Načelnik Općine Konavle, kolekcionar, planinar i zaljubljenik u knjige i čitanje, Božo Lasić naš je ovotjedni gost u rubrici Od a do ž.
Riječ koja najbolje opisuje Konavle?
Tradicija!
– A Konavljane?
Pitanje Vam je politički nekorektno, no vjerujem da Vam to nije bila namjera. Zašto nekorektno? Zato što niste spomenuli Konavoke. Poštovana, prihvatite ovo kao malu digresiju kojom sam želio pokazati kakvo je moje mišljenje o političkoj korektnosti, a ono je krajnje negativno. Sad odgovor na pitanje: tradicionalni!
– Protokol je za vas…
Pokazivanje taštine i tlaka.
– Kako komentirate pobjedu Donalda Trumpa na izborima za predsjednika SAD-a?
Nisam nešto posebno aktivno pratio izbore u SAD-u jer znam da na to ne mogu utjecati, a isto tako, bilo čiji izbor na čelnu funkciju u SAD-u neće značajno utjecati na tijek njihove politike. Mislim da će izbor Trumpa za predsjednika osvijestiti mnoge europske države i državnike, uključujući i naše, kako moraju brinuti sami o svojoj sigurnosti. Amerikancima je dozlogrdilo gospodarstvo koje stagnira, godinama je industrija selila tamo gdje je jeftinija radna snaga, isto tako zemlje saveznice ulažu minimalno za svoju sigurnost i svi se oslanjaju na moć Amerike, a to košta porezne obveznike u Americi, sve je više doseljenika koji ugrožavaju radna mjesta Amerikanaca, a i kriminal je u stalnom porastu. Trump je populist kao i mnogi političari koji danas djeluju u svijetu, pa je te i slične činjenice dobro iskoristio. Međutim, populizam je proizvod želje samih birača, na vidiku nema političara kalibra poslijeratnih europskih državnika. Danas vlada narativ „daj odmah veliku plaću, veća socijalna prava, dobar život, gospodarski rast i slično“ i na osnovi toga grade se različite izborne kampanje, a da birači često na kraju budu prevareni. Mislim da trebamo biti svjesni toga da je svaki rast ograničen. Bojim se da su pred nama neizvjesna i teška vremena.
– Kakvi mislite da ćete Vi biti sa 78 godina?
To mi djeluje poprilično daleko, ali u stvarnosti me od tih godina dijeli još vrlo malo vremena (ako ih uopće doživim). Mislim da je to individualno, netko i u tim godinama djeluje izgledom i voljom za rad svježe, a netko umorno, dementno i jednostavno nije sposoban za bilo kakav rad. Bolje bi bilo da ste pitali koje su moje želje. Dakle, da budem priseban starac koji neće nikome smetati i da će me netko nekad pitati za kakav savjet i ništa više – to je dovoljno.
– Hoće li ove godine biti plakata za lokalne izbore?
Naravno, to je folklor od kojega se gnušam.
– Dugo ste na rukovodećim pozicijama, u kojim se situacijama ne biste prihvatili uloge glavnog i odgovornog?
U situacijama u kojima bih morao odlučivati o životu i smrti.
– Kad ste se zadnji put provozali u Libertasovim autobusima?
Nedavno, to je za mene prilično stresno. Kada uđem u autobus, shvatim koliko je sve prolazno jer je tamo za upravljačem vrlo malo ljudi iz moga vremena, dio je u mirovini, a dio nažalost nije među živima. Najviše me boli rušenje secesijske zgrade bivše remize, to je za mene pravi primjer kulturocida.
– Strastveni ste kolekcionar, kako je sve počelo?
