Bettany Hughes
Istanbul priča o tri grada
Beograd, 2018.
Izabrao i priredio: Cvijetko Milanja
Janko Polić Kamov pobunjeni pjesnik
Zagreb, 1998.
Anselm Grun
Knjiga odgovora
Zagreb, 2018
Knjige možemo podijeliti u dvije skupine: One za jedan sat i one za vječnost.
John Ruskin
Interliber je prošao i vidim informaciju u dnevnom tisku da je bilo preko 55 000 posjetitelja, što je pozamašan broj s obzirom na okolnosti u kojima je održan. Trebalo je hrabrosti pa i ludosti održati sajam u ovakvoj situaciji, organizatori su zasigurno računali na to da će se posljedice vrlo teško razaznati jer je u isto vrijeme održan niz društvenih i sportskih događaja, pa je onda teško u nekoga upirati prstom u smislu gdje se tko zarazio i tko je kriv. Pisac je ovih redaka unatoč situaciji odlučio posjetiti sajam. Dakle, i moja društvena odgovornost prema bližnjima nije bila na viskom nivou. Ne pripadam dijelu populacije koja niječe postojanje virusa ili se protivi cijepljenu, kontrolama i izolaciji. Međutim, moj postupak zorno prikazuje moju svijest i odgovornost jer kako tek postupaju oni koji niječu prisustvo virusa kada se ovako ponašam ja koji respektiram postojanje bolesti i pridržavam se epidemioloških mjera. Kako se u ovoj kolumni piše o knjigama i piscima, nećemo govoriti o prijeporima koji traju i tko zna koliko će još trajati. Dakle, ovdje ću pisati o knjigama koje sam pribavio na sajmu i eventualno reći o razlozima zašto sam baš te knjige kupio i pohranio u svoju biblioteku.
Svakako, cijena nije bila presudna u odabiru štiva, ali mi je dala poticaj da ih baš tada kupim jer bih ih ionako kupio nekom drugom prilikom bez obzira na cijenu. Moj čitalački ukus ima dijapazon od klasične književnosti, beletristike, povijesti, memoaristike, filozofije, duhovne književnosti do poezije. Bez obzira na tako široko polje interesa, nisam pretenciozan pa ponekad i pogriješim u odabiru knjiga i pisaca. Privuče me zanimljiv naslov, dizajn korica, poznato ime pisca ili nešto slično pa posegnem za knjigom.
Volim stare i nove naslove, nekako više cijenim starija izdanja prije pojave PC-a (stolnoga računala). Naime, osobno mislim da u izdavaštvu trebamo govoriti o razdoblju prije nego je ovladao PC i o razdoblju nakon pojave PC-a. Masovnom upotrebom računala u mnogo čemu je olakšan život pa i u izdavaštvu, ali je isto tako omogućeno svakome da se okuša u pisanju pa je često na prvi pogled teško odabrati ili bolje razlučiti lošu literaturu od neke bolje, a poglavito je to prisutno u beletristici. Prije je bilo puno teže i mukotrpnije napisati i izdati knjigu pa i napisati najobičniji tekst (uključujući i ovaj koji čitate), mukotrpno tipkanje na strojopisu, ispravljanje pogrešaka, pohrana teksta, lektura i korektura, potom slaganje teksta u tiskari – sve je to iziskivalo ogroman trud, znanje i sudjelovanje velikoga broja ljudi kako bi knjiga ugledala svjetlo dana. Jednostavno rečeno, nije baš svatko mogao pisati i izdavati.
Doduše, i tada je bilo loše literature, ali ipak bilo se teško odlučiti za neki izdavački podvig ako nisi imao talent i znanje jer je o tome ovisio i konačni financijski uspjeh. Modernim vremenom zavladali su konzumerizam i hiperprodukcija u svemu pa i u literaturi. Dakle, velika hiperprodukcija ljubitelja književnosti stavlja u dvojbu koju knjigu odabrati, kupiti i pročitati. Od knjige očekujem da me zainteresira, pouči i da mi se jednostavno uvuče pod kožu i postane dio mene koji ću preporučiti prijatelju, prijateljici, poznaniku ili poznanici jer knjiga može biti osobno vlasništvo, ali tekst knjige baština je svih nas. Takvom navadom pokušavam i odabrati knjige s više ili manje uspjeha, pa krenimo redom.
