Nikolina Trojić, predsjednica Županijske gospodarske komore je komentirala najavu dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića o skorašnjoj zabrani izdavanja dozvola za nove apartmane u povijesnoj jezgri, a potom i u stambenim zgradama u širem pojasu grada. Najava roka od dva mjeseca izazvala je “pomamu” građana koji dosad nisu ni razmišljali o dozvoli za kratkotrajna iznajmljivanja svojih stanova, ali ne žele, očito izgubiti pravo “izbora” i dodatne zarade koja im u budućnosti može olakšati egzistenciju. Pa, odmah na početku tražimo njeno mišljenje o najavi restriktivnih mjera na ovakav način, na što Trojić kaže:
-Svaku promjenu nužno je najaviti s dovoljno vremenskog odmaka da ljudi imaju vremena za prilagodbu. Prečesto smo bili svjedoci da se odluke donose danas za sutra, to nije dobro, ali nije dobro niti donositi odluke bez da se izmjere učinci tih odluka.
Gradonačelnik je najavio kako će raspravljati i odluku donijeti Gradsko vijeće za dva mjeseca, dakle, političko tijelo. Koliko je dobro tako važnu stratešku odluku prepustiti Gradskom vijeću bez prethodnog veoma ozbiljnog pripremanja i konzultacija sa strukom? I tko bi ta mjerodavna struka bio?
-Prije svega jako cijenim odvažnost gradonačelnika da se uhvati u koštac s ovom temom i drago mi je da je naš Grad prvi krenuo s tim. Neosporno je da će odluku donijeti Gradsko vijeće jer je ono meritorno za izglasavanje bilo kakvih promjena. Međutim, treba imati na umu da je Gradsko vijeće političko tijelo, a da bi prijedlog odluke trebala dati struka, temeljem komentara svih zainteresirani za ovu temu. Iskustva su razna, nužno ih je čuti, uvažiti i tek onda odlučiti kojim smjerom ići. Svaka odluka koja se donosi preko koljena i sječe kao sjekirom za sobom ostavlja određene posljedice, koje opet netko mora sanirati.
Što kažete na najavu zabrane ikakvih dozvola u povijesnoj jezgri? I očuvanju ovih stečenih prava koja onda omogućuju u povijesnoj jezgri nastavak rada svakakvih skladišnih minimalnih prostora bez pravog prozora i sl.?
-Kao predstavnica gospodarstva i zagovornica tržišnih mehanizama ne mogu prihvatiti da je apriori zabrana svega pravo rješenje. Radije bih da razgovaramo o kvalitativnim uvjetima i kriterijima kojima bi se reduciralo sve ono što ne želimo u Gradu, a povećalo sve ono što bi željeli da nas predstavlja. Na ovaj način može nam se dogoditi da stare šupe i rupe koje su do sad registrirane nastave raditi, a da se sprječavaju neki novi dobri, inovativni, održivi koncepti koji bi cjelokupnu ponudu Grada digli na neki veći kvalitativni nivo. Dakle, ajmo razgovarati afirmativno, napravimo kvalitativne kriterije, pa ćemo kroz to reducirati i brojčano stanje.
Treba razlučiti obiteljski smještaj i biznis
Kako riješiti iznajmljivanje u stambenih zgradama, je li zabrana dobra ideja?
-Problem iznajmljivanja stanova unutar stambenih zgrada je zadao glavobolje brojnim turističkim odredištima diljem svijeta, nismo mi tu posebni. Smatram kako bi se te dvije stvari trebale definitivno razdvojiti, kratkotrajni najam i stambene zgrade. Općenito kod turističkog iznajmljivanja smatram da trebamo razlučiti što je obiteljski smještaj, a što je biznis, pa kad to definiramo onda možemo razmatrati kako se time dalje pozabaviti.
Mislite li da bi takva zabrana otvorila prostor prihvatljivijim cijenama za podstanare, domaće ljude, radnike?
-Kad bi u stambenim zgradama bio zabranjen kratkotrajni najam u turističke svrhe time bi se otvorio prostor za dugotrajni najam čime bi naši sugrađani dobili priliku pronaći smještaj. Na taj način bi se smanjio i pritisak na cijene dugotrajnog najma stanova jer bi se povećao broj stanova koji se iznajmljuju na duže, ali i povećala sigurnost ljudima da ih 1.6. neće netko izbaciti iz stana. Vjerujem da bi ta sigurnost bila važan faktor i nekim mladima da odluče ostati u Gradu. Ovakva odluka ne znači da investitori ne bi mogli graditi zgrade za kratkotrajni najam, kao poslovni pothvat i to je ok.
Mogu li ovakve zabrane uvesti reda u cijenu nekretnina i omogućiti mladima da kupe stan u Dubrovniku, a da se na zaduže do smrti?
-Teško da će ova mjera omogućiti mladima da kupe stan u Dubrovniku, jer je naš prostor iznimno atraktivan, a limitiran, zbog čega nekretnine dosežu ove iznose koje sve teže pratimo. Prosječna obitelj više gotovo ni do smrti ne može otplatiti kredit za stan u Gradu. Za omogućiti mladima da se zaduže i kupe nekretnine u Dubrovniku treba stambena politika građenja novih naselja s pristupačnim cijenama, naselja koja će biti urbanistički dobro organizirana te povezana sa svim onim sadržajima koje mlade obitelji koriste.
Jesu li ove restrikcije nastupile u Hrvatskoj zbog pritiska hotelijerskog lobija u turizmu?
-To je apsolutno točno za veći dio Hrvatske, međutim ne i za naš Grad. Kod nas je struktura smještaja u hotelima i privatnom smještaju mahom drukčija. Većina naših hotela se obraća potpuno drugoj publici, gostima koje privatni smještaj (osim u urbanim ili ruralnim vilama) uopće ne zanima. Ali s obzirom da nacionalna politika nije imala hrabrosti poduzeti odlučnije korake u rješavanju ovog problema dobro je da je hotelski lobi pokrenuo priču prije nego mi svojom zajažljivošću i gramzivošću ne izbetoniramo cijelu obalu. Da se razumijemo, ima i hotelijera koji su svojim projektima nepovratno nagrdili krajolike i vizure. I za njih treba također reda i načina. Lokalna politika treba imati jako puno hrabrosti i odvažnosti za sačuvati resurse koje imamo, ali na koncu konca za to su i dobili mandat, mi to od njih i očekujemo.
Osim zaštite stečenih prava bi li trebalo nužno provesti novu kategorizaciju koja bi navela vlasnike da ulože u svoje apartmane ili će u suprotnom izgubiti dozvole budući ne zadovoljavaju veće standarde i bi li to izazvalo revoluciju među ljudima?
-Apsolutno, jer upravo ovakav sistem kategorizacije omogućuje i garažama da dobiju kategoriju i tu se jako malo može napraviti ako ne dođe do promjena. Svako zadiranje u već stečena prava izaziva revoluciju i pompu, ali ako donosioci odluka znaju što time žele postići i vrlo jasno to komuniciraju kroz medije vjerujem da će se otpor svesti na ona standardna žugala iz navike. Svatko dobronamjeran želi uvođenje reda, ali da bude pošteno i svima jednako. Ljude ljuti najviše različiti tretman. Pa eto nam ispita.
