Iako je svoje kreacije dubrovačkoj publici po prvi put predstavila tek proteklog vikenda u Dvorištu TUP-a, mlada Dubrovkinja Nika Vrbica, dobro je poznato ime svima koji pobliže prate hrvatsku modnu scenu. Njene umjetničke, a ipak nosive kreacije uvrštene su u brojne editorijale hrvatskih modnih magazine. Pogotovo se to odnosi na njenu diplomsku kolekciju “Nautilus” koja progovara o sve većem problemu zagađenja svjetskih voda i mora. S obzirom na temu kojom se tad bavila nije nikakvo čudo da svojim kreacijama, ali i osobnim stilom odijevanja zagovara tzv. slow fashion. No, Nika nije samo dizajnerica čija se karijera zahuktava ona je i buduća akademska slikarica, koja svoj karijerni put vidi u sve čvršćem ispreplitanju mode i slikarstva.
Nika je oduvijek znala da će se baviti nekim oblikom kreativnosti, crtanje i slikanje dolazilo joj je kako sama kaže, prirodno. Danas je magistra modnog dizajna kojeg je završila na Tehnološko-tekstilnom fakultetu u Zagrebu.
– Modni dizajn me ozbiljnije počeo zanimati tijekom srednje škole. Uz razvoj likovnih sposobnosti htjela sam naučiti još nešto stručnije, što će mi biti pogodan medij za ideje. Odijevanje je u nekom obliku nužno svim društvima i kulturama, a modni izričaj mnogo govori o ljudima. Volim transformativni karakter mode i njezin umjetnički karakter.
Talent i smisao za modni dizajn dokazala je i pobijedivši na natječaju koji je nastao u sklopu suradnje Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Varteksa 2019. godine. Naime, od doniranih ostataka klasičnih Varteksovih materijala trebalo je izraditi odjevni predmet s umjetničkom crtom, a Nika se odlučila za jaku s resama. Sama nagrada dodijeljena je na Zagreb Fashion Week-u, gdje su probrani radovi i izloženi.
– Nagrada za najbolji radi uključivala je plaćenu stručnu praksu u samoj tvornici i na dizajnerskom odjelu unutar Varteksa. Stručne prakse poput takve veoma su korisna za razvoju unutar struke.
Svoju diplomsku kolekciju, „Nautilus“, iskoristila je kao platformu putem koje je skrenula pozornost na problematičnost modne industrije do koje je došlo posljednjih godina pojavom fast fashion sistema poslovanja, a fokusirala se na biološko, fizičko i kemijsko zagađenje svjetskih voda i mora.
– U oblikovanju svoje kolekcije maksimalno sam provukla floru i faunu morskog ekosustava od koncepta zagađenja do doslovnijih referenci vidljivih u siluetama, bojama i teksturama nastalih odjevnih kombinacija. Svaka odjevna kombinacija nosi latinski naziv prema nekom od pojmova povezanih s podmorje iz kojih crpim najviše inspiracije. Tu su tako imena algi, spužvi, školjaka te mitološke ratnice i zaštitnice morskog svijeta „Salicia“. Mitološki element dodan je kako bi naglasila važnost borbe za obnovu zagađenih prirodnih resursa. Dobivene vrijednosti materijala koje dominiraju kolekcijom su brojne resice kojima se direktno asocira na različite vrste mnogih algi koje nekontrolirano obrastaju te ponovna uporaba i bojanje rabljenog trapera u formi spužve i moruzgve. Spomenuta tekstura resica nestaje dekonstrukcijom i ponovnim bojanjem postojećih tkanja te njihovim ručnim provlačenjem kroz neoprensku mrežu za potpuni dojam obrastanja invazivnih algi radi zagađenja.
Nika ističe da svaka njena nova kolekcija donosi novo istraživanje i novi koncept. Trenutno obrađuje teme značajne za okoliš i društvo, a materijale i odjevne forme pomno bira prema odabranoj temi. Naglasila je da voli ručni rad, reciklažu i upcylce, odnosno ponovno upotrebu postojećih materijala.
– Pobornica sam nosive umjetnosti i određene doze funkcionalnosti i nosivosti iza svakog odjevnog predmeta kojeg dizajniram. Kroz svoj brend obraćam se ljudima s karakterom koji znaju što žele i nemaju se namjeru utopiti u masi već pokazati svoje osobnosti kroz upečatljive boje i krojeve.
Svoj modni brend nazvala je Salicula, što je zapravo latinski prijevod njenog prezimena.
– Još u srednjoj školi pitala sam svoju profesoricu Anđelu Džamariju za potvrdu prijevoda. Latinski prijevod internacionalno je lakše izgovorljiv, a sviđa mi se kako asocira na nešto prirodno.
Sve češće se u kontekstu modne industrije spominje i koncept slow fashion kojeg ova Dubrovkinja zastupa u svojim kreacijama ali i osobnom modnu izričaju.
– Slow fashion podrazumijeva usporavanje cijele modne industrije. Usporavanje kupovnih navika i promišljanje onoga što konzumiramo, smanjenje pritiska na proizvođače i podizanje kvalitete proizvoda, kao i korištenje resursa koji minimalno zagađuju okoliš. Podrazumijeva i lokalnu i transparentnu proizvodnju bez izrabljivanja okoliša i radne snage. Ovaj pokret vraća kvalitetnu odjeću koja traje, koja ima pečat proizvođača i koja ima realnu cijenu za svoju kvalitetu. Ujedno naglašava razvoj individualnog, održivog stila umjesto slijepog praćenja trendova koji svojom rapidnom izmjenom samo gomilaju tekstilni otpad. Slow fashion potiče i maštovitu reinterpretaciju već postojeće odjeće kroz prekrojavanje ili samo drugačije stiliziranje kvalitetnog komada iz na primjer bakinog ormara.
