Koje su vam prve asocijacije na Puntiželu?
Kraj osnovne škole, prve simpatije, sakrivanja s prvim cigaretama u mraku. U jednom momentu moja ekipa i ja na prve taktove ‘Highway to hell’ trčimo prema Puntiželi jer počinje svirati tadašnji idol svih mladih koji su slušali rock – Zoran Mišić. To su moje prve asocijacije na Puntiželu.
Kako je bilo stati na scenu u Župi dubrovačkoj?
Moram priznati da sam danima prije znao biti nervozan kad bi počeo razmišljati o tom nastupu. Ali čim smo krenuli svirati, publika nas je ‘uzela pod svoje’ i nije bilo ni trunke nervoze, čista uživancija. Ovim putem želim još jednom zahvaliti publici, koja je na Puntiželi uvijek prava, znalačka i ‘načitana’, znaju prepoznati dobre stvari i dobru energiju. Hvala Puntižela!
Ljeto je za vas…
Jedan dugi dan koji traje nekoliko mjeseci do iza berbe grožđa. Ljeti se najviše radi, ali pokušavam ne upasti u zamku u koju su nažalost upali mnogi domaći ljudi trčeći za novcem – zaboravljaju uživati u činjenici da su ljudi s Mediterana, s morem ispod nosa, vinom, hranom, ljudima i krajolikom kakve nećete naći baš svugdje na svijetu. Pokušavam uživati u tim blagodatima kad god mogu.
Kako se refavate nakon svirki?
Ljeti ne postoji ništa ljepše nego se baciti u more drito nakon svirke. Zimi se više priča o tome kakva je bila svirka, što je trebalo bolje napraviti, na čemu se treba poraditi. Ljeti je drukčije.
Oduševili ste nas na Voiceu, tko je za vas “the voice”?
Pa Voice je bio super iskustvo, iskreno kad me susretnu ljudi koje od emitiranja showa nisam susreo znaju mi čestitati, a ja mahinalno pitam – na čemu? Onda spomenu Voice, a meni je osjećaj kao da je prošlo već par godina otad, puno toga se izdogađalo. Martin je ‘the Voice’, pa pobijedio je čovjek. Dobro, u dvoboju sam ga pobijedio, pa sam možda i ja malo haha. Martin je zreo, ima plan i jedva čekam šta sprema u godinama pred nama. Pozdrav za kumića!
Tko je na vas ostavio najveći dojam u tom showu?
Puno je tu bilo ljudi koji kvalitetno odrađuju svoj posao prvo iza kamera, ljudi koje nitko ne zna i bez kojih ništa od ovoga što se događa na ekranima ne bi bilo moguće. Nevjerojatno je koliko neki ljudi mogu držati fokus, raditi i biti prisutni stalno, u jednom momentu sam pomislio – idu li uopće doma spavati? Što se tiče ljudi iz showa, bilo bi nepravedno da izdvojim ikoga jer smo se stvarno tri mjeseca odlično zabavljali i družili.
Savjet kojeg ćete pamtiti?
‘Ništa i nitko te ne smije zakočiti da dođeš do cilja ako imaš jasnu viziju i svjestan si svojih kvaliteta, ali i mana.’
S kime biste voljeli zapjevati u duetu?
S Duom Lipom. Od muških sa Paolom Nutinijem. Od domaćih Mišo Kovač, dok je još u stanju
Koji žanr glazbe vam je najbliži?
Rock.
Kako se osjećate dok pjevate u klapi?
Klapa je posebna ljubav koju ne možete objasniti nekome tko nije čuo dobru klapu uživo u prostoriji s dobrom akustikom. Ljude jednostavno oduševi kad prvi put čuju to sazvučje. Uz dobro vino pogotovo.
Što vas sve može inspirirati?
lnspiracija ima raznoraznih. Ali inspiracija je uvijek nešto što me ‘pomakne’ i na mene ostavi dojam, nebitno je li to osoba, događaj ili doživljaj nečega, ili možda dolazak do nekog bitnog životnog zaključka.
Svirate nekoliko instrumenata. Da se morate odlučiti za samo jedan, koji bi to bio?
Da se baš moram odlučiti za jedan do kraja života, rekao bih, mikrofon.
Što prevladava na vašoj play listi?
Da su moje Spotify plejliste nekakvo jelo, to ne bi pojeo pas s maslom. Ima tu od Stinga preko hrvatskih underground bendova do doom metala. Ne bih vam preporučio svoje plejliste.
Na koji koncert ili festival planirate otići ovo ljeto?
Planiram otići na sve festivale na kojima sviram. Nažalost, kad si muzičar onda ne možeš pratiti nogomet ili ići na višednevne muzičke festivale i slušati koncerte velikih umjetnika. To je tako.
Mislite li da ćete ikad raditi u struci?
Po struci sam inače magistar geodezije i geoinformatike, a polako postajem i vinar, imamo veliki obiteljski vinograd. U geodetskoj struci radio sam do prije 4 godine, otad ne radim, ali ako osjetim potrebu, uvijek mogu od ujutro do podne naći posao u struci jer magistara inženjera uvijek fali.
Glazba i geodezija osim prvog početnog slova nemaju ništa slično ili se varamo?
Naravno da se varate. I geodezija i glazba imaju instrumente. I izvođače radova. I zadovoljne klijente, naravno.
Gdje vas možemo sresti kad ne svirate?
Pa ustvari me lako naći. Ili sam na probama, ili u vinariji, ili se kupam i pijem kavu u Gusara u Mlinima. Ne bježim ni od koga, lako me pronaći.
Jeste li jutarnji tip ili noćna ptica?
Drugo. Mislim da sam 90% sve muzike u životu poslušao u kasnim noćnim satima.
Imate li dugoročne ciljeve ili živite od danas do sutra?
Kakvo je ovo pitanje? U godinama sam ja već, naravno da imam dugoročne ciljeve, u svim područjima svojih interesa. Radim puno, ne očekujem previše i mislim da je to jedini način za bilo što napraviti. Prilike u svemu i svakome dođu, treba ih dočekati spreman.
Što je za vas uspjeh?
Uspjeh je dočekati prilike spreman i djelovati. Utječeš na sve na što možeš i puštaš stvari na koje ne možeš. Djelovanje je jedino što nam preostaje. A djelovati je uspjeh. Uspjeh nije nužno samo dostizanje zacrtanih ciljeva. Bar ja mislim tako!
