Nermin Hasanspahić je jedan od mlađih dr. nautičkih znanosti koji radi na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku, a koji je unosniji posao kapetan na naftašu, odlučio zamijeniti katedrom i pedagoškim radom sa studentima. I nije u tome jedini. Doznajemo kako već dugo na Pomorskom odjelu našega Sveučilišta nije bilo toliko kapetana “na suhom”, pomoraca koji su doktorirali i umjesto plovidbe morem odabrali “navegavanje” sa studentima, ispred katedre koja zna biti isto izazovna kao i nevere na pučinama.
Nermin Hasanspahić je rođen u Dubrovniku 16.03.1981. godine. Po završetku srednje Pomorske – tehničke škole, 1999. godine upisao je Pomorski fakultet, smjer pomorski nautičar na tadašnjem Veleučilištu u Dubrovniku. 2005. godine je diplomirao i stekao naslov diplomiranog inženjera pomorskog prometa nautičke struke, te je 2019. završio Doktorski studij Nautičke znanosti pri Sveučilištu u Rijeci. Prvi dio plovidbene prakse odradio je 2002. na aframax tankeru za naftu kompanije Tanker Pacific Management Singapore a drugi dio na aframax tankeru za naftu kompanije Lundqvist Rederierna, gdje je ostao sve do 2017. Najprije 2006. kao časnik palube, pa od 2008. do 2013. kao prvi časnik palube, te od 2013. do 2017. kao zapovjednik broda. Krajem 2017. prestaje ploviti i počinje raditi na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku kao asistent.
– Brodovi, more i pomorstvo su me oduvijek zanimali, kao dječak sam s balkona stalno gledao brodove u Gružu i valjda je to neko zanimanje za njih koje se nastavilo tijekom cijelog života prevagnulo prilikom upisa u srednju pomorsku školu – pojašnjava nam na početku razgovora, a onda pripovjeda i kako je došlo do toga da počne navegavati na naftašima.
-Nakon završetka druge godine studija odlučio sam poći na brod i vidjeti mogu li ja stvarno raditi taj posao, jer je po meni to bio pravi trenutak za provjeru. Da nisam mogao, završio bih 3. i 4. godinu nekog drugog studija i ne bih “gubio” vrijeme s nautikom. Da bih pošao na brod trebalo je položiti određene “brevete”, a budući da neke brevete nije bilo moguće slušati i polagati u Dubrovniku, prijatelj i ja smo pošli u Šibenik. Ispalo je da je taj trening centar ujedno bio i agencija za ukrcaj pomoraca, te kad su nas pitali bi li se mi ukrcali na neki od njihovih tankera, mi smo pristali. Plovidba na tankeru mi se svidjela, pa sam tako i cijeli svoj “pomorski” radni vijek proveo na tankerima za prijevoz nafte. Ne bih rekao da je plovidba na tankeru puno opasnija od plovidbe na drugim vrstama brodova. Zapovijedanje tankerom ima neke svoje, ja bih to nazvao “čari”. Osobno sam bio u situaciji da sam plovio na relativno maloj kompaniji gdje smo se skoro svi međusobno poznavali, pa je zbog toga život i posao na brodu bio puno lakši. Atmosfera na brodovima je bila domaća i neformalna, za razliku recimo od velikih putničkih brodova, što mi je odgovaralo.
Koliko je navegavanje ispunilo Vaša očekivanja, tim više što ste se odlučili okrenuti novu životnu stranicu – napustiti unosniji posao kapetana na naftašu i doći u odgojno-obrazovni sustav?
-Navegavao sam 12 godina i bilo mi je jako dobro. Već u prvih par ugovora vidio sam što mogu očekivati od života na moru, i to je bilo ono što sam i mislio. Ugovori su ispočetka bili dulji, ali nije bilo problema za izdržati, jer je ekipa i atmosfera na brodu uvijek bila dobra. Kasnije, kako sam napredovao, iako su ugovori bili sve kraći, radno opterećenje bilo je sve veće i nije baš bilo puno vremena za odmor i zabavu. Budući da sam većinu vremena plovio po Sjevernom moru, zasićenje od navigacije po takvim vremenskim uvjetima i sve veće opterećenje na poslu me je potaklo da razmišljam o poslu na kopnu. Moje mišljenje je da nije sve u novcima, te sam shvatio da mi je potreban život gdje ću se moći više posvetiti sebi i sa što manje stresa. Nisam odmah znao što, gdje i kako, ali je i to došlo s vremenom.
