Odrasla je uz Igre i na Igrama, a ususret njihovom 75. izdanju, Ivana Medo Bogdanović, ravnateljica DLJI gošća je naše rubrike Od a do ž.
Je li zagrijavanje počelo ili ste već spremni za jubilarne 75. Dubrovačke ljetne igre?
Ljetne igre, zimski festival… kako završi jedno, planiramo drugo… tako da smo stalno zagrijani.
Kakav je osjećaj da je od tih 75. čak 19 godina u Igrama vaših?
Ajme, nisam tako razmišljala nikad… ne stavljam sebe u taj kontekst. Igre će ako bude pameti još dugo, dugo navegavat.
Ovih dana glavna tema u medijima je slučaj Matanić koji je zgrozio javnost, je li to izoliran slučaj ili mislite da ih u umjetničkom svijetu ima i još, samo se o tome i dalje šuti?
I u umjetničkom i u svakom drugom svijetu. Što se više o tome bude govorilo, stvari će se neminovno mijenjati na bolje. Mora se promijeniti cijela klima i odnos prema žrtvama ako mislimo ići naprijed.
Kako reagirate na nepravdu?
Smireno i pragmatično. Čuvam svoje zdravlje i biram svoje bitke jer znam što su mi prioriteti.
Biste li za sebe rekli da ste radoholičarka?
Nikako, samo su me odgojili da moram biti odgovorna pa ponekad radim više nego što bih željela.
Godinama ste u Igrama, jeste li njihovom ritmu prilagodili i svoj privatni?
Jesam, ali većina mojih bližnjih isto se bavi poslovima gdje se ljeti traži maksimalni angažman pa nam je to postalo prirodno.
Možete li uživati na izvedbama, a da jednim okom ne držite stvari pod kontrolom?
Teško, bez obzira na jake snage Igara koje na sve paze, teško se opustiti.
Što vas uvijek izbaci iz takta?
Kad mi netko podcjenjuje inteligenciju.
Jeste li ranoranilac ili noćna ptica?
Prije djece sam naravno bila više noćna ptica jer sam dosta izlazila, a kad sam dobila djecu više te nitko ne pita što ti odgovara… spavaš kad možeš. A moja djeca bude se između 5 i 6 ujutro.
Po čemu ste tipična „mala iz Grada“?
Pa tome što sam odrastala uz Igre i na Igrama.
U čemu ste neumjereni?
Čudim se samoj sebi kako živim u nekom balansu, valjda to dođe s godinama.
Koje svoje karakterne crte vidite u svojim curicama?
Moj mi tata često napomene da je u svojim dvadesetima dobio išijas zbog moje kočutosti. Evo i mene bole leđa zbog mlađe curice. Starija je pošla na oca; on je navodno bio dobar.
Jeste li kao roditelj popustljivi?
Imam jasno postavljene granice, ali poprilično su rastegnute u odnosu na to kakve su bile kad sam ja odrastala. Vremena su se promijenila pa tako i odgoj.
Trenirate li još uvijek?
Nažalost, trenutno ne, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti.
Kupujete li online ili vam je još uvijek draže otići u trgovinu?
Bilo bi mi draže otići u trgovinu, ali nemam gdje pa sam primorana kupovati online. Ali zato puno manje trošim, što nije loše. Svima nam manje treba nego što imamo.
U kojem vas odjevnom predmetu nikad nećemo vidjeti?
U mnogim trendovskim, kao ni u vrtoglavim štiklama.
Možete li se zamisliti s ispeglanom kosom?
Ispeglam se jednom godišnje kad želim da me nitko ne prepozna. Ne sviđa se ni meni, ni mojima najbližima kako mi stoji pa zaista rijetko peglam kosu.
Kakvi ste u kuhinji?
Operativna. Defintivno mi kuhinja nije ljubav, ali volim jesti i volim jesti kvalitetno pa se trudim.
Koji je za vas jezik ljubavi?
Tolerancija.
Na čemu ste zahvalni?
Na zdravlju sebe i svih svojih, i na miru.
Što je za vas sloboda?
Što ne ovisim o ni o kome, ni materijalno ni na neki drugi način. I što imam pravo izbora u svakom smislu.
Čitate li i gledate svoje intervjuee?
Samo ako objavljujete neku novu sliku, onda me zanima kako sam ispala.
Hoćete li ovaj?
Sigurna sam da ću dobiti od mnogih link s komentarom pa neću moći izbjeći.
