Spisateljica i scenaristica Maja Dežulović koja se prije nekoliko godina sa suprugom Lukasom doselila u Janjinu, rodno mjesto svog oca na Pelješcu, gdje je otvorila i Galeriju 120, posjetila je nedavno svoj rodni Johannesburg u Južnoafričkoj Republici. Napisala je putopis završivši ga riječima: “Rea le amogela”! Poželjeli smo otputovati tamo.
Napisala: Maja Dežulović
Usporedba mjesta: stvar perspektive
Ljudi me često pitaju: “Koja je zemlja bolja – Južnoafrička Republika ili Hrvatska?” Moj uobičajeni odgovor je da nijedno mjesto nije bolje, samo su različita. Istina je da na tako opće pitanje ne mogu ni odgovoriti. Mogu usporediti grad u kojem sam odrasla, Johannesburg, sa selom u kojem sada živim, Janjinom, ili s hrvatskim gradom Zagrebom u kojem sam prije živjela. Nisam kvalificirana komentirati sve između, ali ono što mogu dati je opis Johannesburga i njegove okolice, jer sam ponosna na svoje porijeklo. Želim to podijeliti i nadam se da će više ljudi posjetiti moje rodno mjesto.
Osjeti ritam
Čim sam sletjela u Johannesburg, prvo što sam primijetila je ritam. U kratkoj šetnji kroz gužvu lako možete čuti kako ljudi govore nekoliko jezika – i ne govorim samo o zračnoj luci. Južnoafrička Republika ima 12 službenih jezika, a tu su i iseljenici iz cijelog svijeta koji pridonose toj zvučnoj raznolikosti.
Ali nije riječ samo o jeziku – to je način na koji se ljudi kreću, zvukovi oko vas – ptice, promet, razgovori, koraci – sve to stvara melodičnu pjesmu Afrike. Svatko tko je ikada živio u Africi poznaje njezin ritam, a Johannesburg, najbogatiji afrički grad s osam milijuna stanovnika, srce je kontinenta. Osjetit ćete ga u svom srcu – du-dum-du-dum.
Kultura povezanosti
Kada sam stigla u zračnu luku, otišla sam u toalet. Tamo je bila gospođa koja je čistila. Pogledala me, nasmiješila se i poželjela mi sretne praznike. Uzvratila sam joj. Iza toga sam otišla mijenjati eure u rande. Pristupila sam kao što bih to učinila u Hrvatskoj: “Došla sam…”
Muškarac iza šaltera me prekinuo s osmijehom: “Dobar dan, kako ste?”
Zaboravila sam da je to način komunikacije u Južnoj Africi. Ne uskačete odmah sa svojim zahtjevom; prvo prepoznate drugu osobu i uljudno je pozdravite. Ispravila sam se: “Dobar dan. Dobro sam, hvala. Kako ste Vi?”
Uobičajeno je pozdraviti svakoga s kim stupate u kontakt i pitati kako je. Isto vrijedi i za konobare u restoranima i kafićima. No, ljubaznost tu ne staje – uobičajeno je ostaviti napojnicu od 10–15 %.
Stil i ponos
Gotovo da ne treba ni reći – u zemlji gdje je uobičajeno primijetiti druge, ljudi se trude izgledati dobro. Južnoafrikanci, osobito u gradovima, paze na svoj izgled. Tradicionalna odjeća uključuje lokalne tkanine i puno boja, ali stilova ima onoliko koliko ima i naroda. Ako netko nije dobro odjeven, pretpostavlja se da je vrlo siromašan ili bolestan.
Isto vrijedi i za domove – Južnoafrikanci se trude održavati svoje domove urednima i čistima te ih često ukrašavaju modrim bojama. To vrijedi jednako za najsiromašnije četvrti kao i za najbogatije.