Doktorirali ste, što znači da ste paralelno i učili i navegavali, što vam je bila tema i čemu dodatno educiranje?
-Budući da sam razmišljao o poslu na Sveučilištu u nekom budućem vremenu, još dok sam plovio upisao sam doktorski studij u Rijeci. Dakle, uvjet za neki budući rad na Sveučilištu bilo je upisivanje i završavanje doktorata, što sam i napravio. Tema doktorata bila je: “Prilog unaprjeđenju kulture sigurnosti u brodarstvu sustavnim
upravljanjem izbjegnutim nezgodama”. Možda zvuči komplicirano, ali zapravo nije. Srž rada je model upravljanja izbjegnutim nezgodama (near-miss), odnosno nezgodama koje se nisu dogodile, nego su se na neki način izbjegle. Upravljanjem takvim izbjegnutim nezgodama, odnosno učenjem iz njih, može se doći do zaključaka kako se može spriječiti događanje većih i ozbiljnih nezgoda u pomorstvu, te tako unaprijediti sigurnost na brodovima.
Radite na Pomorskom odjelu na Sveučilištu – odgovara li vam pedagoški rad i čemu podučavate buduće pomorce – osim teorije pretpostavljam da im želite prenijeti i neka životna iskustva s broda….
-Rad na Pomorskom odjelu Sveučilišta mi zasad jako odgovara. Dakako da osim teoretskog dijela studenticama i studentima, odnosno budućim pomorcima želim prenijeti životna iskustva da bi što bolje shvatili što je to život na brodu, i da bi, jednog dana kada kroče nogom na palubu bili što spremniji za njega. Nakon života i rada na brodu studentima je puno lakše prenijeti znanja uz pomoć primjera iz prakse. Svaki put kada nešto objašnjavam pokušam im dati neki primjer iz stvarnog života da bi lakše razumjeli i zapamtili.
Kad je mladi čovjek siguran da je život na moru za njega?
-Život na brodu nije za svakoga, iz ovog ili onog razloga. Mladi ljudi koji se ukrcaju na brod, vrlo brzo vide odgovara li im to ili ne. To je posao za koji je potrebno mnogo odricanja, učenja i napora, ali se novčano svakako jako dobro isplati. Međutim, novac često nije dovoljno dobar i jedini razlog. Da bi netko bio pomorac mora voljeti more,
brodove i takav način života.
Na odjelu je, kako doznajem, dosta mlađih ljudi koji su imali sličnu biografiju – s kapetanske pozicije završili su ispred katedre, je li to poticajna sredina za posao i rad?
-Na pomorskom odjelu trenutno imamo jako dobru ekipu i sredina je jako poticajna za rad. Osim predavanja, gdje prenosimo teoretska i praktična znanja studentima, dosta radimo i na znanstvenom dijelu, te su rezultat toga mnogi znanstveni radovi koje smo objavili.
Koliko su mladi zainteresirani za poziv pomorca, jedno vrijeme je broj studenata jako padao. Danas? I, koliko će na to utjecati kriza koju je donijela pandemija covida 19?
-Trenutno, broj studenta je svugdje u opadanju, pa tako i broj studenata na pomorskim studijima. Međutim, mišljenja sam da se ploviti mora i da će uvijek trebati educiranih pomoraca za upravljanje brodovima, pa će tako na pomorskim studijima uvijek biti veći broj upisanih studenata u odnosu na druge studije. Što se tiče krize koju je donijela pandemija Covida 19 ostaje nam vidjeti što će se desiti s pojedinim granama pomorstva, posebno mislim na industriju kružnih putovanja. Sigurno će biti potrebno određeno vrijeme da sve sve vrati na svoje, ali za to vrijeme, prijevoz tereta morem mora se nastaviti, pa prema tome, posla za pomorce uvijek će biti.
