Na današnji dan prije godinu dana, 18. ožujka 2020. godine krenuli smo s prikupljanjem samoniklih priča iz Konavala. Svjesni da se sve što je čovjeku potrebno za život nalazi u njegovom okruženju, odlučili smo malo bolje otvorili oči i pokazati naš okoliš koji nas beskrajno podržava. Kazivanja naših najstarijih pokazala su nam kako su ljudi u skladu s prirodom razvijali umijeća i stjecali znanja koja se prenose iz generacije u generaciju, a mi smo ih pokušali prenijeti i na blog. Upravo tako nam je naš okoliš i u ovim neobičnim karantenskim danima dao poticaj da se, iako virtualno, međusobno povežemo i naučimo nešto novo, kazali su iz Muzeja i galerija Konavala.
“Dosad blog sadrži 365 samoniklih priča iz Konavala, od kojih je pedesetak preneseno i u medije. Od 365 tekstova na blogu, 262 su priče iz muzeja koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Konavala. Izvori tih tekstova građa je Muzeja i galerija Konavala, kazivanja naših sumještana i literatura koja je nerijetko bila nedostatna – ipak, upravo je to bio dodatni poticaj da zagrebemo ispod površine i istražimo i ono što je dosad slabo istraženo.
Priče iz prirode broje 103 teksta kojima pokušavamo predstaviti prirodnu baštinu Konavala. Biljkama se pristupalo više etnografski nego botanički, odnosno želja nam je bila da povežemo čovjeka i biljku iz okruženja na bilo koji od načina: ishranom, liječenjem, blagodatima ili vjerovanjima. Biljke su opisivane sukladno njihovom kalendaru, odnosno u vrijeme njihovog pojavljivanja u prirodi, baš kao što su i mnoge druge teme nastajale u vrijeme u kojima su aktualne. Tako smo prvim tekstovima dočekali proljeće, što činimo i sada pišući i čitajući o novom ciklusu budeći neke druge, dosad nepredstavljene biljke.
Isto tako, zahvaljujući blogu, upoznali smo naše čitatelje s likom i djelom Vlaha Bukovca, njegovom obitelji i Kućom Bukovac, ali i s drugim važnim ličnostima Cavtata poput obitelji Račić, Baltazara Bogišića, dr. Bendonija, Rafa Bogišića i mnogih drugih. Upoznali smo Cavtat kroz ljude ili goste koji su u njega dolazili radi arheologije, odmora ili zdravlja.
Obišli smo i Ćirovu stazu te napravili mali vremeplov nekoliko konavoskih sela s kojima nastavljamo. Opisali smo bogatu spomeničku baštinu Konavala, Mitreja u Močićima, potom lokalitete kao što su Sveta Barbara, Sveti Luka u Brotnicama, Jagnjilo i mnogi drugi.
Poljoprivrednim temama, prema uputama kazivača, uputili smo se u doce i prenijeli stara i novostečena znanja o rezidbi smokava, sadnji krtole, povaljivanju voćki, stvaranju maslinika, ali i o blagodati i vrijednosti dubrava. Osim poljoprivrednog kalendara, pratili smo i onaj crkveni istražujući razne običaje povezane s određenim svecima zaštitnicima, ali i konavosku svakodnevicu i ritam konavoske obitelji. Podsjetili smo se na sakupljače konavoske građe poput Pauline Bogdan Bijelić, Nike Balarin, Jelke Miš i Katice Benc Bošković. I konavoski vez koji je u Konavlima preživio stoljeća našao je svoje mjesto u nekoliko tekstova posvećenih umijeću izrade kao i tumačenju motiva.
Za malo kišnijih dana zaokupirali smo misli povijesnim temama i istražili konavosku ulogu u stvaranju Sueskog kanala, o galijotima iz Konavala, Konavoskoj buni, iseljenicima i hajducima. Isto tako, obradili smo usmenoknjiževnu baštinu i zabilježili konavoske kletve, blagoslove i poslovice. Bavili smo se i konavoskim govorima, opisali jezične značajke, od cavtatskog ribarskog rječnika do leksika bolesti, poljoprivrednih alata ili pak zimskih izraza.
Opisali smo i konavoska imena i prezimena, vještice u Konavlima, gusle i duhan, obilježili brojne godišnjice, a i prisjetili se potresa na ovome području… Toliko tekstova i tema, a nismo uprav ni krenuli.
Ipak, moramo priznati da priče i nisu potpuno samonikle, nastale su uz pomoć stručnih muzejskih djelatnika koji su se, prema svojim strukama, opredijelili za određenu tematiku i prionuli pisanju.
Povijesnoumjetničke i arheološke teme preuzele su Jelena Beželj i Helena Puhara, a o povijesnim i poljoprivrednim temama piše Marko Vodopija. Jezičnim i usmenoknjiževnim temama bavi se Petra Brailo, o vjerovanjima, kršćanskom i poganskom kalendaru piše Maris Stanović, a Antonia Rusković Radonić preuzela je prirodoslovne teme i teme iz života Konavala. Ne smijemo zaboraviti i našu englesku verziju bloga koja trenutno broji petnaestak tekstova zahvaljujući prevoditeljici volonterki Kim Butigan i koordinatorici engleske verzije bloga Jeleni Beželj.
Mnogi tekstovi pisani su u suautorstvu, a na samim počecima bloga nekim tekstovima pridonijela je i Lucija Ljubić. Blog sadrži i jedan suradnički tekst, čiji je autor Ivo Radonić. Ovdje moramo spomenuti i sve naše kazivače, pomagače zahvaljujući kojima smo puno toga naučili, a samim time (nadamo se) uspjeli i druge poučiti. S generacije na generaciju, i s teksta na tekst, prenosimo razna znanja i umijeća, a tema je – beskonačno mnogo.
S neizmjernim veseljem pušemo jednu svjećicu i veselimo se novima. Do novog teksta, čitamo se i sutra!”, poručili su iz Muzeja i galerija Konavala.
