Ona je uvijek nasmijana i u pokretu. PR stručnjakinja i event managerica Anđela Matić niti nakon brojnih godina provedenih u struci, ne gubi strast za poslom koji radi. Štoviše, čini se da i dalje uživa kao i na početku. A može li se i kad i njoj dogoditi da je van mreže, na što joj nikad nije žao potrošiti koji euro više te tko bi je glumio da se snima film o njoj, pročitajte u nastavku.
Vaše društvene mreže obiluju prije svega finom papicom. Dogodi li se i vama da posegnete za fastfoodom?
Naravno da posegnem, ne bih čak rekla da se dogodi, ciljano to pojedem iako moram priznati da većinu tih stvari opet napravim doma. S druge strane, legendarni su izlasci koji završe odlaskom na hamburger debelo iza ponoći – od prvih izlazaka do dan današnjega. Moram napomenuti kako su hamburgeri evoluirali u kvaliteti, moja Ivana će se prepoznati u ovome.
Meso ili riba?
Stvarno sam svejed, ali uvijek i zauvijek riba.
Kad na večeru pozivate drage ljude, na jelovniku mora biti…
Prije svega sve skuhano doma, što bi rekli „from scratch“, a vrlo često ispečem i kruh za takva druženja. Volim se potruditi za prijatelje i obitelj.
Leži li vam više spravljanje slanih ili slatkih jela?
Definitivno slanih. Uvijek sam se prije ljutila kad bi mama davala freestyle savjete tipa – kuhaš dok se ne skuha, provaš pa vidiš i sve te odokativne metode koje su zapravo u ruci onoga koji kuha, a sad sam ista takva. Slana jela su manje zahtjevna i kad kuham razne stvari lako zamijenim neke sastojke s onim s čim trenutno raspolažem. Ozbiljnija slatka jela (osim palačinaka) zahtijevaju disciplinu i točnost, a to nije moj pojam kuhanja budući da kuhanje doživljavam kao antistres terapiju i kreativan proces.
Je li vam mobitel uvijek pri ruci?
Nažalost uglavnom jest, iako smo svi skupa puno i previše na mobitelima i trebali bismo ozbiljno razmisliti kako da se vratimo druženju i vremenu za sebe koje ne uključuje ekran i društvene mreže.
U kojim situacijama ste nedostupni?
Zimi u wellnessu, ljeti u Luci Šipanskoj i zato jedva čekam ljeto.
Kako je dijeliti posao s obitelji, konkretnije sestrom?
Fenomenalno, razumijemo se samo pogledom, imamo iste „tvorničke“ postavke vezano za kvalitetu, kvantitetu, dugo radimo skupa i veseli nas kreiranje i realizacija novih događanja. Mi u stvari uopće nemamo osjećaj da radimo i vrlo sam zahvalna svaki dan da su nam se tako posložile zvijezde. Odlazak na posao je radost, a ne muka, atmosfera u uredu je uvijek odlična jer sve prokomentiramo argumentirano i zapravo konflikti uopće ne postoje. Obje smo podjednako disciplinirane u poslu i svakoj je njena savjest šef. Generalno smo vrlo slične, završile smo i isti fakultet, što isto dosta pomaže u poslu i nekako smo potpun paket.
Jeste li se oduvijek dobro slagale?
Generalno bih rekla da jesmo, možda je jedino pubertet bio malo izazovnija, ali prolazna faza kad smo se pravile da se ne poznamo preko Straduna haha.
Postoji li nešto što biste joj prešutjeli?
Mislim da ne. Osim nekih informacija i tračeva koje bi je mogle bespotrebno uzrujati, a ništa joj ne bi značile u životu. Poanta je da čuvate ljude koje volite koliko god više možete pogotovo od bespotrebnog stresa.
Da ste znali što vas sve čeka u pokretanju i gradnji vlastitog posla, biste li se upustili u tu avanturu?
Definitivno bismo se upustile, jer tolika količina slobode da stvari odradiš na tvoj način, tempom koji tebi odgovara i privatno i poslovno, da radiš s ljudima s kojima ti je ugodno, da svoju kreativnost usmjeriš na kreiranje nečega novoga, to su sve skupa takvi poticaji da smo sretne i presretne da smo imale hrabrosti se upustiti u vlastiti posao.
Ako Vam primarni razlog pokretanja svog posla nije zarada, onda možete jako lijepo, ispunjeno i mirno živjeti što smatram najvećim luksuzom današnjice.
Kad pogledate unazad, jeste li zadovoljni s onim što ste sve postigli i gdje ste sada?
