Regina Doman
Medvjedova tajna
Nakladnik: Verbum
Split, 2021.
„Čitajte djeci bajke ako želite da budu pametna. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još više bajki…“
- A. Einstein
Tko u djetinjstvu nije čitao ili slušao bajke, zasigurno je imao manjkavo ili neispunjeno djetinjstvo. Danas se još sjećam predivnih bajki braće Grimm, Hansa Christiana Andersena ili naše Ivane Brlić Mažuranić. Bajkoviti svijet vilenjaka, princeza, prinčeva, patuljaka i sličnih nadnaravnih bića golicao je moju dječačku maštu. U mojoj sadašnjoj poodmakloj i zrelijoj dobi oduševljava me John Ronald Reuel Tolkien i njegova djela Gospodar prstenova i Hobit. Dakle, bez obzira na godine života, i dalje volimo maštati, zamišljati i gledati na filmskom platnu nadnaravne i izmišljene likove koji su isključivo predstavljeni kao dobri ili zli bez ikakvih nijansa. Ta jasna razdjelnica između dobra i zla svijet čini bajkovitim i nekako sigurnijim jer u pravilu u takvim pričama uvijek pobjeđuje dobro. Bajke obogaćuju emocionalni svijet, prepoznaju i razvijaju istinske vrijednosti.
Čak bi i u poodmaklim godinama trebalo ponekad pročitati poneku bajku.
Međutim, postoje li bajke za odrasle? Naravno da postoje!
Upravo je Regina Doman napisala jednu takvu knjigu naslova Medvjedova tajna koju sam pročitao u jednom dahu. Regina Doman uzela je za predložak svima poznatu bajku braće Grimm Snjeguljica i Ružica i nju je inkorporirala u suvremeni svijet New Yorka. Knjiga je jednostavna i nije prezahtjevna. Neki bi moji prijatelji rekli da je previše meka i sladunjava, ali i to nam je ponekad potrebno, zar ne? Priča je to o dvije sestre, njihovoj majci i mladiću koji jednu večer ulazi u njihov do tada miran stan. Mladić imena Mrki ima zagonetnu i mračnu prošlost. Jedna sestra sumnja u njega dok je druga oduševljena jer on poznaje poeziju, glazbu i književnost i s njim joj je ugodno razgovarati. Grad kao što je New York prepun je izazova i zla koji vrebaju iza svakog ugla, a droga, ubojstva i krađe uobičajene su pojave. Ova je knjiga priča o ljubavi i pobjedi dobra nad zlim. Danas se i dobro relativizira i traže se razlozi zašto je netko učinio dobro jer je neprihvatljivo biti dobar radi dobra, nego iza svakog dobra mora postojati neki cilj, odnosno materijalni interes. Upravo je takav narativ u knjizi Regine Doman neprihvatljiv i ona pravi jasnu razdjelnicu između dobra i zla – dobro pobjeđuje, a zlo je samo po sebi dijabolično i neprihvatljivo. Današnja literatura često nudi opise najbestijalnijih ubojstava, silovanja i pljački. Opisi pojedinih zločina idu do najsitnijih detalja, što žešće to bolje – svijet droge i kriminala golica maštu čitatelja, ali ostavlja i mučan osjećaj u psihi čitatelja nakon što pročita takvu knjigu. Takva knjiga kao da upućuje čitatelja na koji će način napraviti neko kriminalno djelo, a to se još jasnije može vidjeti u filmskoj produkciji.
Jedan sam od onih koji zastupaju stav da film značajno utječe na psihu gledatelja, a pogotovo ako je riječ o mlađoj osobi. Često imamo osjećaj da se pojedini režiseri i pisci natječu tko će na krvaviji i morbidniji način prikazati neku priču. U romanu Regine Doman ima svega pomalo, ali se nikada ne prelazi granica dobrog ukusa. Ona otvoreno progovara o problemima tinejdžera, njihovim izlascima, zabavama i ovisnostima. Zaključno bih istaknuo da smatram da ova knjiga nije vrhunsko književno ostvarenje, ali zaslužuje da bude pročitana jer će vas, bez obzira na vrijednost djela, oplemeniti i potaknuti na razmišljanje. Uostalom, Regina Doman o svojoj knjizi kaže sljedeće: G.K. Chesterton, jedan od mojih osobnih junaka, napisao je: „Stare bajke traju vječno. Stare bajke čine normalnog dječaka junakom, a njegove pustolovine zapanjujućim. One ga zapanjuju zato što je on normalan.“ U središtu mojih romana leži otkriće da se u modernom svijetu može naći začudnost svojstvena bajkama.
