Danijelu Crljen, spisateljicu i direktoricu ACI marine u Slanom, zamolili smo da dovrši započete rečenice i na takav, pomalo drukčiji način, nam otkrije još ponešto o sebi.
Nakon prvog izdanja prvijenca “Strah od kupine” nisam očekivala…
…drugo izdanje, a dogodilo se i treće.
Susret s Julijanom Matanović je meni…
…čisti blagoslov. Julijanina podrška ženama koje pišu prerasta književne okvire i pomalo postaje društveni pokret. Do sada smo izdale dvije zbirke priča, Burzu rada o ženskim izumrlim ili zanemarenim ženskim zanimanjima i Spisateljice biraju o književnim likovima, za koju vjerujem da će imati i udžbeničku primjenu.
Prva rečenica romana je za mene …
…ključna. Misao jasna koliko i intrigantna. Ne krećem s pričom dok nemam dobar početak, a jednom kad ga u glavi „zakucam“, više ne mijenjam.
Pitanje koje si najčešće postavim glasi:
„Što toleriram?“ Moja generacija je ona na presjeku – nismo baš pognuti pred autoritetom kao što su bili naši roditelji, ali nismo ni samosvjesni kao današnja djeca. Trebalo je neko vrijeme i trebale su neke lekcije da se počnem svakodnevno pitati što i koga toleriram. I što i koga ne cijenim dovoljno. Danas prihvaćam samo druženja i projekte koji me vesele i u kojima vlada dobra energija, ne pristajem na manje.
Spisatelji su ranjene duše…
… u misiji spašavanja duša ranjenih.
Izbacivanje Julijane Matanović iz HAZU je …
…još jedna potvrda da ipak znam u kakvom društvu živimo.
Za knjigu Spisateljice biraju izabrala sam Idiota i Kneza Miškina jer …
…me smetaju površnost i fige u džepu.
Danas, više nego ikada prije, dobri Miškin zaslužuje da ga se spominje jer danas, više nego ikada prije, mi smo zaslužili da nas se opominje. Posežem sada za njim gotovo religiozno, ne bi li pričanjem o njemu probudila tračak nade u neuništivost dobra. Naivno je to od mene, znam, i ovo što radim činim iz vrlo sebičnih razloga. Testirajući dlanom temperaturu vode ovog društva u kojega puštam djecu da slobodno plivaju, strepeći hoće li se u njemu smrznuti ili opeći, uviđam da jedino što ovom svijetu treba je – više idiota.
Ženska podrška ženama je bitnija od …
…podrški druge vrste upravo zato što je rijetka. Iako su nam je deklarativno puna usta…
Misao koja me “vadi” kad stignu loši dani je …
…I tko zna zašto je ovo dobro.
Književnost mijenja svijet na način …
… koji je suptilniji od ostalih. Ona upakira lekciju koju podsvjesno savladate bez da ste svjesno učili. Književnost neće spasiti svijet, ali svijet bez književnosti nije vrijedan spašavanja.
Dok trčim moje misli su …
… u sfumatu. Trčim uz glazbu i uspijem tada vanjski svijet, a time i sve što se u njemu događa, staviti na „stišano“.
Izdanje svog drugog romana „Deset tisuća koraka“ očekujem s više treme i odgovornosti nego prvi …
…jer je pisanje poput skakanja u vis. Nije nužno, ali prirodno je željeti barem malo podignuti ljestvicu svakim idućim skokom. „Deset tisuća koraka“ je u mnogočemu drugačiji od „Straha od kupine“. Bilo bi najlakše vratiti se provjerenom receptu, ali u čemu je čar držati sebe u zoni komfora?
Dva života Danijele Crljen mogla bi se odnositi na …
… onaj prije i poslije djece. Tu se dogodila nova dimenzija. Sve ostalo – posao, pisanje, podučavanje… samo su stepenice u nadogradnji istog. Majčinstvo te prodrma iz temelja i presloži ti prioritete.
Najdraže mi je kad od svojih čitatelja čujem…
… da su ih moji tekstovi ponukali da čitaju i dalje. Osobito hrvatske autore.
Rad sa studentima na RIT-u (Rochester Institute of Technology) mi je važan jer…
… im mogu prenijeti dio iskustva kojega nema u knjigama i jer ja učim od njih koliko i oni od mene. Oni mogu čuda, ove nove generacije. Samo trebamo biti pametni i mijenjati postavke obrazovnih sustava i tržišta rada, umjesto da ih tjeramo da se ukalupe u postojeće trule i zastarjele obrasce.
