Alexandra Schmidt je Amerikanka hrvatskog porijekla koja Dubrovnik naziva svojim domom. Radi kao travel blogerica, planira putovanja, a uz to je i konzultantica po pitanju digitalnog marketinga. Često putuje, ali svojim domom posljednje dvije i pol godine naziva Župu dubrovačku, u kojoj živi sa svojim dečkom i njihovim udomljenim psom. Zbog pandemije koronavirusa, koja nam je svima promijenila živote, Schmidt se našla u nezavidnoj situacija i to u Maroku koji je preko noći zatvorio svoje granice. Situaciju je dodatno zakomplicirala činjenica da ona nema hrvatsko državljanstvo te da je Europska unija zatvorila svoje granice državljanima trećih zemalja, te da američka ambasada nije imala sluha za svoje državljane koji su se odjednom našli zatočeni u Maroku. Alexandri nije preostalo ništa drugo ne vratiti se u SAD i nadati se što skorije povratku svom domu.
Naša zanimljiva sugovornica je odrasla u predgrađu Minneapolisa, u saveznoj državi Minnesoti, a potom se radi studija politike i novinarstva, preselila u Chicago.
– Zbog hrvatskih korijena, moj djed je bio iz Hrvatske, odlučila sam tijekom studiranja provesti semestar u Dubrovniku. Zaljubila sam se u kulturu i prirodu, a pronašla sam i ljubav. U gradu sam ostala i tijekom božićnih blagdana, jer se Badnji dan u Dubrovniku ne propušta, a potom i ljeto – jednostavno objašnjava svoju poveznicu s našim krajem.
Nakon Dubrovnika, Schmidt je odlučila sa svojim dečkom, Domenikom Hajdićem provesti godinu dana radeći u Irskoj kako bi uštedjeli za zajednički život u Dubrovniku kojeg posljednje dvije i pol godine smatra svojim domom. Putem svog bloga, The Mindful Mermaid, Schmidt nastoji promicati Dubrovnik i Hrvatsku, te autentičnost kulturnog i povijesnog nasljeđa.
Tko je mogao prije nekoiko mjeseci zamisliti da će mu izvor velikog zadovoljstva, putovanje, postati u trenu noćnom morom. A to se dogodilo Alexandri.
Otputovala je u Maroko 8. ožujka gdje je trebala provesti deset dana. U tom trenutku situacija u toj afričkoj državi bila je pod kontrolu. Zabilježena su svega tri slučaja oboljenja od koronavirusa, a nisu izdane niti posebne preporuke u smislu zabrane putovanja.
– U tom trenutku najgore što mi se moglo dogoditi bila je 14-dnevna karantena po povratku u Hrvatsku. Spakirala sam mali kufer, nisam čak ni uzela laptop sa sobom i ostavila sam cijeli svoj život. U trenutku nije mi na kraj pameti bilo da svoj dom neću vidjeti duže vrijeme.
Putovanje je započelo dvodnevnim boravkom u Sahari i vježbanjem yoge, tijekom kojeg je fotografirala i snimala video sadržaj za organizatore.
– U pustinji nismo imali signala, kao ni interneta na mobitelima. Kad smo nakon dva dana vratili, saznali smo da će Maroko zatvoriti granice zbog pandemije, što je u tom trenutku značilo da ćemo ostati zatočeni u stranoj zemlji. Iako je tada zabilježeno svega 50 slučajeva oboljenja, odlučili su poduzeti sve preventivne mjere kako bi spriječili širenje zaraze i tako pomogli svom zdravstvenom sustavu. Iako bi prethodna najava takvih mjera bila dobrodošla, u potpunosti razumijem zašto su reagirali tako.
Schmidt ističe kako američka ambasada u Maroko u početku nije imala sluha za situaciju u kojoj su se našli brojni američki državljani.
– Dok su Francuska, Njemačka, Španjolska, čak i Meksiko poduzimali sve kako bi svoje građane vratili kući, naša vlada nije ništa poduzimala. U toj teškoj situaciji dobri ljudi Maroka su se pobrinuli za nas. Primili su nas besplatno u hotele s pet zvjezdica, kuhali za nas, organizirali nam prijevoz. Gostoprimstvo koje su nam pružili, zapravo je jako slično onome koje pokazuju ljudi u Hrvatskoj. Postoji samo jedna razlika, u Hrvatskoj vas ponude rakijom, a u Maroku čajem.
Jedino o čemu je Schmidt, tijekom tog neizvjesnog perioda razmišljala, bio je povratak u Dubrovnik.
