Tradicionalna dodjela Nagrade Orlando, koju Hrvatska radio televizija dodjeljuje za osobit umjetnički doprinos te glazbena i dramska postignuća u programu Dubrovačkih ljetnih igara održana je danas u Atriju palače Sponza. Grand Prix, nagrada za osobiti umjetnički doprinos cjelokupnom programu Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljen je Nevi Rošić dok su nagrade Orlando za najbolja dramska, odnosno glazbena ostvarenja na ovogodišnjem programu Dubrovačkih ljetnih igara dodijeljene glumci Jadranki Đokić za ulogu majke u predstavi “Krvava svadba” i dirigentu Dawidu Runtzu .
Nakon što je odgledao sve predstave dramskog programa 73. Dubrovačkih ljetnih igara Ocjenjivački sud Nagrade Orlando za dramu u sastavu: Perica Martinović – predsjednica, te Doris Šarić Kukuljica i Petra Jelača – članice, jednoglasno je odlučio dodijeliti Nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu Jadranki Đokić, za ulogu Majke, u predstavi “Krvava svadba” Federica Garcie Lorce, premijerno prikazanoj 17. kolovoza 2022. na Lokrumu, u režiji Franke Perković-Gamulin, te izvedbi Festivalskog dramskog ansambla.
“Jadranka Đokić u ovoj je predstavi po prvi puta u ulozi Majke, i to Majke oporog južnjačkog podneblja. Uloga nastala na tragu verizma, a u vrlo oskudnom prostoru suigre, otvorila je prostor za samostalnu gradnju slojeva snage, hrabrosti i borbe sa sveprisutnom zlom slutnjom. Integrirajući Lorcin poetski tekst u svoju glumačku kreaciju, Jadranka Đokić i njega je učinila karakternim; racionalno postupa u sinovljevu korist, bez obzira što u pozadini osjeća teret prošlosti, sluti tragediju, silinu noževa i krvne osvete. Dvostruki hod poetskog i verističkog, ujednačen i dosljedan, prisutan je čitavo vrijeme u gradnji i rastu uloge, vidljiv i u neverbalnim elementima, jer je igru pretočila i u tijelo, u jasno razrađen emocionalni kod prepoznatljiv u različitom scenskom odnosu prema sinu, prema nevjesti, prema njezinom ocu. Ovom kreacijom Jadranka Đokić obogatila je niz dramskih uloga arhetipskih, snažnih žena juga, redovito zavijenih u crno, vezanih uz povijest repertoara, posebice onaj vojnovićevski, Dubrovačkih ljetnih igara.
U teško osvojivom andaluzijskom kraju ona sama teše kamen, gradi kuću; obnaša i mušku i žensku ulogu, radi obje vrste poslova, svome je sinu i otac i majka; što zbog primoranosti što zbog vlastitog otpora prema sudbini, prema silnicama koje u ovome komadu preuzimaju tragičku volju bogova.
Sve smo te nijanse jasno vidjeli u Majki Jadranke Đokić i time je neprijeporno i jednoglasno zaslužila ovogodišnju nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 73. Dubrovačkih ljetnih igara.
U repriznom i gostujućem repertoaru ove je sezone Jadranka Đokić ostvarila još dvije zapažene uloge; onu Laime i Nike u prošlogodišnjoj premijeri ‘Glava lava’ Ivana Salečića u režiji Aide Bukvić i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla, te ulogu Lile Cerullo u gostujućoj predstavi ‘Genijalna prijateljica’ Elene Ferrante, Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba, u režiji Marine Pejnović”, navodi se u obrazloženju Ocjenjivačkog suda.
Ocjenjivački sud za dramu ove je godine odlučio obnoviti jedan dobar, i neko vrijeme zaboravljen običaj pohvaljivanja zapaženih uloga, osim laureata.
“Naročito želimo pohvaliti ulogu Dotura Prokupia mladoga glumca Marina Klišmanića u predstavi ‘Ljubovnici’ anonimnog autora iz 17. stoljeća, u režiji Aleksandra Švabića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla. “Njegov je Dotur Prokupio izašao iz okvira tipičnih smiješnih erudita; udahnuo mu je gotovo mladenačku osobnost zanesenjaka u ulozi ljubavnika. Dobio je bitku s jezikom dubrovačko-čakavskog teksta 17. stoljeća, a uza sve to vidno se zabavlja na sceni, kao da žonglira sa silnim latinskim citatima, što publika osjeća i zabavlja se zajedno s njime”, naveo je Ocjenjivački sud.