Glasovi i pogledi
Kao i Hrvatska, Južnoafrička Republika je mlada demokracija, osnovana 1994. godine. Nelson Mandela i njegovi kolege poticali su dijalog prije svega nakon kraja apartheida, a ta se kultura i dalje njeguje među ljudima. Imamo snažan osjećaj slobode izražavanja i kulturu žaljenja. Ljudi slobodno izražavaju svoja mišljenja – i drugačije jednostavno ne bi funkcioniralo s obzirom na našu raznolikost.
Jedne večeri sjedili smo s prijateljima – nas osmero, a među nama je bilo šest različitih etničkih skupina. To je obična južnoafrička večer. Trebalo mi je trenutak da shvatim da sam upravo došla iz mjesta gdje to nije svakodnevno iskustvo. Pili smo piće u vrtu mojih prijatelja, okruženi drvećem i cvrkutom ptica, dok su ljudi iznosili svoja mišljenja i dijelili životne priče.
Grad koji diše
Jedna od uočljivih značajki Johannesburga je prostor. Kad se odvezete iznad poslovnog središta sa svojim neboderima, primijetit ćete da su većina kuća u predgrađima prizemnice. Iza predgrađa nalaze se farme, ravne stepe i rezervati divljih životinja, a neki su udaljeni samo sat vremena vožnje od grada.
Do tih mjesta povezuje vas jedanaesta najveća cestovna mreža na svijetu. Po europskim standardima, južnoafrička mreža od 750.000 kilometara manja je samo od francuske i njemačke.
Blizu divljine
Dakle, stereotip nije točan – ne živimo s lavovima i slonovima, ali ih možete vidjeti u prirodnom okruženju samo nekoliko sati vožnje od grada.
Lion & Safari Park udaljen je sat vremena. Kolijevka čovječanstva, UNESCO-va svjetska baština, gdje možete vidjeti neke od najstarijih ljudskih fosila na svijetu, također je unutar sat vremena vožnje.
Nacionalni park Pilanesberg udaljen je tri sata, a svjetski poznati Krugerov nacionalni park oko pet sati vožnje. Nacionalni parkovi najbolja su mjesta za vidjeti afričku “veliku petorku” (lav, leopard, slon, bivol i nosorog) i ostalu divlju prirodu u njihovim prirodnim staništima.
Priroda svuda oko nas
Johannesburg izgleda zeleno i zlatno – jedan je od najvećih ljudski posađenih šuma na svijetu, a suhi travnjaci i pijesak od rudarenja daju zlatnožuti ton. Drveće je posvuda, uz ceste i pločnike. Cijenimo svoje biljke i drveće zbog prirodno bogatog biljnog okoliša. Južnoafrička Republika je među deset područja s najvećom bioraznolikošću biljaka na svijetu, s oko 6 % svjetskih vaskularnih biljaka i tri globalna “hotspot” područja.
Vrijeme s karakterom
Još jedan element pjesme Johannesburga su ljetne oluje – ima ih puno. Kad grmi, Zemlja doslovno zadrhti, što zahtijeva privikavanje. Johannesburg ima umjerenu suptropsku klimu – prosječna maksimalna dnevna temperatura kreće se od 17 °C zimi (lipanj/srpanj) do 26 °C u vrhuncu ljeta (siječanj). Ljeta su vlažna i sunčana, zime blage i suhe.
Okusi raznolikosti
Južnoafrička jela su obično šarena zbog raznolikosti namirnica na tanjuru. Ljudi vole meso – janjetina, govedina, svinjetina ili piletina – i obično se poslužuje uz više vrsta salata (francuska, od cikle, graha, sa sampom, kus-kus itd.).
Specijaliteti uključuju biltong (sušene štapiće govedine), sušene voćne rolice, mliječnu pitu, bunny chow (štruca kruha napunjena mesom, začinima i krumpirićima), te kuhinje iz cijelog svijeta koje su postale dio kulture (osobito portugalska, nizozemska, malajska, indijska i sjevernoafrička).
