Susrela su se dva čelnika susjednih općina, Župe i Konavala. Poslali poruku da se valjda sad i narod ponovno može zbližiti, nakon pitanja ima-nema, punkta u Platu. A onda je nastanak fotografije pojasnio konavoski načelnik Božo Lasić. Napisao je:
Dragi prijatelji!
Cvjetnica je, dan koji prethodi velikom tjednu. Domove krase maslinove i palmine grančice, a svijeća i blagoslovljena voda su na stolu. Uključen je televizor, prijenos mise koju predvodi biskup Mato Uzinić. Po njegovim naputcima, blagoslivljamo maslinove i palmine grančice, supruga i ja u tišini molimo. Tako je izgledalo današnje nedjeljno jutro, jutro puno nade i iščekivanja, stalno ponavljam proći će, tješim sebe i druge.
Phil Bosmans, flamanski svećenik i pisac, nadaleko poznat kao dobar čovjek i prijatelj kaže otprilike ovako: S čovjekom je isto kao i s prirodom: izlazak i zalazak, dan i noć, proljeće i jesen, oseka i plima. Tko nikada nije doživio bol u srcu, neće nikada doživjeti duboku radost. Tko ne zna što znači biti bačen na zemlju, biti na kraju – taj ne zna ništa o ustajanju, bez pada nema uskrsnuća. Ako si vjernik, reći ću ti još i ovo: sve poprima svoj najdublji smisao tim što je Isus iz Nazareta sam prošao tim putem od Velikoga petka do Uskrsa.
Poznajemo li jedan jedini život koji nikada nije bio obilježen križem i patnjom? Čovjeka koji ne zna što je bol? U svakom životu postoji razdoblje muka i briga, noći i tmine, straha i očaja, ali i razdoblje ispunjenja radošću i sunčevim sjajem, ispunjenja tišinom i mirom, trenuci savršene blaženosti. U svakom ljudskom životu ima tmurnih dana, sličnih Velikom petku, kalvarijskih dana, bez obzira bio čovjek vjernik ili nevjernik.
Protekli tjedan nije bio lagan, svakodnevno sam primao obavijesti o broju oboljelih u Konavlima. Sa strepnjom sam iščekivao svako novo jutro i molio Boga da sve prestane. Ipak, dani su bili prožeti izvjesnom dozom optimizma i nade da će sve proći. Većina ljudi shvaća ozbiljnost situacije i ponaša se u skladu s uputama nadležnih stožera, nije se lako pridržavati svih uputa i zabrana. Hodam Cavtatom, svi su u strahu, zaobilazimo jedni druge i razgovaramo s preporučene udaljenosti. Pratim tisak i različite objave na portalima, neki me tekstovi ražaloste, a neki opet obraduju. Toliko je glupih, neodgovornih, bezobraznih i zločestih tekstova i komentara. Jedan je moj prijatelj rekao: Prije pojave interneta, ako si imao susjeda malo otkačenoga, s njim je samo susjedstvo imalo problem, a nakon pojave interneta, s njim ima problem država. Zasigurno je to tako.
Upravo dok sam završavao ovaj tekst posjetio me kolega Nardelli, rekoh mu: Hajde da se fotografiramo, ti si ovih dana konavoski neprijatelj broj jedan, moram objaviti sliku s tobom da smirim konavoski puk jer u protivnom nećeš moći proći Duboku Ljutu ako ti ne oprostim. Koliko vidim, ta je gesta dobro prihvaćena, pa vas sve usrdno molim da Silviju oprostimo i sebe zapitamo kako bismo mi postupili da smo na njegovu mjestu.
Na kraju, završavam ovaj tekst s Bosmansovim razmišljanjem: Ne gledaj uvijek u zemlju, ne zaustavljaj se samo na tamnoj strani života. Ne budi pesimist. Kao takav nećeš imati više nikakve volje za jelom, nećeš moći mirno spavati, bit ćeš potišten, blijed i bolestan. Gledaj i na sunčanu stranu života, budi optimist.