Ocjenjivački sud u sastavu: Diana Hilje, predsjednica, te članovi Helena Skljarov i Goran Merčep, jednoglasno je odlučio da nagradu Orlando za najvredniji umjetnički dojam dodijeli mladom dirigentu Dawidu Runtzu , zbog stilski savršenog, a umjetnički snažnog dojma, kojeg je ostavio kako na ovaj glazbeni sud, tako i na cjelokupno slušateljstvo , na koncertu 18.08.2022. u Kneževom dvoru
“Već na početku nas je osvojio Kilarovom Orawom, u kojoj je naš orkestar DSO zazvučao prekrasno, snažno, slojevito obojen i moćno. Orawa, inspirirana poljskim folklorom i krajolikom, s kojom se je maestro Runtz predstavio, doživjela je ovacije na kraju izvedbe, iako ju je većina publike, možda, čula prvi put. U koncertu za flautu i harfu i orkestar u C- duru, stilski savršeno je vodio mlade solistice Luciju Stilinović i Veroniku Ćiković Mozartovim slogom. Poštovao je partituru, vodeći solistice kroz orkestralno tkivo ispreplićući instrumentalne timbre u savršenu orkestralnu boju.
I na kraju, “Linzer” simfonija br.36 u C- duru, koja je sjajno legla svojom razigranošću i ljepotom kroz 4 stavka. Uslijedio je dug aplauz. Maestro Runtz je čak pet puta izlazio na naklon pred publiku. Njegovo besprijekorno vodstvo čitavog koncerta može dodatno uveličati i zapanjujuća činjenica da je čitav koncert dirigirao na pamet – bez partitura. Ovaj glazbeni sud je odlučio, da Orlando zasluženo dolazi u ruke Dawida Runtza, jer je on sve ono, što solisti, orkestar i publika priželjkuju”, stoji u obrazloženju ocjenjivačkog suda.
Nagradu je umjesto Runtza preuzeo Tomislav Fačini.
Grand Prix za osobit umjetnički doprinos dodijeljen je velikoj dami hrvatskog glumišta Nevi Rošić.
“Više od pola stoljeća na svim hrvatskim pozornicama pa tako i onoj festivalskoj, Neva Rošić uvijek iznova stvara teatar, kreirajući ga za sebe i za nas, njezine glumačke poklonike. Poput starih majstora, gotovo osamljenički, kontinuirano njeguje i čuva majstorstvo glumačkog zanata.
Neva Rošić je kao vrijedna učenica Branka Gavelle na pozornici pod otvorenim nebom prvi put nastupila u Držićevoj Tireni 1958. godine, utjelovivši potom na Igrama impresivan niz Shakespeareovih junakinja: Lady Macbeth, Porciju, Gertrudu, gospođu Capuletti te dadilju u Romeu i Juliji, a istaknuvši se i u Velikim monolozima te Matkovićevoj Klitemnestri. No, kruna njezinog dubrovačkog umjeteonstva svakako je niz uloga u kultnom Krležinom i Parovom Areteju, predstavi koja je oplemenjivala Bokar punih 13 godina, za kojih je Neva Rošić zauvijek odredila što je glumačka hrabrost u premošćivanju samih granica pojma ambijentalnog ali i interaktivnog teatra. Neva Rošić na Igrama nosi i Vojnovićev repertoar, nastupivši kao Lidija u Spaićevoj Na taraci te u Juvančićevoj Dubrovačkoj trilogiji kao Lucija.
Svojom igrom Neva Rošić sugerira kako glumu shvaća kao umjetnost koja ima svoje arhetipsko ishodište, svoju povijest i kontinuitet. Ona ne pristaje na anti-iluzionistički pristup, već svoje uloge ostvaruje polazeći od spoznaje da dramskom riječju i glumačkom interpretacijom treba iskazati zgusnuti sažetak života. Gajeći i razvijajući iz uloge u ulogu svoju specifičnu estetiku glume u koju su utkani i njezina naglašena osobnost i senzualnost, Neva Rošić odaje dojam da u njezinoj igri ništa nije slučajno i nerazrađeno, već da je sve posljedica jasnog htijenja, temperamenta i intelekta.
Odgojivši niz kazališnih umjetnika na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, te podučivši ih radnoj i profesionalnoj etici, Neva Rošić uvijek je bila primjerom za brojne generacije umjetnika koji i danas stvaraju hrvatski teatar.
Neva Rošić neprijeporno pripada velikim damama hrvatskog glumišta. Glumicama besprijekornog umijeća i rijetke nadarenosti, ali prije svega glumicama impresivne osobnosti, ukazavši kako biti osobom da bi se bilo glumicom, a ne biti glumicom da bi se bilo osobnošću.
Grand Prix Orlando za osobit i naročit umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Dubrovačkih ljetnih igara u jednoj festivalskoj godini ili više festivalskih sezona dodjeljuje se Nevi Rošić, glumici bogate glumačke ekspresije u kojoj se kazališno ZAŠTO prelilo u iznijansirano i furiozno KAKO”, navodi se u obrazloženju Ocjenjivačkog suda.
