Andro Vidak, čovjek koji je iz drače i šikare stvorio Orsulu, jednu od najljepših glazbenih pozornica u Hrvatskoj. Odnedavno, pred sezonu, fizikali na Orsuli po cijele dane, noću se bavi administracijom. Pa, iako mu je Orsula kompletan nemir, svi koji ga poznaju, dobro znaju – on bez Orsule ne može, ša štogod govorio. A, bome, pitanje je i koliko bi Orsule uopće i danas bilo, da njega nema.
Dočekuješ li s nešto manje stresa i neizvjesnosti 2. “povratničko” Ljeto na Orsuli?
Program je odličan! Je li bilo komplicirano sastaviti ga i jesu li i ove godine bile presudne dobre “veze” otprije?
-Kad sastavljam program, kao dijete sam u butizi slatkiša, s tim da pri tome, u današnje vrijeme, imam osjećaj sličan onome kad u Studenca trpam preskupe artikle u kolica. Jako sam izložen i moram raditi dobro. Glave su prihvatile činjenicu da sam iskusni veteran u ovome poslu i da sam radom i trudom zaslužio svoju poziciju. Nitko mi ne pravi probleme, dapače, suradnja je jako korektna, pa je onda i program dobar.
Usput, kad sam već kod dobre suradnje, “pritisnuo” sam još jesenas da nam naprave na Vidikovcu stanicu za Libertasovu desetku i ostale prigradske istočne linije kako bi ljudi normalno mogli doći na Orsulu u šetnju ili na koncert. To je krucijalno za naš opstanak, a posebno sada, nakon što su najavili novi posebni prometni režim oko Grada. Orsula je jako nedostupna. Nadaleko poznato narančasto duguljasto vozilo koje svako pola sata, staje na Vidikovac spasonosno je rješenje za mnoge naše probleme, a što je najbolje, to rješenje ništa ne košta. Obećana mi je stanica, čekam je kao što ozeb’o čeka sunce… Koristim ovu priliku da se zahvalim odgovornima što ćemo je, nadam se, nacrtat prije sezone.
Što je za tebe dobra glazba i po kojem ključu biraš izvođače?
-Dobra glazba je za mene isključivo ona koja je stvorena zbog glazbe, a ne zbog novaca. Neki je glazbenik radeći dobru glazbu uspio i dobro zarađivati, jer se ušuljao u srdašca većeg broja ljudi nego što je to uspjelo onome nekome drugom, također dobrom glazbeniku. Taj drugi mi je srcu draži od prvog, jer i ja osobno pripadam toj nesretničkoj skupini, ali gledam u zadnje vrijeme kao organizator programa birati ove prve, jer mi se ne svira kamenju, nego mi se pak svira zgusnutim tijelima zadovoljne publike. I to ne slučajne publike, nego one koja točno zna po što je došla. To je onda vrhunac. Eto, tako biram.
Je li za tebe Orsula mir ili nemir?
-Orsula je za mene potpuni nemir koji iz mene išćućava svaki atom snage i ne da mi ni spavat. Ujutro sam teški fizikalac, prašinar, u ova doba godine i popodne također, a noću sam do sitnih sati administrator. Asketizam je to koji u mom slučaju rezultira samodovoljnim duhovnim ispunjenjem. Zahvalan sam što sam u mogućnosti, tu i tamo usrećivati drage ljude. Ne znam čemu bi mi crna limuzina mogla poslužiti, kad meni svaki dan jako treba kamionet.
Imaš li ekipu s kojom ćeš odradit “sezonu” i koliko je zahtjevno iznijet na leđima cijeli taj projekt?
-Ekipa je većinom iz omladinskog pogona, uz par starih prijatelja od povjerenja koji istinski pomažu bez računice. Izbit ću se “iz crevaja”, ali ćemo odradit. U najužem timu imam lojalnu vlastitu djecu, a to vrijedi k’o cijela brigada!
Koliko je grad kojemu plaćaš koncesiju uključen u održavanje prostora Orsule?
-Grad nije uključen u nikakve procese održavanja, sve obveze su ugovorom o zakupu prešle na mene, kao i sva odgovornost. To je u redu i otkad smo okončali pitanje natječaja za prostor, zna se točno što su čiji zadaci i sve funkcionira kako treba.
Koje komentare najčešće čuješ od ljudi koje dođu na Orsulu po prvi put?
-Ljudi su oduševljeni… bez iznimke.
Što te motivira da ideš dalje, da budeš uporan, da ne odustaneš… od Orsule, od glazbe, od sugrađana koji su se pronašli u tvom festivalu?
-Najviše me motivira to što moj rad podržava i odobrava jako veliki broj sjajnih i ostvarenih ljudi. Obožavam te ljude vidjet na Orsuli… Treperim od sreće kad vidim da im je dobro i da se vraćaju.
Potpora obitelji… može li se bez toga?
-Ne može se bez ljubavi bližnjih, a bez svega drugoga se može!
Što ti je s projektom Acoustic City, kojim si ove zime najavljivao umjetnost na ulicama Grada?
-Acoustic city je novi paralelni projekt naše pozornice koji će se dugoročno razvijati i služiti kao inkubator za proizvodnju programa iz vlastitog pogona. Cijelu proteklu zimu smo radili na programiranju i internacionalnoj promociji platforme koja sada privlači i okuplja zanimljive umjetnike iz cijelog svijeta! Imamo odličan odaziv, prezadovoljni smo. Brojni talentirani plesači, mađioničari, akrobate, muzičari itd. pridružuju se našoj platformi: www.acousticcity.org/artists> <http://www.acousticcity.org/artists> očekujući od nas da im pružimo priliku da donesu svoju umjetnost na ulice i pozornice našega Grada.
Administrativno nam u ovom trenutku nije lako raditi još i na ulicama, jer se pripremamo za sezonu i imamo previše posla, pa ćemo neke od izvođača s naše liste ugostiti na Orsuli kao dio “sunset shows” programa s kojim krećemo 6.6. kada otvaramo Ljeto na Orsuli 2025. S jeseni ćemo se spustiti u Grad…
Što kažeš na izbor Marka Bošnjaka za hrvatskog predstavnika Eurosonga?
-Sve Marko do Marka.
Bi li se usudio organizirati koncert za pola milijuna ljudi?
-Pjevač koji je toliko dobar da može privući toliku svjetinu košta 10 milijuna, a ja sam samo mali provincijski Sizif koji prenapregnuto barata i sa desetcima tisuća!
Pratiš li kampanju i što kažeš o našim političarima na TikToku?
-Politike se klonim a i TikToka.
Jesi li kompliciran kao suradnik?
-Jesam, kompliciran sam kao suradnik. Nikad nisam bio timski igrač, nego sam od rane mladosti stjecajem okolnosti uvijek u solo prodorima. Dosta driblam i ne dodajem lako loptu jer mi se suigrači slabo otkrivaju i stalno imaju nekakav “flaster” na sebi. Kad budem samo stari nervozni trener, koji maše rukama i viče sa out linije, bit će im lakše…
