Vesna Miović, Židovi u Dubrovačkoj Republici 1546-1808. Zagreb – Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2024, 204 str.
Protekla su već gotovo puna dva desetljeća od objave odavno rasprodane knjige “Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546-1808)” s paralelnom engleskom inačicom naslovljenom “The Jewish Ghetto in the Dubrovnik Republic (1546-1808)”, također u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Autoričin predani istraživački rad na arhivskim vrelima dopunjen bogatim izborom suvremene literature urodio je ne samo otkrićem mnoštva važnih činjenica, nego i novim interpretativnim iskorakom. Već u naslovu autorica se odmiče od geta kao tipičnog simbola i prilazi životnom prostoru Židovske zajednice u širini cijele Dubrovačke Republike, pa publika može pozdraviti posve novo djelo posvećeno prošlosti Židova u vrijeme najvećeg dubrovačkog uspona. Sadržaj je i ovom prilikom ponuđen dvojezično: nakon nedavnog engleskog izdanja pred nama je sad izvorni hrvatski tekst.
Od prvih poslovnih dodira kroz kreditnu trgovinu pod mletačkim okriljem krajem 13. stoljeća pa do punopravnog sudjelovanja u gotovo svim granama javnog života pred uspostavu nove francuske uprave pola tisućljeća kasnije, postojane veze između članova Židovske zajednice i njihovih dubrovačkih sugrađana katoličke vjeroispovijedi govore o usponima i padovima međusobnog povjerenja, ali i o postupnom prodoru moderniteta u grad i pripadajuću okolicu.
Istraživši u ranijim knjigama “Židovke u Dubrovačkoj Republici”, “Židovski rodovi u
Dubrovniku (1546-1940)” i “Židovi Dubrovnika: šetnja kroz vrijeme i prostor od ranih dana do danas” pojedine elemente svakodnevice uz naglasak na povijesnoj demografiji, autorica sada promatra zajednicu u cjelini i odgovara na pitanja o stalnoj kolebljivosti dubrovačkih vlasti prema Židovima (od otvorenog neprijateljstva i progona do niza konkretnih povlastica i zaštite pred crkvenim sudom), razmatrajući koliko su na to utjecali državni interesi, a koliko vjerske razlike i kakvi su bili pogledi dubrovačkih Židova na sugrađane koji su im pružili utočište pred progonima na Zapadu i omogućili načelno nesmetan život i rad.
Zajednički trgovački interesi uklonili su početnu netrpeljivost domaćih prema pridošlicama, ali istraživanje tog segmenta gospodarske povijesti tek je prvi korak u sveobuhvatnom pristupu okolnostima u kojima su živjeli i radili. Unatoč najvećim postignućima na polju trgovine, podvizi profesionalaca raznih struka, obrtnika i liječnika, u tolikoj su mjeri zaslužili priznanje vlasti Dubrovačke Republike da su Židovima poklanjali povjerenje u iznimno osjetljivim ulogama, birajući ih za konzule i nudeći im druge diplomatske zadaće, utječući im se za savjete u novčarstvu, angažirajući ih pri opremi državnih ureda papirom i pisarskim priborom, kao i koristeći se njihovim sredstvima ponekad za obnovu privatnih domova i crkvenih objekata uništenih u velikom potresu.
Napokon, skladne osobne veze ponekad su štoviše vodile do čvrstih brakova i time potpune
integracije Židova u dubrovačko društvo (uz obvezno pokrštavanje), čemu su prigovarali zlobni pojedinci nalazeći pritom nadahnuće za jetke pošalice.
Tradicionalno negodovanje zbog kršćanskih sluškinja u židovskim domovima stvaralo je napetosti naročito prema crkvenim vlastima, pa je Senat znao suzbiti njihovo nezadovoljstvo vlastitim odmjerenim potezima, uvodeći posebne provjere i kazne za sve prekršitelje. Svi izgredi bili su u pravilu ograničeni na pojedinačne slučajeve, osim u slučaju katastrofa kojima ni poslovično oprezni i poduzetni Dubrovčani nisu mogli umaći. Izvan grada snošljivosti je bilo primjetno manje, pa je tako stonski biskup prijetio izopćenjem svim župljanima koji udome Židove, dok je boravak Židova na Lastovu bio ograničen na svega osam dana (što je uvršteno i u Lastovski statut).
Unatoč nemalim izazovima i vidljivim ograničenjima život Židovske zajednice u
Dubrovačkoj Republici tekao je svojim utvrđenim redoslijedom, s ipak zajamčenim mirom unutar dobro organiziranog geta, uz znatnu slobodu poslovanja i stanovanja izvan njega. Kroz kronološki okvir od prvih vijesti o Židovima u Dubrovniku sredinom 13. stoljeća pa do sudbonosnih zbivanja u sutonu Republike koncem 18. stoljeća nije zanemaren nijedan ulomak u mozaiku isprepletenih poslovnih i osobnih veza, književnih i teoloških dodira, političkih planova i pojedinačnih uspjeha i stradanja. Kolosalan istraživački napor izložen jezgrovitim i preglednim tekstom, a obogaćen vrsnim izborom ilustracija konačno odgovara na polazišno pitanje o uzrocima uspona i padova židovske zajednice u sjeni gradskih zidina, nudeći ujedno dragocjen doprinos razumijevanju višekulturalnosti Dubrovačke Republike u cjelini.
Relja Seferović
