Ispostavilo se da sam većinu ovih knjiga čitala prije 10ak godina i za mene pripadaju nekom razdoblju „između“ /apsolventuri, u kojem još ništa nije definirano i to je baš nekako dobro. Svaka od ovih knjiga je za mene samo užitak (nije mi palo na pamet da navodim stručnu literaturu ili išta što sam „morala“ čitati). Također, više je autorica nego autora i puno je kratkih priča. Ako tražim još neku vezu, onda je to preokupacija unutarnjim životom, i kako vanjsko odjekuje u nama. Ovo je popis za mirne jeseni i samotne zime.
NAPISALA: Nikolina Zore
1.Zlatna bilježnica – Doris Lessing
Zlatna bilježnica je veliko djelo, kritičari kažu, najviše zaslužno za Nobelovu nagradu koju je autorica dobila 2007.g. Ova knjiga,izdana 1962.prvi put, slovi za obaveznu lektiru u feminističkom obrazovanju, ali zapravo govori o emancipaciji od koječega, pa konačno i o oslobađanju ili barem ugledavanju starih Ja. Protagonistica Anna (s ponekim autobiografskim konturama)piše 4 bilježnice, crvenu, modru, crnu i žutu, a svaka prati određeni tok svijesti i aspekt življenja. Kod ove knjige jako volim prodornost i preciznost jezika, posebno na mjestima gdje se Anna slama, i ponovo skuplja samu sebe.
2. Javne tajne – Alice Munro
Osam priča Alice Munro u ovoj zbrici pune su gubitaka, razočaranja, prepreka i obrata, pokušaja. Opis zvuči kao da je riječ o ljubiću, a zapravo se radi o pronicljivoj studiji žena , emocija i društvenih okvirau svakodnevici u kojima ih Munro zatječe, od Albanije do Australije.Munro kaže sve, jasno i mudro, duhovito iosjetljivo.
3. Adio kauboju – Olja Savičević Ivančević
Baš sam uživala čitajući Adio kauboju, u ljeto 2011. Potpuno me zaokupio vestern na asfaltu, nepretenciozan i zabavan, pun mediteranskog ludila, tuge i nasilja. Radnja se odvija ljeti, u splitskom predgrađu. Ruzinava se vraća doma, smrti oca i brata, učmalosti svoje majke i sestre, sjećanjima na djetinjstvo. Doživjela sam ovaj roman kao nešto svježe i blisko, kao da je domaća književnost napokon postala književnost mladih ili tako nešto. Adio kauboju je šaren i filmičan.
4. O ljepoti – Zadie Smith
O ljepoti prati dvije obitelji na dva različita kontinenta koje se vremenom tijesno isprepliću. Svijet i život koji opisuje Smith je multikulturalan i multietnički, uglavnom akademski, a tekst je isprepleten klasnim, socijalnim, obrazovnim i drugim razlikama koje koegzistiraju u američkom i engleskom društvu. Roman se labavo oslanja na Howard’sEnd E.M Forstera i ostavlja dojam sage u koju se ugodno i lako uvući. Kritika kaže da je spisateljica majstorica dijaloga, i oni čine da vas ova priča naizmjenično ironijom i suosjećanjem lako obuzme. Ali i opisi karaktera i prostora su duhoviti i dovitljivi tako da je ovo djelo za mene čista zabava, poput dobre serije.
5. William Foster – Stoner
Od svih knjiga s popisa, ovu sam najrecentnije čitala. Prvo što mi dolazi kad se sjetim knjige je da su u njoj opisane neke od najtužnijih scena koje sam čitala uopće. Tako je i Stoner za mene jedan od najusamljenijih književnih likova uopće. Što je onda tako privlačno u ovom djelu? Možda ono kako pisac donosi ovaj lik u svijet (Stoner je istovremeno tako običan i endemska vrsta) i kako se Stoner nosi sa svojim životom. I ovaj roman (kao i O ljepoti) u podlozi tematizira akademski život što ovdje funkcionira i kao prikaz društvene i političke klime u Americi 50-ih godina.
6. Thomas Mann – Čarobna gora
Fiktivni pripovjedač Thomasa Manna omogućuje nam ugodu i zaštićenost iz koje čitamo i pratimo Hansa Castorpa koji odlazi na 3 tjedna u sanatoriji, na odmor. Na brijegu gdje je smješten sanatorij vrijeme protječe sporije, aktivnosti je manje, život koji mladić živi postaje drukčiji. Pomalo, Hansa ova bezvremenost obuzima i preplavljuje. Naposljetku prolazi 7 godina. Čarobna gore je na jedan način roman o odrastanju koji završava pomalo neočekivano za takav roman. U pisanju Thomas Manna ima veličanstvenosti i ironije, ali i nježnosti.
7.Stol od četrunovine – JulianBarnes
Zbirka priča Stol od četrunovine ili Lemontree uglavnom govori o starosti, i onome čega više nema ili čega ni nije bilo. Baš takva je Priča o MatsuIsraelsonu, o neostvarenoj i neizraženoj ljubavi. Potisnutost emocija je neumoljiva, što je još više pojačano zaokupljenošću drvom i stablima, profesionalnom i osobnom preokupacijom Andresa Bodena. Od svih priča koje su sjajne , ova je najromantičnija, moguće jer ljubav u njoj stalno izmiče.
8. Margaret Yourcenar – Hadrijanovi memoari
Yourcenar piše fikcionalne memoare cara Hadrijana. Ovo je ustvari poezija koja se čita kao proza. Spisateljica uranja u Hadrijanovo srce i um, i ispisuje njegove misli, strahove, sumnje i očaje. Povremeno mi se učini da nekim čudom ovo i nije fikcija. Fascinira koliku bliskost autorica ostvaruje s Hadrijanom i koliko pomno donosi njegov karakter, ustvari cijeli svemir jednog cara. Hadrijanovi memoari nisu laka ili zabavna literatura, ali jesu kompleksno lijepa.
9. Aleksandrijski kvartet – Lawrence Durrell
Već prva knjiga, Justine, u potpunosti zavodi, a kada se nakon Balthazara, Mountolive stigne do Clee, potpuno ste Durrellovi. Aleksandrija je ključ koji je i na početku i na kraju tajna. Kod Durrella sve je sjetno i lepršavo istovremeno, magično, opipljivo, neuhvatljivo i uvijek senzualno. Tu je muzika, pustinja, Mediteran, ljubav, smrt, pjesništvo, Kopti, politika, umjetnost. Ovo je literatura za bablje ljeto, na godišnjem odmoru.
10.Teško je naći dobra čovjeka – FlanneryO’Connor
Kod neodlučnosti, čitati Flannery O’ConnorJ
U njenoj prozi je oštrina, humor, šok i istina. Svijet američkog juga je surov i siromašan, a njeni likovi svakidašnji stanovnici koji na idućoj stranici mogu poprimiti životinjske, mitske, uglavnom mračne nijanse. Ipak, puno je lakoće i neposrednosti, brutalne jednostavnosti kojom O’Connor osvaja. Jedan kratki dio za kraj: „…mlada žena u sportskim hlačama, čije je lice bilo široko i nevino poput glavice kupusa te povezano zelenim rupcem s dva šiljka na vrhu nalik na zečje uši.“
