Na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, koja se u neuobičajenim okolnostima zbog epidemije koronavirusa, održala od 15. do 17. srpnja, našu su županiju predstavljali mladi lijeričari. Nikoleta Kovačić iz KUD-a Sv Juraj Osojnik i Nikola Menalo iz KUD-a Metković. Nakon solo nastupa, Nikoleta i Nikola oduševili su prisutne svojim „dvobojem“ u sviranju Linđa. A kako su se ovi mladi ljudi na pragu zrelosti, zaljubili u lijericu i zašto su baš ovaj tradicijski instrument izabrali za svoj hobi, odgovorili su nam u kratkom razgovoru.
Nikoleta Kovačić mlada je Salačka, koja se na probama u KUD-u Sv. Juraj s Osojnika počela interesirati i učiti svirati lijericu. Sad svira dok Linđo plešu sve tri generacijske grupe sočanskih folkloraša.
-U našem sam KUD-u od malih nogu. Mama Mirjana, a sad i mlađi brat Luka plešu, dok tata Josip sudjeluje u organizaciji događanja. Mene je s 12-13 godina, kad sam vidjela kako jedna cura iz sela svira, zainteresirala baš lijerica. Na probama sam učila pomalo. Pomogli su mi i neki stariji lijeričari iz sela, ali najviše sam sama naučila, kaže Nikolina, koja je ove godine uspješno završila srednju Obrtničko-tehničku školu, smjer frizer.
Nikola Menalo od malena je u svome selu Cerovu, u zaleđu Neuma, slušao starije svirače i kaže „zvuk mu je od rođenja ušao u uho”. Kao mali se uvijek motao oko lijeričara i uživao u njihovoj svirci, a samostalno je počeo svirati prije 4 godine.
-Oduvijek sam želio lijericu, ali nikad nisam imao blizak kontakt s nekim majstorom koji ih izrađuje, dok mi obiteljski poznanik nije dao svoju. Nakon te prve lijerice zaintrigiralo me kako nastaje taj zvuk pa sam se i sam počeo baviti izradom. Dosad sam napravio četiri instrumenta. Kad je lijerica postala moje vlasništvo, nisam poznavao nikoga tko bi rado slušao “milozvuke početnika”, pa sam odlučio sam učiti svirati. Nakon mjesec dana to je počelo ličiti na neku prepoznatljivu svirku. Član sam KUD-a Metković u kojem sam prije dvije godine počeo učiti mlađe članove sviranju, priča nam Nikola koji ima 19 godina,a završio je Srednju poljoprivrednu i tehničku školu u Opuzenu.
Ova je godina svima, pa tako i mladim lijeričarima donijela velike promjene u načinu života. Međunarodna smotra folklora u Zagrebu, zbog epidemioloških mjera nije ugostila mnogobrojne plesačke sastave, već svirače soliste i manje folklorne grupe, pa su tako Nikola i Nikoleta sami predstavljali našu Županiju.
-Bilo je pomalo tužno, bez pjesme i veselja, kakvo je uobičajeno na smotrama folklora. Nikola i ja smo svirali glazbeni dvoboj na lijericama. Jedan odsvira, drugi pokuša bolje, pa ponovno izazove. Bilo je jako zabavno, kaže Nikoleta.
-Na Smotri sam svirao Neretvansku poskočicu, a nakon toga Nikoleta i ja pokazali smo publici i gledateljima nadmetanje u svirci Linđa kako se to i obično događa, kad se sastanu dva ili tri svirača, priča Nikola.
Zanimljivo je kako se u dolini Neretve uz lijericu pleše i jedan drugačiji ples od Linđa.
-Na području s kojega dolazim prvenstveno se igra Linđo. Dolaskom u Metković saznao sam kako se u dolini Neretve uz lijericu pleše neretvanska poskočica Od sebe, koju je prof. Vidoslav Bagur zabilježio i notno zapisao. Ona se od Linđa razlikuje jer ima zadanu temu koja se svira, pa po broju figura i stilu plesanja…, kaže Nikola ističući kako u popularizaciji lijerice u mlađoj generaciji veliku ulogu ima Susret lijeričara i zdravičara u Pridvorju na kojemu redovito sudjeluje.
Mladim čuvarima tradicije, koji su nas zdušno predstavljali u Zagrebu, želimo puno sreće u daljnjem životu i glazbenoj/folkloraškoj karijeri.
