Poznati dubrovački profesor, pisac i kulturni povjesničar Tomislav Kuljiš preminuo je noćas u Velikoj Gorici.
Kuljiš je rođen u Dubrovniku 6. prosinca, 1930. godine, gdje je i maturirao. Na zagrebačkom Filozofskom fakultet diplomirao je južnoslavenske jezike i književnost te povijest umjetnosti na zadarskom Filozofskom fakultetu. Magistrirao je na poslijediplomskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku 1977 (Likovni elementi u djelu Ivana Gundulića). Predavao u školama u Cavtatu od 1956. te Dubrovniku od 1963. do umirovljenja 1996.
Objavio je knjigu o hrvatsko-srpskim jezičnim prijeporima, lošim primjerima iz suvremenoga razgovornoga jezika i dobrima iz djela dubrovačkih književnika (Jezik naš hrvatski; dijelom tiskano u Dubrovačkom vjesniku, 1993), roman o Domovinskom ratu u Dubrovniku (Vila klicati neće), u kojem je dokumentarnu građu prepleo s vlastitim dnevničkim zapiscima, monografiju o Sorkočevićevu ljetnikovcu na Lapadu (»Mleci« na Lapadu), njegovu nastanku, značenju, preinakama i novim namjenama, te zbirku zavičajno situiranih novela o sudbinama obilježenima komunističkim ideološkim pritiscima (Vjetar ide za suncem). Piše eseje o Gunduliću te prozu u časopisima Forum (1989, 2003), Dubrovnik (1990–91, 2001) i Literat (2010, 2012–13; suurednik). Uredio je spomenicu Gimnazija ponovljena (Dubrovnik 1996). Suosnivač Društva dubrovačkih pisaca 2009.
Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža
