Arheološka istraživanja na položaju Gomile u Zakotorcu na Pelješcu nastavljena su tijekom ožujka ove godine, gdje su pronađeni brojni metalni, stakleni, jantarni i keramički nalazi koji se datiraju od 6. do 3./2. st. pr. Kr. Svi ovi nalazi, zajedno s dvije cjelovite kacige ilirskog tipa iz 4. st. koje su pronađene 2020. i 2024. godine, doprinose poznavanju pogrebnih rituala ilirskih zajednica u drugoj polovici zadnjeg tisućljeća prije Krista, a područje Pelješca svrstavaju u najznačajnije arheološke zone istočnojadranske obale. Voditelj istraživanja je dr. sc. Hrvoje Potrebica, zamjenik voditelja dr. sc. Domagoj Perkić, a stručna ekipa bila je u sastavu kolega arheologa: dr. sc. Marko Dizdar, dr. sc. Borut Križ, dr. sc. Aleksandar Kapuran, mag. archaeol. Marta Kalebota, Miroslav Vuković, Paula Knego, Krešimir Grbavac, Mirna Šandrić, studentica arheologije Mila Erceg te konzervatorice – restauratorice dr. sc. Miona Miliša i Sanja Pujo.
Željeznodobna nekropola Gomile smještena je u južnom podnožju istaknutog gradinskog naselja Kotorac koja se nalazi na strmom vapnenačkom uzvišenju iznad manjeg kraškog polja te predstavlja dominantnu poziciju u krajoliku.
“Gomile stožastog oblika, za koje se pretpostavlja kako su starije (brončano doba) i do sada nisu bile istraživanje, razasute su uz prirodnu komunikaciju koja vodi prema izvoru Vidohovo i zapadnom dijelu Pelješca. Za razliku od njih, neposredno ispod Kotorca nalazi se skupina gomila iz željeznog doba, među kojima se prepoznaju dva tipa – one s rubnim vijencem i zaravnjenim kamenim nasipom, dok su druge stepenastog oblika s dva ili tri vijenca i središnjom grobnicom. Između gomila, kao i uz stijene, uočavaju se i grobnice izgrađene u suhozidu. Sve takve željeznodobne gomile sadržavaju veći broj grobova i grobnica u kojima se nalaze ostaci više pokojnika.”, istaknuo je dr. sc. Domagoj Perkić, voditelj Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja.
Posebno je zanimljivo što se na jednom relativnom malom lokalitetu, u središnjem dijelu Pelješca, nalaze predmeti u grobovima stanovnika ilirske zajednice, a koji potječu sa svih strana ondašnjeg svijeta.
„Tako imamo jantarne perle s Baltika, staklene perle s Levanta, brončani nakit sa zapadnih i centralno balkanskih prostora te najskupocjenije keramičke posude iz grčkih kolonija sjeverne i južne Italije. Dakle, mobilnost i trgovačke veze su bile vrlo intenzivne, a ilirska zajednica s Pelješca je imala vrlo važnu ulogu u njima. Uzrok njihove važnosti, a posredno s tim i bogatstva zajednice, možemo vjerojatno tražiti u položaju na glavnom plovidbenom putu, tj. nadzoru nad plovidbom Mljetskim, Pelješkim i Neretvanskim kanalom, odnosno nadzoru nad trgovačkim putevima od Sredozemlja prema unutrašnjosti.“ kazao je Perkić.
Daljnja interdisciplinarna istraživanja koja slijede pružit će nove spoznaje o ilirskim zajednicama i njihovoj ulozi u mediteranskom kulturnom krugu zadnjeg tisućljeća prije Krista. Kao i prethodnih pet godina, istraživanjima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja s arheolozima Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za arheologiju te Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, uz suradnju kolega iz Arheološkog muzeja u Splitu, Dolenjskog muzeja iz Novog Mesta u Sloveniji i Umjetničke akademije u Splitu.
