Mnogo je toga u obitelji novoimenovanoga biskupa Roka Glasnovića vezano uz biskupsku službu. Djed s očeve strane proveo je 11 mjeseci u zatvoru zbog zaštite biskupa u Letnici u komunističkom vremenu, majčin nećak sada je mostarsko-duvanjski biskup, a otac je još dok su biskup i njegov brat bili u bogosloviji počeo raditi u zgradi ordinarijata, služeći tako i šibenskomu biskupu.
I ministrantski dani braće Glasnović u šibenskoj su katedrali povezani uz pontifikalna slavlja biskupa Srećka Badurine… U tom je ozračju poštovanja biskupske službe došlo i imenovanje Roka Glasnovića, koje ga je zateklo na više služba u Šibenskoj biskupiji, piše Glas Koncila.
Ljetne radne sezone
Služba koja ga vodi i do njegove župe sv. Jakova u Šibeniku jest služba tajnika i ceremonijara biskupa Tomislava Rogića. Iako je Roko Glasnović rođen 2. srpnja 1978. na području župe Gospe van grada, jer su tada njegovi roditelji Nikola i Marija rodom iz Janjeva zbog posla nekoliko mjeseci u godini radili u Šibeniku, kasnije su bili pastoralno vezani uz katedralnu župu. Stariji brat Franjo i mlađe sestre Ana i Anđelina rođeni su na Kosovu, u Prištini i Lipljanu, a Glasnovići su tih prvih šibenskih ljetnih radnih sezona živjeli u Težačkoj ulici…
Nikola Glasnović i Marija rođena Palić, po godinama vršnjaci koji ulaze u sedmo desetljeće, upoznali su se na druženju u Janjevu sredinom sedamdesetih, a ubrzo su se i vjenčali, 30. svibnja 1975. U Janjevu, području na kojem se ljudi bave poljoprivredom, radom u rudniku ili tvornici, Nikola je za svoj poziv izabrao čestu djelatnost – trgovinu.
Okušao se, naime, i u drugim poslovima, poput zalijevanja vinograda… U Janjevu je bio poznat kao prodavač u trafici, potom kao fotograf koji je izrađivao slike za putovnice, a bio je i fotokroničar obiteljskih slavlja.
Kako i sam svjedoči: “Hvatao sam se svakakva posla. Neki su mi govorili: ‘Radnim danom goniš tovara s gnojivom i ideš po drva, a nedjeljom lijepo fotoaparat ispod ruke kao gospodin snimaš krštenja, pirove, sprovode.’”
Majka Marija četvrta je od desetero rođene djece u obitelji Nikole i Kate. Njezin je otac radio u rudniku pa su živjeli u Ajvaliji.
“Moja je majka bila domaćica, tata je radio u rudniku. Teško se živjelo s jednom plaćom. Često je bilo da se čovjek nije mogao vode napiti. Mama je po kući spremala, plela, uređivala vrt oko kuće, imali smo nekoliko koza i kokoši«, prisjeća se Marija.
Bračni je par Glasnović na početku zajedničkoga života živio kod Nikoline obitelji. Ondje se 1977. godine rodio i najstariji sin Franjo, danas svećenik Šibenske biskupije na službi vodičkoga župnika i dekana. U godini rođenja sina prvi su put došli raditi u Šibenik. Ondje je Nikolina rodbina već imala štand te su se počeli baviti prodajom bižuterije, kožne galanterije i plastike. Otvorili su trgovački obrt i štand, a svoje su mjesto imali na šibenskoj pijaci.
Kršten tek sa sedam mjeseci
“Selili smo se kao sveta Obitelj, od Janjeva do Šibenika. Trebalo je sve to izdržati. Molitva i vjera davali su nam snagu. Sve prolazi, samo je Bog vječan. Kada čovjek tako gleda, ništa nije teško”, ističe majka Marija i podsjeća na događaj koji je u obiteljsku povijest upisan uz rođenje novoimenovanoga biskupa Roka Glasnovića. Dan prije njegova rođenja otac je imao prometnu nesreću u šibenskim Bilicama i slomio je nogu.
»Ja sam bio dolje na kirurgiji, a Marija gore u rodilištu. Sa 60 kilograma teškim gipsom proveo sam u šibenskoj bolnici 59 dana, a potom je slijedio još oporavak u Janjevu. Supruga se s dvoje male djece sama ubrzo vratila u Janjevo.” Iako je u to vrijeme tradicija bila da se djeca krste ubrzo nakon rođenja, to nije bio slučaj s novim biskupom Rokom.
“Roko je kršten tek sa sedam mjeseci, 8. veljače 1979. Krstio ga je slovenski salezijanski svećenik na službi u Janjevu Janez Osvald. Razlog tako duga čekanja bilo je to što se nije moglo krstiti bez papira iz matičnoga ureda, a u okolnostima prometne nesreće te papire nismo preuzeli. Tek kada sam sljedeći put otišao u Šibenik, prikupio sam papire i krštenje je održano u zimu 1979. godine”, napominje otac Nikola.
Obiteljsko stablo Glasnovića, koji su kao loza poznati i pod nadimkom Kuzman, i Palića dobro poznaje Franjo Glasnović, brat novoimenovanoga biskupa, koji kaže da se pretposljednjega dana 2021. godine u obitelji Glasnović sa strane oca Nikole, koji je imao devetero braće i sestara, od kojih je troje umrlo u dječjoj dobi, rodio stoti unuk i praunuk pokojnih djeda Tune i bake Ane. Danas žive po cijeloj Hrvatskoj, a najviše u Kistanju, Šibeniku i Zagrebu.
“Pozivnice” za svećenstvo”
Iz obiju obitelji – Glasnović i Palić – uz novoimenovanoga biskupa Roka i brata Franju još je duhovnih zvanja. To su biskup Petar Palić, još dvojica svećenika i četiri redovnice. Sve to svjedoči o duhovnosti koja je prožimala dvije obitelji. Kod Glasnovića se redovito molila krunica, posebice u zimskim večerima u Janjevu.
“Djed s očeve strane Antun, poznatiji kao Tuna, bio je doista aktivan u župi, bio je sakristan u crkvi sv. Nikole u Janjevu. Kada je nakon Drugoga svjetskoga rata u Letnici trebala biti procesija i misa, vlasti su zabranile održavanje, a naš djed stao je u obranu biskupa Smiljana Čekade. Tu je vjernost Crkvi platio, bio je u zatvoru, nije se mogao nigdje zaposliti, imao je problema s vlašću. Također, godinama je vodio Janjevce na Festu sv. Vlaha u Dubrovnik”, govori o obiteljskoj povijesti brat novoimenovanoga biskupa Franjo.
Više pročitajte ovdje.