Za oko mi je zapela knjiga Bettany Hughes Istanbul priča o tri grada u izdanju Lagune, izdavačke kuće iz Srbije. Riječ je o dvotomnom djelu. Bettany Hughes je engleska povjesničarka, autorica niza vrhunskih dokumentarnih emisija, a specijalizirana je za antičku povijest. Njezin životopis i stručnost jamče dobro štivo. Putujući kroz povijest, autorica nam otkriva mnoga lica Istanbula koji je bio ključan u svjetskoj povijesti. Carigrad, kako su ga još zvali Slaveni, služio je kao vrata između Istoka i Zapada, prijestolnica Rimskog, Bizantskog, Latinskog i Osmanskog Carstva. To je grad koji ima niz povijesnih slojeva i naslijeđa. Tijekom vjekova imao je tri imena – Bizantion, Konstantinopol, Istanbul. Postoji u isti mah kao ideja i kao mjesto, prelazi granice stvarnog i zamišljenog. Mislim da je ovo uzbudljiva i lepršava priča o tri grada. Gledao sam niz dokumentarnih emisija spomenute autorice i uvjerio sam se u njezino znanje i stručnost, pokazala se kao izvanredan narator i poznavatelj antičke povijesti i kulture. Iskoristit ću priliku i napisati par rečenica o izdavaštvu u Srbiji koje pratim već nekoliko godina. Moram reći da imaju vrlo veliki broj prijevoda poznatih i eminentnih svjetskih autora. Ovdje u prvom redu mislim na povijesnu, filozofsku i popularno-znanstvenu literaturu. Međutim, ne zaostaju puno ni u prijevodima vrijedne književne literature. Niz je poznatih izdavačkih kuća koje se bave vrlo ozbiljnim projektima. Tako je, primjerice, izdavačka kuća Dereta izdala Pisma prijatelju od Seneke kao i Kantova i Nietzscheova djela. Dakle, izdaju se djela koja nemaju zajamčen komercijalni uspjeh, ali kvalitetom teksta jamče trajnost i vrijednost te će se zasigurno u vremenskom odmaku isplatiti. Više je razloga zašto u Srbiji ima znatno više prijevoda i izdavačkih podviga u odnosu na Hrvatsku. Hrvatska ima manju čitalačku publiku u odnosu na Srbiju, što je uvjetovano i ukupnim brojem stanovnika. Nisam siguran, ali mi se čini da se u Srbiji ponekad i krše autorska prava pa su izdanja na „crno“ dosta povoljnija. Međutim, izdaju se mnoge knjige i u džepnom izdanju, što značajno pojeftinjuje troškove tiskanja. Kako bilo da bilo, njihova je izdavačka scena u odnosu na našu puno življa i zanimljivija.
Nadalje, pribavio sam knjigu Kamov pobunjeni pjesnik izdanu 1997. godine izdavača Konzor iz Zagreba. Dakle riječ je o poprilično starom izdanju. Kamov me oduvijek oduševljavao pa se u kontekstu početka ovoga teksta moram pitati – da je kojim slučajem Kamov imao priliku posjedovati PC, koliko bi tek onda napisao knjiga, pjesama i eseja. Kamov je umro u 25. godini života, a iza njega je ostalo po obujmu i vrijednosti veliko djelo. Slučaj Janka Polića Kamova jedan je od najkontroverznijih u hrvatskoj književnosti. Kao što je bila kontroverzna njegova egzistencija, ostalo je kontroverzno i njegovo književno djelo. Kamov je svakako bio neponovljiva, buntovna, neovisna i beskrajno zanimljiva književna figura i zato ga treba uvijek iznova čitati iako su ga neke veličine hrvatske književnosti zapostavljale možda i zbog vlastite taštine.
Moj je treći odabir duhovna literatura moga omiljenog pisca Anselma Grüna, benediktinca i doktora teologije rođenog 1945. godine. Pripada među najuspješnije duhovne pisce današnjice. Kršćanska sadašnjost do sada je objavila više od 30 njegovih knjiga. Njegova knjiga koju sam pribavio ima pretenciozan naslov Knjiga odgovora, odgovori na temelja životna pitanja. Postoje pitanja koja se uvijek postavljaju i koja su postavljali veliku mislioci još od vremena antike pa sve do današnjih dana. Svaki čovjek koji misli postavlja ih uvijek iznova sve do danas: Tko smo mi? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Što očekujemo? Što nas očekuje? Anselm Grün nije nikakav kršćanski dogmatik ili fundamentalist, može biti prihvatljiv teistima i ateistima. Zasigurno je čovjek duboke vjere, ali svojim razmišljanjima i savjetima pripada među najuspješnije duhovne pisce današnjice. On traga za crvenom niti u našem životu. I daje odgovore – iskreno i posve osobno – koji imaju težinu.
Poštovani štioče, nadam se da sam te uspio zainteresirati da posegneš za jednom od preporučenih knjiga, a o ostalim naslovima nešto više drugi put.
