Proteklog tjedna predstavnici medija posjetili su Gradski muzej Korčula, Obrt za restauriranje namještaja Depolo te Muzej zlata i srebra u Smokvici. Zahvaljujući europskim sredstvima stvara se nova turistička ponuda na otoku Korčuli koja će omogućiti posjetiteljima upoznavanje bogate povijesti, kulturnog naslijeđa, ali i društvenog života koji je okupljao različite intelektualce, glazbenike i pisce u ovom kraju. Prošetavajući gradskim ulicama Korčule primjetan je pokoji turist, a otvoreno je i nekoliko suvenirnica. Kafići i restorani rado iščekuju svoje goste, a jedan restoran u Lumbardi svakako je osvojio nepce novinara na zadatku.
Jutarnji polazak novinara bio je iz Gruža. Dolaskom u Orebić pričekali smo trajekt za Dominče. Sunčano jutro nagovijestilo je pozitivnu atmosferu i uživanje u ljepotama prirode. Prije dolaska na Korčulu s trajekta se mogu vidjeti mali otočići koje svakako vrijedi posjetiti, a ističe se nenaseljeni otok Badija kojeg krasi različito bilje i prirodna ljepota iz nekih davnih vremena, a jeleni su ukras ovoga otoka.
U gradu Korčuli još uvijek je mirno i tiho, šest novinara, jednu predstavnicu DUNEA-e, predstavnicu Turističke zajednice DNŽ te dvije predstavnice agencije koje promoviraju sami projekt odmah su zapazili lokalci. Kako i ne bi, kada krajičkom uha osluškuju kada će započeti sezona i tko će izaći s tog trajekta koji dovozi putnike. Uočivši pokoju otvorenu suvenirnicu i butige s nakitom stigli smo do Gradskog muzeja, koji je smješten u renesansnoj palači Ismaeli-Gabriellis sagrađenoj u 16. stoljeću, u staroj gradskoj jezgri Korčule. Dočekala nas je ravnateljica Marija Hajdić.
Ravnateljica Hajdić je kazala kako je bogati muzejski fundus sastavljen od arheološke zbirke koja dokumentira najranija razdoblja života na Korčuli. Taj život nije bio nimalo lak, skulpture težačkog načina života vraćaju nas u doba kada je sasvim normalno bilo da žena na leđima nosi veliki teret. Spomenula je i kameni starogrčki povijesni dokument epigrafskog karaktera iz 3. st. pr. Krista koji je pronašao Lumbarđanin Božo Kršinić 1877. godine na vrhu brežuljka Koludrt na otoku Korčuli, a čiji tekst započinje s „Neka je sa srećom”. Tim riječima započinje lumbarajska Psefizma, koja sadrži odluku kojom se reguliraju imovinski odnosi grčkih naseljenika na Korčuli. Ostaci ovoga vrijednog predmeta iz prošlosti koji svjedoči o grčkoj kolonizaciji jadranske obale čuvaju se u zagrebačkom Arheološkom muzeju, a replika je u Gradskom muzeju Korčula.
Hajdić nadodaje kako je dio muzeja i kulturno povijesna građa koja obuhvaća svjedočanstva o povijesnom i urbanom identitetu Korčule, dokumente koji predstavljaju stoljetne korčulanske obrte, a to su svakako kamenoklesarstvo i brodogradnja te predmete koje su pomorci u prošlosti donosili svojim kućama.
Osim toga u muzeju se mogu vidjeti fotografije na kojima je predstavljen društveni život Korčule te viteška igra Moreška, dnevni boravak iz nekih davnih vremena te klavir star 201 godinu koji je bio u vlasništvu obitelji Boschi, a jedan je od rijetkih klavira ovog vremena sačuvanih u Hrvatskoj. Zanimljivo je to kako je na njemu svirala i Beethovenova prijateljica. Jedan od najvrjednijih izložaka ovog muzeja je kucalo koje se nekad nalazilo na vratima Palače Arneri. Njega je Republika Venecija darovala Jakovu Arneriju za zasluge u pomorskim bitkama, a potječe iz 17. stoljeća.
U samom centru Korčule smjestio se Obrt za restauriranje namještaja Depolo. Mihovil Depolo je “meštar od drva” koji se vratio iz Zagreba u rodnu Korčulu gdje se bavi restauracijom, a njegovo znanje i novac Europske unije s pomoću kojih je nabavio stroj za fino pjeskarenje pripomoglo je obogaćivanju korčulanskog muzeja. Depolo je inače muzejski restaurator i konzervator, a s ovime je uvelike ojačao konkurentnost Obrta i suradnju s Gradskim muzejom Korčule, a posebno ponudu i prezentaciju tradicionalnih vještina.
Nakon Korčule, posjetili smo Lumbardu, nekadašnje ladanjsko odredište korčulanskih biskupa i vlastele. Pri samom dolasku nemoguće je neprimjetiti brojne vinograde. Sve je netaknuto i skladno, a takav je bio i restoran Škafetin okružen maslinama i prirodnim đardinom s voćem i povrćem, a u kojemu smo isprobali ponajviše riblje specijalitete, od inćuna, riblje paštete, školjki u škartocu do tune i žrnovskih makarula. Na bogatoj trpezi našli su se i pire od brokule, rezanci od tikvice, balančane sa svježim sirom, pršut od tune sa sušenim rajčicama te lisnato sa šparogama, a posebno je bio lijep domaći sok od mirte. Divno je naići na restoran koji je ponudu obogatio domaćim blagodatima koje nas okružuju i za koje se brinemo.
Na svega pola sata vožnje od centra Korčule, nalazi se Muzej zlata i srebra Smokvice gdje će uskoro biti izložene vrijedne zbirke nakita koje svjedoče o kulturnim i civilizacijskim dosezima starosjedioca u čijim su životima religija i nakit imali značajnu ulogu. Ideja za otvaranjem ovakve vrste muzeja je bogata zbirka zlatnine i srebrnine koja je u vlasništvu župne crkve Očišćenja Marijina, a koje su stare preko 300 godina. Nova crkva je građena na temeljima stare crkve iz 16. stoljeća, a imaju sreću što su puno toga sačuvali, što će pokazati kroz prezentaciju.
S ovim projektom načelnik Općine Smokvica, Kuzma Tomašić kaže kako su preuzeli i određene obaveze, pred njima je veliki zadatak s obzirom kako prema projektu trebaju prodati preko 20 tisuća ulaznica u pet godina što nije mali broj za jednu malu Smokvicu. Najvrjedniji predmet koji će biti izložen u muzeju je misnica iz 17. stoljeća, a bit će izloženo i zlato iz 17., 18. i 19. stoljeća. Muzej zlata i srebra trebao bi biti otvoren 1. srpnja. S muzejom se načelnik nada kako će upotpuniti turističku priču gdje je Smokvica do sada bila prepoznata kao domovina Pošipa, ali i kao biciklistička destinacija.
Cilj projekta je stvaranje kulturno-turističke destinacije koja uključuje pojedina ruralna i udaljena područja Dubrovačko-neretvanske županije povezana u jedinstveni turistički proizvod pod nazivom ‘Putevima prošlosti’. Nositelj projekta je Dubrovačko-neretvanska županija, a operativno ga provodi Regionalna agencija DUNEA s partnerima.