Jesam i općenito sam optimistična, vjerujem da se dobro dobrim vraća što nam se na kraju krajeva i svakodnevno dokaže kroz male stvari. Osobno sam profesionalnim putem i karijerom izrazito zadovoljna i ne bih tu ništa mijenjala. Doduše, uvijek sam okrenuta prema budućnosti i ne ubijam se analizirajući prošlost, učim iz nje, ali ne dopuštam da mi bude teret u daljnjem razvoju.
Lijepe stvari se uvijek događaju kad si iskren, konstantan i predan, i priznanja dođu.
Kakve su vam četrdesete?
Joj te godine! Zapravo uopće ne razmišljam u kontekstu godina. Meni je nekako stalno dobro haha pa kad me ovako pitate kako mi je u četrdesetima, para mi da pričate o nekome drugome. Ali ako moram odgovorit – divno!
Prve asocijacije na Linđo?
27 godina čiste radosti, sreće, ispunjenja i ljubavi. Veliki i vrlo važan dio moga života.
Omiljeni ples?
Folklor – valpovo, linđo i šokačke. Privatno – sve bržeg ritma, nisam tip za neki polagani valcer.
Najljepše putovanje s Linđom?
Ovo pitanje nije fer jer je svako putavanje bilo super, budući da je bit bila ekipa. Moglo se ići i u Mokošicu, samo da smo svi skupa i da uključuje vožnju autobusom. Ali evo neka bude 17-dnevna turneja u Argentinu i Urugvaj.
Godinama ste vjerni istoj frizuri, duga crna kosa i šiške. Jeste li ikad razmišljali o promjeni imagea?
Par puta sam se ošišala kraće, onako bob frizura i jedva sam čekala da mi naraste kosa. Promjena boje kose nije nikad dolazila u obzir, kafene oči, tamnija put – pa ja bi bila najlošija plavuša u Gradu! Prirodno je najljepše.
Kako održavate liniju?
Pokušavam biti dosta aktivna, malo vježbam doma kad stignem, uvijek biram neku zdraviju opciju hrane, nisam baš ljubitelj kruha, kolača i šećera općenito. Uz sve to, mislim da imam super gene i da su oni najzaslužniji za liniju.
Čega u ormaru imate previše?
Ako pitate mene – ničega, ako pitate mog dragog – svega.
A premalo?
Košulja i odijela, toga nikad dosta za posao. I donjih majica, nekome nestaju bječve, meni stalno fali donjih majica.
Na što vam nikad nije žao potrošiti koji euro više?
Putovanja, hranu i vino – to me smiruje i ispunja, vraća u balans i neizmjerno veseli.
Da se snima film o vama, tko bi vas glumio?
Možda Julia Roberts s energijom iz filma Erin Brokovich, iako mi je nevjerojatno puno ljudi znalo reći da sličim na Demi Moore.
Kakvi ste kad se naljutite?
Eksplozivna. Teško se ljutim, ali kad me se izbaci iz takta bude baš burno.
Opraštate li lako?
Da i ne. Zavisi o čemu se radi. Općenito se ne ljutim na gluposti i nesporazume, uvijek sam za razgovor jer cijenim sve ljude i smatram da se nekad dogode i situacije koje su nekoga povrijedile, a nisu bile namjerne. Ono što Amerikanci kažu honest mistake.
Ali kad netko pretjera, neugodan je bez nekog razloga, prijeti ili se ponaša verbalno nasilno, u stanju sam ga prekrižit za života, kirurški odstraniti iz svog života.
Putovanje o kojem maštate?
Bilo koje s kojeg nemam fiksan datum povratka. Ono, da odem i da se vratim kad želim. I pritom ne mislim na egzotične i skupe destinacije gdje ti treba beskonačan budžet, mislim na neko mjesto, može biti i tu blizu Grada, gdje mi je lijepo i gdje sam slobodna ostati koliko mi se stoji. Bez pritiska ponedjeljka. U toj kombinaciji ako nije Šipan, onda može Italija.
Najljepše sjećanje iz djetinjstva?
Ovo mi je stvarno teško pitanje, evo ne znam – prošlo mi je sad milijun stvari kroz glavu od onih smiješnih – kad bi Ksenija i ja pravile kokice u aluminijskoj teći, pa bi je naslonile na plastičnu napicu koja bi onda izgorila, pa bi okretale napicu i gurale to uza zid da mama ne skonta do sljedeće havarije s tećom – do toga da se sjećam kako bi prigane balančane vonjale niz cijelu ulicu što bi ih baba prigala kad bi se vraćali s kupanja, preko kupanja na Porporeli, lastike u ulici, Malog raspjevanog Dubrovnika, kupanja s Ines na Lokrumu i žvakanja sendviča od pršuta po cijeli dan jer nismo ništa jele i Sonje i Mire (mame) koje po 100. put govore izlazite više iz mora, cijele ste se raskišale …mogla bi sad ovako do u nedogled!