Zbog tolikih utjecaja, južnoafrička kuhinja koristi razne začine i okuse, što možda nije za početnike, ali je raj za prave gurmane. Svaki put kad posjetim Južnoafričku Republiku jedem drugačiju vrstu jela svaki dan – osim pizze i tjestenine, koje su mi svakodnevica kod kuće.
Pukotina između svjetova
Južnoafrička Republika jedna je od najnepravednijih zemalja po raspodjeli bogatstva. Nije rijetkost vidjeti prosjake na semaforima u bogatim četvrtima sa savršeno uređenim travnjacima.
Namirnice koštaju otprilike dvije trećine onoga što koštaju u Hrvatskoj, što je nama povoljno, ali za ljude koji tamo žive uvjeti su teški jer su plaće znatno niže. Možete uštedjeti nešto novca i podržati lokalce kupujući od uličnih prodavača koji nude voće, grickalice, pića i suvenire.
Nažalost, velika nejednakost u bogatstvu vodi do kriminala.
Život s oprezom
Posjetitelji će sigurno primijetiti visoke zidove s bodljikavom žicom i/ili električnom ogradom u bogatijim četvrtima, kao i znakove koji upozoravaju da pazite na svoje stvari u javnosti. Kriminal je stvarna prijetnja koja utječe na svakodnevni život i ritam ljudi u Južnoafričkoj Republici.
Jedna od stvari na koju sam se morala naviknuti bila je večernja rutina moje majke. Svake večeri pitala bi nas jesmo li gotovi s izlascima. Ako jesmo, uključila bi alarmni sustav koji bi se oglasio ako bi se vanjska vrata otvorila ili dirala.
Gledala sam je kako svaku večer unosi kod sigurnosti na tipkovnici, čime bi vanjski svijet postao zabranjena zona. Također smo primijetili da većina trgovina i centara zatvara u 18 sati; neke trgovine mješovitom robom rade do 19 sati.
Viša klasa društva živi u tzv. “balon zajednicama” – zatvorenim naseljima s 24-satnim sigurnosnim nadzorom, gdje je pristup ograničen na stanare. Ljudi tamo imaju sve što im treba unutar svog “balona” – trgovine, barove i restorane.
Savjeti za izbjegavanje kriminala nisu znanstvena fantastika – najbolje je imati lokalnog prijatelja ili vodiča. Nije istina da je Johannesburg (ili cijela država) opasan – postoje dijelovi koji su nesigurni, i ponekad samo lokalac zna kamo se može ići. Treba biti svjestan okoline i ne isticati se previše kako ne biste postali meta. Pratite lokalce i ako se nađete u opasnoj situaciji, zapamtite: vaš život je najvažniji. Ne borite se za stvari – pustite ih.
Kriminal je taman oblak nad inače prekrasnom i fascinantnom zemljom.
Posljednji pozdrav
Trebala sam obaviti desetak poziva na zračnoj luci dok sam napuštala Johannesburg – prijateljima, rodbini, tetama, ujacima. Nažalost, nestalo je struje, a s njom i mreže. Još jedan afrički problem – loše upravljanje resursima zbog korupcije u vlasti. Ljepota toga je da taj “zastoj” nije zaustavio sve. Ljudi su bili frustrirani, ali nije nastao kaos. Svjetla su radila na pomoćno napajanje, prtljaga se ručno obrađivala, osoblje nas je stalno obavještavalo… Kad se zračna luka vratila na pun kapacitet, bila sam ona iritantna osoba na zrakoplovu koja je bila cijelo vrijeme na mobitelu – od ukrcaja do polijetanja.
Da nisam odrasla u Johannesburgu, vjerojatno nikad ne bih mazila laviće, ganjala žirafe na safariju ili dodirnula nosoroga. Ne bih cijenila slobodu izražavanja i kulturnu raznolikost koliko ih danas cijenim. Zato potičem svakoga tko može – neka ode tamo i doživi to.
“Rea le amogela” ili “dobrodošli” na mom maternjem jeziku, Tswana.