Mlada dizajnerica smatra da modna industrija zaista može biti održiva, no kako je potrebno doći do određenih promjena.
– Kad bi svi akteri industrije strogo pazili na kvalitetu iznad kvantitete u svakom koraku od nabave materijala, izrade i prodaje, a potrošači promišljali svoje kupovne navike, moda bi postala održiva. Masovna brza proizvodnja i rapidna izmjena trendova, tzv. fast fashion koji zasad još dominiraju u modnoj industriji nanose veliku štetu okolišu i društvu. No, šteta nije nepopravljiva. Samo je potrebno strpljenja i ustrajanja. Neke navike modnog tržišta već se globalno mijenjaju na bolje, a donose se i zakoni kojima se proizvodnja regulira.
Početkom ljeta u Zagrebu je predstavljena izložba serijala fotografija Zvonimira Ferine, „Sjećanje na budućnost – fiktivna arheologija mode“, za koje je Nika sastavila odjevne kombinacije kombinirajući, uz vlastite, modne predmete umjetničkog karaktera nekolicine svojih kolega i kolegica – predstavnika suvremene lokalne modne scene, stoga smo je zamolili da nam približi koncept izložbe.
– Stavljanjem u novi kontekst predmeti prisvajaju novu ulogu te zdanju inspiriranom davno zanemarenom mitologijom nekadašnje relevantnih religija predstavljaju relikvije daleke budućnosti i paralelne nadrealne prošlosti. Referirajući se na opisane legende muzejskih izložaka koje zapadni svijet u svojim vodećim svjetskim muzejima pridodaje objektima preuzetima iz drugih kultura, stavljanjem korištenih kreacija u novom kontekstu u oku trenutnog promatrača transformira se i njihovo značenje.
Proteklog vikenda u Dvorištu TUP-a održao se Fortuno mode, na kojem je svoje kreacije, točnije ljetnu kolekciju, predstavila dubrovačkoj publici.
– Događaj sam organizirala sa stilisticom Anom Carević, a dubrovačkoj smo publici predstavili ponudu mladih hrvatskih dizajnera i Anin pomno probran vintage asortiman kako bismo započele nešto novo na ovom području. Takva su događanja već ustaljena praksa u Zagrebu pa je šteta da u Gradu s ovolikim potencijalom nema sličnog sadržaja. S obzirom na to da nam je ovo prvi ovakav event zadovoljne smo odazivom i sigurne smo da će se ponoviti. Ovaj put fokus je bio na tome da se čuje i za neka nova imena hrvatskoj dizajna, poput brendova Eltier, Mate Pirija, Gea Silk,, Dip’n’Drip, Calico, i ubaci u lokalno uho pojam slow fashion. Dubrovniku definitivno fali ovakvih modnih događanja, ali ako budemo ustrajali na organizaciji ovakvih i sličnih događanja vjerujem da će dubrovačka modna i mlada umjetnička scena razbuditi. Svaka generacija nosi dozu odgovornosti za stvaranje novih lokalnih događanja. Najteže je napraviti prvi korak, sve dalje će biti jednostavnije.
Ova kreativna djevojka je tijekom studija modnog dizajna upisala i Akademiju likovnih umjetnosti, smjer Slikarstvo.
– Oduvijek sam imala afinitet prema slikarstvu, ali sam do akademskog obrazovanja u tom području odlučila doći okolnim putem nakon postavljana temelja u modnom dizajnu. Drago mi je što sam išla tim redoslijedom. Kao „stariji“ student imam jasniju viziju što želim postići sa svojom umjetnosti nego što bih imala da sam na akademiju došla direktno nakon srednje škole.
Sama o svom slikarskom izričaju kaže da je fluidan i u konstantnom razvoju.
– Ne volim se ograničavati pa stalno eksperimentiram s novim tehnikama i materijalima. Neki lajtmotiv u mojem radu su ograničene forme flore i faune, posebice mora i priobalja u kombinacijama jarkih boja. Istraživanje drugih umjetnosti i znanosti također ima veliki utjecaj na formiranje mojih ideja.
Zanimalo nas je i kako se Nika kao slikarica razlikuje od Nike modne dizajnerice.
– Te dvije Nike surađuju i nadopunjuju se svojim sličnostima i razlikama. Zajedničke su im ljubav i potreba prema stvaranju nečeg kreativnog, prevođenja ideje u djelo. Slikarstvo i moda samo su platforme za umjetnost, u mojem slučaju vrlo bliske. Aspekt mode koji me najviše zanima upravo i jest onaj umjetnički. Obrazovanja u tim područjima nekako mi se nadopunjuju. Primjerice, izvježbanost likovnosti koju sam dobila na slikarstvu uvelike mi olakšava kombiniranje formi, materijala i boja prilikom dizajniranja novih modnih kolekcija, a metodika koju koristim u dizajnu ubrzava stvaralački proces slika.
I slikarstvo i modni dizajn načini su izražavanja kreativnosti i promišljanja svijeta u kojem živimo, a Nika ističe da na vrlo sličan način doživljava oba svijeta i pristupa im s podjednakim interesom.
– Najviše me ispunjava držati kist ili olovku u ruci, miješanje boja i njihovo kombiniranje u skladnu cjelinu neovisno jesu li boje došle u formi tekstilnih materijala ili iz tube akrila. Ispunjava me proces stvaranja vlastitim rukama.
Svoju budućnosti i karijeru vidi u sve čvršćem ispreplitanju mode i slikarstva.
– Šareno i radno, a s vremenom se nadam i nekoj prilici za prenositi stečeno znanje i iskustvo drugima.