Vrlo jednostavno, u ranoj mladosti skupljanjem sličica Životinjsko carstvo, kutija za šibice, Olimpijske igre u Munchenu, a ostalo je sve povijest. Profesor Zdravko Bazdan kaže da je kolekcionarstvo patologija i da u njemu ima nečega demonskoga. Dijelom se slažem, a dijelom ne. Naime, ako nešto skupljate da biste sami u tome uživali isključujući druge i imajući egoistične navade, to nije dobro. Međutim, ako svoju kolekciju prezentirate drugima, te sebe i druge educirate i kasnije prepustite nekome kolekciju s namjerom za opće dobro, to nije patologija. Divim se Mimari koji je svoju velebnu zbirku poklonio hrvatskom narodu. Međutim, mi mu nismo baš pokazali neku veliku zahvalnost pa se i danas vode polemike oko vrijednosti njegove zbirke. Pojedinci se trude da je obezvrijede i da njega prikažu kao najobičnijega kriminalca.
– Najdraži primjerak iz Zbirke Lasić?
Antun Branko Šimić, zbirka pjesama Preobraženja, vrlo rijetko izdanje iz 1920. godine, posvećeno djevojci Tatjani Marinić.
– Volite čitati. Koja tri naslova bi trebao pročitati svatko tko se bavi politikom?
Hmmm, puno je naslova koje bih preporučio te Vas molim da proširim broj s tri na malo više.
Biblija jer nas uči da su moć i vlast prolazne.
Tolkien, Gospodar prstenova zato što je za mene najstrašniji trenutak kada Gandalf kao utjelovljenje morala i mudrosti dolazi u napast kada ugleda prsten da ga iskoristi za svoje ciljeve. Pokvarenost najboljih je najgora, a to treba uputiti svakoga tko se bavi politikom kako je moć, ako je koristimo za osobne interese, zlo.
Zvonko Bušić i memoari Zdravo oko sjećanja uče nas što je ljubav prema domovini i tjera nas da se posramimo ako nekada isprazno koristimo riječ domoljublje.
Winston Churchill i njegovi memoari za koje je dobio Nobelovu nagradu uče što znači biti državnik.
Andrew Mango napisao je Biografiju tvorca moderne Turske, Ataturka, kontroverzne osobe koju svakako treba pročitati.
Ante Ciliga, U zemlji velikih laži uči nas kako je kad shvatiš da je ideologija koju si zastupao i za nju živio utjelovljenje zla.
Milovan Đilas, Vlast i politika pokazuje nam da diktatura i jednopartijski sustavi ne mogu opstati.
Karlo Štajner, 7000 dana u Sibiru kako bismo vidjeli kako bez obzira na sve netko i dalje ostaje dosljedan ideologiji koja ga je izvrgnula najužasnijem zlostavljanju.
Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu (dnevnik 1943. – 1945.) knjiga je istinskog intelektualca i čovjeka od kojega trebamo učiti svi, a naročito današnji novinari.
Pascal Bruckner, Tiranija kajanja – esej o zapadnjačkom mazohizmu, knjiga koju svi trebaju pročitati.
Sandor Marai, Knjiga o travama uči nas o životu bez straha.
Marko Aurelije, Meditacije da naučimo kako i državnik može biti filozof.
– Po čemu uvijek znate kad vas netko laže?
Ma to se vidi, oči govore sve.
– Slažete li i Vi katkad? I u kojim situacijama?
Da, kad mi je užasno teško reći ne.
– Ima li ili nema vila u Konavlima?
Ako ste mislili na vile za stanovanje, ima.
– Jesu li Obođani Konavljani?
Vrlo jednostavno, Obođani su Obođani, svoji na svome.
– Volite planinariti. O čemu razmišljate dok ste u planinama?
O Bogu, tada moja vjera postaje snažnija. Postajem svjestan božje prisutnosti i ljubavi. Shvaćam da nešto ne može nastati iz ničega.
– Kakvi ste u društvu?
To uistinu treba pitati druge, a ne mene.
– Znate li prihvatiti šalu na svoj račun?
Ponekad da, ponekad ne.
– Misao koja Vas uvijek iznova motivira?
Rad za zajednicu je božji blagoslov i čini narodu dobro, unatoč naroda.