– Bilo mi je žao što sam uopće otputovala. Zvala sam hrvatsku ambasadu, policiju, zračne luke. Svi su mi rekli da se ne mogu vratiti u Hrvatsku jer nemam hrvatsko državljanstvo. U istoj situaciji bilo je još nekoliko mojih prijatelja, koji također nemaju državljanstvo. Iako su se informacije koja sam primala mijenjale iz minute u minutu, na kraju sam se morala pomiriti da mi je jedina opcija povratak obitelji u SAD.
Schmidt ističe veliku pomoć medija, pogotovo NY Timesa čiji je članak o američkim državljanima i nezavidnoj situaciji u kojoj su ne našli privukao pozornost američke javnosti.
– Ljudi su počeli zvati svoje kongresnike i apelirati da nam se pomogne, što je na kraju polučilo uspjeh. Imali smo 24 sata kako bi iz svih krajeva zemlje stigli na „spasilački let“ iz Marakeša u London, odakle smo idući dan otputovali u Ameriku. Iz američke ambasade su nam rekli da će troškovi leti iznositi oko 1 400 dolara. Taj iznos nismo morali podmiriti odmah, ali smo morali potpisati izjavu u kojoj je navedeno da ćemo taj iznos podmiriti, dok je u sitnom tisku navedeno da nećemo moći koristiti putovnice, odnosno da ne vrijede dok taj dug ne podmirimo. Nažalost, mnogo stranaca, uključujući Amerikance nije uspjelo napustili Maroko. Neki od njih nisu uspjeli stići do Marakeša na vrijeme, dok si drugi nisu mogli platiti karte. Maroko je trenutno u karanteni i nije moguće izaći iz domova bez propusnice.
Uz sve nedaće koje su je tijekom ovog putovanja zadesile, Schmidt ima samo riječi hvale za Maroko i preporučuje svima da ga posjete nakon što pandemija prođe, a posebno ističe gostoprimstvo domaćina, izvrsnu hranu, kao i prirodnu raznolikost zemlje, u kojoj se nalaze pustinje, planine, plaže i pitoreskni gradići.
Naša sugovornica se 21. ožujka preko Chicaga vratila u Duluth u Minnesoti. U zračnoj luci je morala proći zdravstvenu kontrolu te ispuniti podatke o posljednim putovanjima, a potom je uslijedila 14-dnevna samoizolacija.
– Dok su u Dubrovnika na snazi strogo određene mjere i provjerava se pridržavaju li se ljudi toga, američke vlasti to ne čine. No bez obzira, ulice su skoro prazne. Tu i tamo se mogu vidjeti ljudi kako odlaze u trgovinu ili kako vježbaju u praznim parkovima. No, situacija će se i ovdje pogoršati. Samo se najteže oboljeli, koji se ne mogu liječiti kod kuće hospitaliziraju. Ostali se liječe kod kuće. Pretpostavlja se da će u idućim tjednima, kad se omogući testiranje većeg broja ljudi, dogoditi eksponencijalni rast oboljelih. Kako je broj novooboljelih veći od ukupnog broja zaraženih u Italiji i Južnoj Koreji za očekivati je da će SAD postati novo žarište koronavirusa. No, u obzir se mora uzeti veličina SAD-a i broj stanovnika. Gotovo polovina oboljelih je iz New Yorka, a veći broj zaraženih zabilježena je u Kaliforniji i Oregonu, ali uz sporiji rast.
U državi u kojoj Schmidt živi oboljelo je 250 ljudi.
– Minnesota je jedna od proaktivnijih država po pitanju socijalnog distanciranja. U okrugu St. Louis, u koje živi, i koji broji veliki broj Amerikanaca hrvatskog podrijetla, zabilježena su samo tri slučaja. Jedino što u ovom trenutku možemo učiniti je ostati doma i brinuti se za naše zdravlje kako bi usporili širenje virusa.
Ono što u ovom trenutku uznemiruje Schmidt je što ne zna kad će se moći vratiti u Dubrovnik.
– Svakog se dana putem Facetimea vidim s dečkom, njegovim roditeljima i našim psom. Cijela ova situacija, pogotovo nakon porasta broja zaraženih u Dubrovniku i potresa u Zagrebu, čini mi se kao noćna mora iz koje se ne mogu probuditi. Fale mi male stvari, šetnja pokraj mora, jutarnja kava, razgovor s našim susjedima i druženje s našim prijateljima. Ne znam kad će se cijela situacija primiriti, no znam da ću se prvom mogućom prilikom vratiti u Dubrovnik. Nakon cijele ovo kalvarije, vjerujte mi da neko vrijeme neću nigdje putovati.
